Ako mislite da su plivačka natjecanja mirna i predvidiva, očito još niste upoznali Olgu, Marijanu i Ivanu. Naša mala, ali neustrašiva ženska ekipa pokazala je da pravi sportski duh nikad ne posustaje te da je uz dobar zamah, puno srca, upornost i pomoć dobrih ljudi, svaki cilj dostižan, ma koliko daleko bio na horizontu.

Uvjereni ste da su veteranska natjecanja samo rutinska plivanja i mirne subote? Naše plivačice Olga Grunz, Marijana Ikić i Ivana Macuka odlučile su dokazati suprotno na Otvorenom prvenstvu Hrvatske za veterane – Masters (25 m) u Zagrebu.

Subotnje jutro započelo je idilično: u 9 sati, nakon obavezne kavice (“jer kavica je život”), ekipa kreće put Zagreba. No, iza Masleničkog mosta – dramski obrat! Auto odbija suradnju, gas ne reagira, i tri dame završavaju u zaustavnoj traci na jednoj od najprometnijih hrvatskih cesta.

Asistencija? Posebna, naravno  jer auto je “nov, pod garancijom i zahtijeva posebnu asistenciju”. Nakon pet-šest poziva, obećanja o “pola sata”, “sat”, “sat i pol”, stvarnost: tri sata pečenja na suncu.

Na sreću, spašavaju ih dečki iz Arbanasa – nude im piće i prijevoz do Zagreba. Naše junakinje odbijaju, vjerno čekajući službenu pomoć. Kad vučna služba napokon stiže, Olga junački preuzima misiju vraćanja auta u Zadar, dok Marijana i Ivana uz poruku “natjecanje se ne propušta” kreću u epsku avanturu prema Zagrebu.

Prije tunela Sveti Rok, na zatvorenom odmorištu Marune, dvojac smišlja plan. Marijana preko dobrih komunalnih radnika iz Posedarja organizira prijevoz kombijem do odmorišta Janjče. Do tamo ih prebacuje Petar Zdrilić iz Poličnika te dalje dogovara prijevoz sa veselom folklornom skupinom iz Muća “Branimir 888 – Muć”, koja putuje na smotru u Pakrac.

Putovanje autobusom pretvara se u glazbeni festival: vesela ekipa iz Muća prihvaća plivačice kao svoje, nude im hranu i piće, a pjesma prati svaku krivinu autoceste.

Dolazak u Zagreb u 15:50 donosi novi izazov – taksist stranac koji ne zna gdje je ulaz u bazen Utrine. Rezultat: presvlačenje u hodu, sprint u šlapama,  prva disciplina, 50 m slobodno je propuštena. Ali zato su u nastavku pokorile bazen:

·         Marijana Ikić: zlata na 50 m i 100 m leđno

·         Ivana Macuka: zlata na 100 m i 400 m slobodno

Us svu strku naše super junakinje su organizirale  i štafetu te su u sastavu Marijana Ikić, Ivana Macuka, Lucija Hadžin i Slavica Ozretić doplivale do dvije srebrne medalje u disciplinama 4x50m slobodno i 4x50m mješovito.

Šest medalja u džepu, a adrenalin još raste. Natjecanje završava u 19:20 predsjednik PK Posejdon, g. Zdravko, odvozi ih na kolodvor ali iako je naveden u voznom redu autobus u 20:00 za Zadar ne postoji. Prvi bus za Zadar  ide tek u 23:00. Raspitivanje i pregovaranje dovodi ih do autobusa za Dubrovnik u 21:00, koji službeno ne staje u Zadru. Nakon što su vozaču ispričale cijelu svoju odiseju, on se smilovao i ostavio ih kod skretanja Zadar-Istok, gdje ih je dočekala Marijanina kćer kao posljednja karika ovog epskog putovanja.

Tako su naše nesalomive plivačice, uz pomoć dečkiju iz Arbanasa, komunalaca iz Posedarja, Petra Zdrilića, Branimira 888 – Muć, g. Zdravka i Marijanine kćeri, dokazale da hrvatski putopis još uvijek pišu dobri ljudi i veliki sportski duh. Medalje su zaslužene, ali prava nagrada je avantura koju će prepričavati.

(PK Jadera)