Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.

Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.

I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.

Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.

Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.

Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.

Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.

Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.

Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.

Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.

Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.

Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.

Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.

Deveta umjetnost

Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.

Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.

Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima. 

Teške teme kroz “lake” doskočice

Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.

U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).

Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.

I ovog ljeta more nije ostalo samo san! U sklopu emotivnog i društveno važnog projekta „I ja putujem“, Zaklada „Hrvatska za djecu“ osmu godinu zaredom omogućuje potrebitim obiteljima iz cijele Hrvatske zajedničko ljetovanje, darujući im ono što se često uzima zdravo za gotovo, bezbrižno zajedničko vrijeme, sunce, more i uspomene koje ostaju zauvijek.

Ove godine, korisnici projekta su dvije udomiteljske obitelji, pet velikih šesteročlanih obitelji, kao i obitelji s djecom s teškoćama u rastu i razvoju. Dvije samohrane majke, svaka s troje djece ljetovale su na otoku Murteru, u kampu Rehut i u Golden Haven Campingu. Posebno mjesto među ovogodišnjim korisnicima zauzima obitelj Belančić iz Zagreba, koja po prvi put sudjeluje u projektu. Ova topla obitelj sa četvero djece ljetuje u prekrasnom Falkensteiner Premium Camping Zadar. Hotelski lanac i Zaklada „Hrvatska za djecu“ omogućili su im toliko željeno zajedničko vrijeme, daleko od svakodnevnih izazova, u okruženju gdje je ljubav najjača valuta.

„Mnogo ljudi prolazi kroz naše živote. Puno njih uzme od nas što im je potrebno, a manji dio daje i dijeli nesebično. “Zaklada” je taj jedan mali, ali najveći dio. Ovakve akcije su nešto posebno, nešto što pokazuje kako mi ljudi na kraju najviše brinemo jedni o drugima, dokazuje da je empatija ljubav, a ljubav se nesebično daje i nema definicije ni cijene. Teško je riječima opisati koliko ovako nešto znači djeci, obiteljima. Meni kao roditelju znači SVE jer znam koliko vrijedi, znam koliko se trudim i pokušavam cijelu godinu privrediti svima da im ništa ne fali, ali da nije bilo “Zaklade” i fantastičnih donatora Falkensteinera moja djeca ne bi bila u mogućnosti ovakvo ljetovanje doživjeti. Mir, priroda, luksuz, toplo more, predivni ljudi oko nas koji brinu o svakoj stavci, divno je kad netko brine o vama. Hvala svima na ovolikoj dozi uzbuđenosti i veselja od moje male velike obitelji, zaslužili ste sve pozitivno, pa i moje suze radosnice.“ – istaknula je Jasmina Belančić.

Za obitelj Belančić, ovo je prvo pravo obiteljsko ljetovanje. Dani ispunjeni smijehom, igrom na plaži, šetnjama uz zalazak sunca i što je najvažnije, istinskim povezivanjem. U trenucima kada su Mateo učio sestru Leonu plivati, dok je Elena čitala bajke maloj Emili pod borovima, jasno je da je svaka minuta ovog ljetovanja dragocjena.

“Od prve godine kada me je gospođa Ozrenka kontaktirala i upoznala sa zakladom hrvatska za djecu, bez razmišljanja sam u ime tvrtke prihvatio ovu ideju i potvrdio sudjelovanje našeg kampa u istoj. U ova današnja vremena visokih cijena, luksuza i medijskog pritiska, više nego drago nam je da možemo sudjelovati i osigurati makar jednoj obitelji godišnje boravak u našem kampu koji u razgovoru s njima, svima znači najviše na svijetu. U svakom slučaju stavljamo se na raspolaganje i u budućnosti za sudjelovanje i ovaj mali doprinos zakladi i dajemo punu podršku nastavku akcije.” – istaknuo je Ante Lacić, voditelj Falkensteiner Premium Camping Zadar dok je upraviteljica Zaklade „Hrvatska za djecu“  Renata Gubić zaključila: “Svako dijete ima pravo na bezbrižne uspomene iz djetinjstva i ovim projektom želimo osnažiti obitelji, dati im podršku i osjećaj dostojanstva. Misija Zaklade „Hrvatska za djecu“ kao zaklade Vlade Republike Hrvatske ostaje jasna – biti uz djecu u potrebi i stvoriti uvjete da svako dijete osjeti da je važno i voljeno.“

Projekt „I ja putujem“ ovim je ljudima prilika za stvaranje osjećaja pripadnosti, sigurnosti i prihvaćenosti. U proteklih osam godina, od početka projekta do danas, više od 100 obitelji s ukupno 350 djece osjetilo je radost putovanja zahvaljujući ovoj plemenitoj inicijativi Zaklade koja i ovog ljeta pokazuje svima nama da iza svakog osmijeha stoji priča, borba, ali i nada. Bez velike pompe, ali s puno srca, ova priča vraća vjeru u dobrotu i važnost zajedništva.