Bdjenje za duhovna zvanja ususret Nedjelji dobrog pastira predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić u katedrali sv. Stošije u Zadru u četvrtak, 8. svibnja.

Susret je okupio i roditelje svećenika iz Zadarske nadbiskupije koji su prvi put dobili poziv za sudjelovanje na tako organiziranom susretu.

Bdjenje je izraz zahvalnosti Bogu za duhovna zvanja i molitva da Bog nastavi pozivati mlade da ga slijede u služenju Crkvi, rekao je nadbiskup i zahvalio Bogu za izbor novog pape, Roberta Francisa Prevosta. „Zahvalni smo Bogu za dar njegovog izbora i molimo da ga osnaži darom Duha Svetoga te da s mudrošću, ljubavlju i hrabrošću služi Crkvi i cijelom svijetu. Neka njegov pontifikat bude svjetionik nade i Kristova mira, a njegova teška i odgovorna služba svjedočanstvo Kristove ljubavi svima nama“, poručio je mons. Zgrablić.

Jedan od važnih putova kojima Bog vodi narod je put duhovnih zvanja. „Duhovna zvanja su dar i poziv. Oni su odgovor na Božji zov koji zahtijeva predanje i povjerenje. Na tom putu nismo sami; Crkva, zajednica vjernika hoda s nama, podržava nas molitvom i potiče da ustrajemo“, istaknuo je nadbiskup. Potaknuo je na molitvu za novog Papu, svećenike, redovnike i redovnice, da njihova služba bude „plodonosna i znak svjetla u svijetu koji traži smisao i istinu“.

U duhu navještenog evanđelja, nadbiskup je razmatrao Isusovu riječ: „Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlost svijeta“. „Sol daje okus. Svjetlo daje smisao prostoru. To je duhovno zvanje – biti netko tko donosi smisao, ‘dobar okus životu’, tko, usprkos mraku, ne skriva svjetlo, nego ga nosi drugima“, rekao je mons. Zgrablić.

Isusovi učenici pozvani su biti sol i svjetlo da riječima i djelima preobražavaju svijet. „Sol štiti od kvarenja. Kršćanin nije pozvan prilagoditi se tamnim silama, nego svjedočiti istinu, čuvati dobro i buditi žeđ za Bogom. Svjetlo postoji da drugima pokazuje put. U vremenu površnosti, lažnih identiteta i moralne zbunjenosti, biti sol znači biti dosljedan, čestit i pravedan. Biti svjetlo znači biti onaj koji se ne skriva, nego svojim životom pokazuje smjer“, istaknuo je nadbiskup.

Podsjetio je da je Bog najprije stvorio svjetlo i da je on izvor svjetla. „Bog je simbol svjetla jer po njemu sve postaje vidljivo i smisleno. Svjetlo se ne nameće nego nježno, ali sigurno, ispunjava prostor, vodi nas, otkriva istinu. Takav je Bog. On je svjetlo koje rasvjetljuje tamu našeg postojanja i daje nam orijentir“, rekao je mons. Zgrablić. Isusov poticaj da budemo svjetlost svijeta poziva nas da budemo odraz Božje prisutnosti, da kroz nas svijet vidi lice milosrdnog Oca.

Nadbiskup je podsjetio da je 8. svibnja rođen bl. Alojzije Stepinac. On je svjedočio „što znači biti vjerni službenik Kristov, bez obzira na cijenu. Njegov život i mučeništvo primjer su hrabrosti, vjernosti i duhovne zrelosti iz koje niče autentično zvanje“, koje „izlazi iz svoje udobnosti, svojih sigurnosti i svojih planova“ i kreće na put s Bogom, rekao je nadbiskup.

Svećenici i redovnici „usmjeravaju korake drugih prema Kristu, daju okus Kristove ljubavi kroz sakramente, molitvu, služenje. Njihovo ‘Da’ Bogu je most koji mnoge vodi prema otkriću vlastitog poziva. Oni nisu savršeni, ali su posvećeni i u tome je njihova snaga“, poručio je mons. Zgrablić.

Molitva za zvanja je važna jer potiče otvorenost za Božji glas, njome „otvaramo vrata Neba da Duh Sveti djeluje u srcima mladih“. „Molitva je odnos sa živim Bogom. U tišini molitve srce postaje plodno tlo na koje Bog može posijati sjeme poziva. Molitvom stvaramo duhovnu klimu u kojoj zvanje može dozrijevati“, rekao je nadbiskup i potaknuo da svi „budemo tlo u kojem Božji poziv može rasti“.

Sakramenti ovise o služenju svećenika te „nitko nije izuzet od potrebe molitve za duhovna zvanja. Odgovornost za zvanja nije samo na biskupima i animatorima duhovnih zvanja, nego na svima nama: obiteljima, župama, školama, molitvenim zajednicama“, naglasio je nadbiskup.

Mnogi mladi žive u nesigurnosti, krizi identiteta i smisla te tiha vjernost i podrška roditelja duhovnom zvanju postaje proročki znak. Roditelji svećenika i redovnika proživjeli su put duhovnog poziva svoga djeteta.

„Vi ste svojim životom rekli ‘Da’ životu svoga djeteta, ali i Božjem pozivu u njegovom srcu. Vi najbolje znate što znači darovati Bogu ono najdragocjenije. Nije to jednostavno. Vi ste prvi svjedoci koji su povjerenjem poduprli zvanje kad se tek rađalo, kad je bilo krhko, kad još nije imalo riječi ni sigurnost. Hvala što ste dali Crkvi ono najdragocjenije i najvrijednije. Hvala što ste znali pustiti da vaša djeca postanu ono na što ih je Bog pozvao. Hvala što ste svojim životom svjedočili da se nada ne živi riječima, nego izborima i darom onoga najdragocjenijeg“, poručio je nadbiskup roditeljima svećenika i redovnika.

Nadbiskup je potaknuo na molitvu da Gospodin oslobodi mlade od straha, da im hrabrosti osluhnuti što im govore srce i Bog. „Zvanja ne nastaju u vakuumu. Ona se rađaju u obitelji, molitvi, tišini, u malim, svakodnevnim odlukama vjernosti. Crkva mora biti mjesto koje ne gasi, nego molitvom i primjerom života svijetli kako bi oni koje Bog poziva otkrili Njegove planove“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Potaknuo je na molitvu za nova zvanja, za pastire, redovnike, misionare, za obitelji koje će reći ‘Da’ Gospodinu, da mladi „ne ‘vegetiraju’ u svijetu nesigurnosti, nego budu svjedoci Krista“.

Nadbiskup je pozvao na molitvu i za one koji su sablaznili i ranili druge i za žrtve duhovnih zvanja. „Crkva pati zbog njihovih padova. Molimo za sve žrtve sablazni i rane žrtava koje su prouzročili oni koji su krenuli u duhovno zvanje i u svom padu ranili druge. Neka Gospodin zacijeli sve njihove rane“, potaknuo je mons. Zgrablić.

„Nije manjak zvanja, Bog uvijek zove. Manjak je odaziva! Zato treba moliti za odaziv!“

Nakon propovijedi, don Tomislav Dubinko, član nadbiskupijskog Povjerenstva za duhovna zvanja koje je organizator toga susreta, održao je nagovor o značenju molitve. Istaknuo je primjer Alojzijeve majke Barbare Stepinac koja nije prestala moliti i postiti za sina Alojzija, za svaku fazu njegovog zvanja i života, još dok se nije odazvao, pa i kad je postao nadbiskup, sve do Stepinčeve smrti.

„Molitva je način čovjeka da uzvrati na Božju ljubav koja je uvijek prva. Bog nam svoju ljubav želi darovati i po poslanju, obiteljskom i duhovnom. Kao što je majka bl. Alojzija činila, molitva treba biti najprije zagledanost u Boga. Ne u svoju nakanu, u sebe, što bi Bog trebao učiniti, nego u Boga koji ima najbolji plan za naše poslanje. Molitva treba biti uporna, ustrajna, bez kolebanja, poput dječjeg vapaja, povjerenje u živoga Boga“, rekao je don Tomislav.

U molitvi je važna i šutnja. „Ako molitva treba biti dijalog, kakav je to dijalog ako mi ispričamo svoje, odemo svojim putem, a Bogu koji uporno govori ne damo da dođe do riječi. Kod poziva su važni poziv i odaziv. Nije manjak zvanja, Bog uvijek zove. Manjak je odaziva! Zato treba osobito moliti za odaziv! Odazvati se trebaju svi: Crkva, obitelji, župe, da zvanja dođu iz moje obitelji, župe, grada“, potaknuo je don Tomislav.

Predložio je molitvu desetice krunice za zvanja, prikazivanje svoga trpljenja, bolesti, starosti i teškoća za duhovna zvanja i ustrajnost u postojećima; svake prve subote u mjesecu biti na misi i klanjanju za zvanja te postiti, „čime se oslobađamo sebe kako bi Bog imao više mjesta u našem srcu“, rekao je don Tomislav.

Nakon Službe Riječi, održano je klanjanje za vrijeme kojega je don Antonio Oltran čitao prigodna razmatranja o dinamici Božjeg poziva i odaziva i u svjetlu evanđeoskih primjera Isusovih učenika. Nakon Bdjenja, za sve sudionike priređeno je druženje u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’.

Pjevanje na Bdjenju predvodio je zbor mladih zadarske župe Puntamika pod vodstvom Saše Miočića.

Ines Grbić