Misu zadušnicu za papu Franju u katedrali sv. Stošije u Zadru u subotu, 26. travnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je zahvalio Bogu za život i služenje pape Franje Crkvi i cijelom svijetu. „Riječi, geste i život pape Franje pozivaju nas da budemo Crkva srca, Crkva koja se daruje“, istaknuo je mons. Zgrablić. Papa Franjo je bio „dobar pastir koji je znao slušati, otac koji je znao suosjećati, prorok koji je znao progovoriti Božju riječ u pravi čas i o aktualnim problemima. Bio je naš brat koji je hodao s nama na hodočasničkom putu vjere, ali, hodao je i ispred nas“, poručio je nadbiskup.

Kao njegovu „duhovnu baštinu i obvezu koju treba trajno prihvaćati i provoditi u život“, nadbiskup je istaknuo značajke pontifikata pape Franje: jednostavnost i poniznost, socijalna pravda i briga za siromašne, ekologija i briga za zajednički dom, dijalog i otvorenost te reforme Crkve.

Kad papa Franjo govori o poniznosti, „misli na duboku svijest o vlastitim ograničenjima, otvorenost prema Bogu i drugima te oslobođenje od oholosti i sebičnosti. Papa je isticao da poniznost nije slabost, nego snaga koja otvara srce za Boga, govoreći da ‘bez poniznosti nećemo nikada pronaći Boga, nego samo sebe’“, istaknuo je nadbiskup.

Papin „poziv na poniznost nije poziv na povlačenje, nego na autentičnost. Poniznost oslobađa, čini nas sposobnima za služenje i spašava od idololatrije ega. Poniznost je, kaže Papa, protulijek oholosti. Govorio je da osoba koja nije ponizna ne gleda prema horizontu, nego u vlastito ogledalo“, podsjetio je mons. Zgrablić, istaknuvši Papine riječi: „Jednostavnost nije stil, nego stanje srca. Vodi nas zahvalnosti i čuva od površnosti“.

„Jednostavnost za papu Franju nije bila skromnost radi siromaštva, nego razlikovanje bitnog od nebitnog – oslobođenje od viškova koji nas guše kako bismo napravili mjesta za Boga i bližnje. To je bio njegov način života, ali i njegova poruka svijetu“, istaknuo je nadbiskup. Smatra da je Papin program sadržan u njegovim riječima: „Želim Crkvu siromašnu za siromašne“.

„Crkva koju je Papa nosio u srcu nije sjedila samo uz moćne – ona je ustajala s onima koji trpe. Papa je pokazivao da vjera bez djelovanja nije vjera i da ljubav prema siromašnima, migrantima, onima ‘na periferiji’, nije ukras, nego središnji znak Kristove prisutnosti“, rekao je mons. Zgrablić.

Papa je upozoravao na ekonomiju odbacivanja i nepravde u ravnodušnom društvu, govoreći da su „siromašni naši učitelji koji nas uče jednostavnosti i otporu prema konzumerizmu“, a „zemlja, naš dom, sve više nalik golemom hramskom otpadu“. Upozoravao je da se ne možemo zadovoljiti samo davanjem pomoći, nego treba mijenjati i strukture koje proizvode nepravdu.

Crkvi i svakome govorio je da „ne gledamo na one koji trpe kao teret, nego kao poziv na obraćenje“.

Papa Franjo je prvi papa koji je ekologiju jasno stavio u središte katoličkog socijalnog nauka. „Za njega, ekološka kriza nije samo problem prirode, već kriza duhovnosti, solidarnosti i pravde. Nije odvajao zaštitu okoliša od zaštite čovjeka. Papina enciklika Laudato si’ bila je poziv na cjelovitu ekologiju – promjenu odnosa, načina života i politike“, rekao je mons. Zgrablić.

„Papa Franjo je bio istinski pontifex – mostograditelj. Ne između ideologija, nego između ljudi“, naglasio je nadbiskup. Pozivao je na „kulturu susreta“.

„U svijetu podjela i zatvorenosti, on je birao dijalog s drugim kršćanima, s drugim religijama, s onima koji ne vjeruju. Govorio je da vjera nije povlačenje u izolaciju, nego otvaranje prema drugome i da vjera vodi vjernika da vidi u drugom brata kojega treba voljeti“, poručio je mons. Zgrablić.

Papa je isticao da dijalog ne znači odustajanje od istine, nego uzajamno poštovanje, rekavši: „Dijalog ne znači popuštanje ili kompromis, nego traženje istine u uzajamnom poštovanju“.

Papa je u sinodalnom hodu vidio priliku da Crkva „koja izlazi“ bude zajednica koja sluša, rekavši: „Sinoda nije parlament, nego trenutak slušanja Duha kroz slušanje jedni drugih“.

„Papa nije govorio o reformi kao o projektu, nego kao o obraćenju. Papa je pokrenuo reforme kurije, financijskog sustava, sinodalnog procesa i crkvenog prava i one su bile duboke, usmjerene na suštinu: služenje“, poručio je nadbiskup, citirajući papu Franju: „Reforma nije kozmetička operacija, nego povratak bîti – služenju i otvorenosti Duhu“.

„Papa nije želio Crkvu moći, nego Crkvu blizine. Ukinuo je privilegije, poticao transparentnost i uvijek vraćao smisao na bitno: Krista i Crkvu – narod Božji. Jedna od ključnih riječi njegove reforme bila je sinodalnost – zajednički hod naroda Božjega“, rekao je mons. Zgrablić, citirajući Papu: „Sinoda je proces slušanja cijelog naroda Božjega, jer svi imamo nešto za reći i svi smo dionici Kristovog tijela“.

Papa je uveo mehanizme odgovornosti u borbi protiv zlostavljanja i rekao: „Crkva mora biti sigurno mjesto za sve, a posebno za najmanje“.

Nadbiskup je potaknuo na molitvu da ono što je papa Franjo „živio, neumorno naučavao i poticao, ostane u nama – da budemo Crkva poniznosti, Crkva koja sluša, grli siromašne, čuva stvoreno i hoda zajedno; da budemo, kako je i Papa želio, ‘Crkva srca, koja liječi rane i grije srca’, Crkva ‘po mjeri čovjeka’; da nastavimo hod u duhu sinodalnosti, hrabro i ustrajno s pogledom na Krista“.

I.G.