Na Sveučilištu u Zadru danas je održana komemoracija za prof. dr. sc. Esada Ćimića, professora emeritusa, jednog od glavnih osnivača Odjela za sociologiju te jednog od najvećih sociologa religije na ovim prostorima.

Rođen je 1931. godine u Mostaru, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Daljnje je školovanje nastavio u Sarajevu gdje je i doktorirao te predavao sve do 1976. godine. Te je godine izbačen s fakulteta pod optužbom političko-moralne nepodobnosti jer je u svojoj knjizi „Čovjek na raskršću” analizirao tadašnji socijalistički režim. Knjiga je zabranjena i uništena, a profesor je morao napustiti i sveučilište i grad. Nakon toga je živio i radio u Beogradu, Zagrebu i Zadru. Kako je sam govorio, „Zadar ga je prihvatio kada su ga druge političke i akademske sredine odbacivale”.

– Profesor Ćimić je proživio dug, bogat, izazovan i izniman život. Studenti su ga cijenili: predavao je s blagošću i erudicijom, s posebnom ali pronicljivom lakoćom o složenim političkim i društvenim procesima. Meni ostaje u sjećanju kao kolega od kojega se nešto nauči i u najjednostavnijem, svakodnevnom razgovoru, istaknula je u pozdravnoj riječi pročelnica Odjela za sociologiju izv. prof. dr. sc. Valerija Barada.

U prvim godinama ratnih devedesetih vraća se u Hrvatsku. Prvo je radio na Institutu Ivo Pilar, a onda se 1996. godine vraća u Zadar gdje ostaje do mirovine i postaje professor emeritus. Grad Zadar mu je dodijelio i nagradu za životno djelo 2008. godine. Uglavnom je istraživao u području sociologije religije, a uređivao je i veliki broj znanstvenih i stručnih časopisa. Knjiga „Socijalističko društvo i religija”  iz 1963. godine nastala je kao rezultat prvoga empirijskog istraživanja u okviru sociologije religije u tadašnjoj Jugoslaviji. Autor je i knjiga Drama ateizacije, Sveto i svjetovno, Ateizam kao povijesni humanizam, Dogma i sloboda itd.

– Centar svakog sveučilišta nisu zgrade, nego ljudi, profesori i studenti, universitas koji ih smješta u zajednicu. Profesor Ćimić svojom osobnošću i blagošću izgrađivao je i nekadašnji Filozofski fakultet i Sveučilište u Zadru, obogaćujući nas svojim životom i opusom.  Bavio se složenom sociološkom problematikom, društvenim fenomenom koji nadilazi ovaj trenutak. Razmatrajući „sveto” i „svjetovno” zalagao se za prepoznavanje posebnosti i važnosti onog drugog pristupa, za razliku od današnjeg vremena kada smo svjedoci radikalizacije i s jedne i s druge strane. Bio je specifičan svjedok složenosti šireg prostora kojem pripada i Hrvatska, pitanjima različitih religijskih denominacija i neizbrušenih nacionalnih identiteta, a kao osoba nadilazio je ulogu koju je imao u akademskoj zajednici, istaknuo je rektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić.

Prof. dr. sc. Siniša Zrinščak prisjetio se zajedničkih trenutaka provedenih na Institutu Ivo Pilar, ali i kasnijih suradnji u kojima je obogatio njegova razmišljanja, poglede na znanost i život, dok je pročelnik Odjela za filozofiju izv. prof. dr. sc. Marko Vučetić istaknuo kako Ćimić i nakon smrti, bez obzira na postojanje ili nepostojanje Boga, nastavlja živjeti kroz svoju ostavštinu.

Trenutaka iz svojih studentskih dana prisjetio se  hrvatski sociolog i diplomat Ivica Maštruko, koji će ga pamtiti po dva sjećanja – prvi je usporedba znanstvenog rada s proizvodnjom metalnog premeta, za koji je potrebna ruda, talionica, valjak, kovanje, pa se tek onda dobije gotovi proizvod. Jednako zahtjevno mora biti i pisanje doktorata kojeg je tada pisao, rekao mu je, zbog čega je na njemu radio dodatnu godinu dana. Drugi je vezan za njegovu kasniju ulogu veleposlanika pri Svetoj Stolici.

– Pitao me jesam li dotaknuo papu Ivana Pavla II. rukom, a kako sam odgovorio kako jesam barem tridesetak puta, na rukovanjima kada sam vodio Izetbegovića, Tuđmana, Kučana ili na privatnim sastancima, rekao mi je kako prema legendi svaki takav dodir s papom oslobađa čovjeka sedam godina od križa. „Kako si ga dirao tridesetak puta, možeš biti miran dva stoljeća. Imaj na umu da ćeš i dalje griješiti i bit će ti oprošteno”, rekao je. Nikad mu ne mogu biti dovoljan zahvalan za to sjećanje, rekao je Maštruko.