Misno slavlje za blagoslovljen početak nove akademske 2024./2025. godine Sveučilišta u Zadru, u crkvi sv. Dimitrija u Zadru u ponedjeljak, 28. listopada, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

U misi su koncelebrirali svećenici, predavači na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, među kojima i dr. sc. don Zdenko Dundović, ravnatelj toga Odjela kao i dr. sc. don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije te don Ivan Šibalić, studentski kapelan u Zadru.

„Na početku nove akademske godine, dok prepoznajemo važnost onoga što je pred nama, provodimo trenutke u zajedništvu s uskrslim Gospodinom, u molitvi, otvarajući naša srca Bogu, stavljajući pred njega naše želje i nakane, planove i programe, kako bi nas on svojim Duhom Svetim vodio i prosvijetlio u našim izborima, u našem radu, našem studiju, našem zajedništvu, našem traganju za istinom, našem ispunjenju nastavnog plana i programa, kako bi sve vodilo prema smislu života kojeg prepoznajemo u dobru za čovjeka i slavi Božjoj, zbog ljubavi koju Bog ima prema nama“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Euharistija je najviša gora na koju se možemo popeti i biti blizu ‘nebu’ u kojem Bog boravi i gdje možemo komunicirati s njim, stavljajući pred njega želje našeg srca i uma“.

Navješteni ulomak Evanđelja po Luki govori o Isusovoj molitvi u kojoj je proveo cijelu noć prije važnog događaja izbora dvanaestorice apostola. „Prije nego što je Isus izabrao i pozvao svoje najbliže suradnike, apostole i prije nego je počeo svoje javno djelovanje koje će u mnogočemu promijeniti pojedine živote i svijet na mnogim područjima: religioznom, duhovnom, društvenom, političkom, povijesnom; u kulturi, obrazovanju, znanosti; mnogim životima naroda i osobnim životima, i to  kroz mnoga stoljeća, Isus provodi cijelu noć u molitvi. Isus bdije i uzdiže svoje srce kako bi bio u zajedništvu sa svojim Ocem“, naglasio je nadbiskup. Evanđelist ne kaže što je i kako Isus molio. Jednostavno nam kaže: „Uziđe na goru da se pomoli“ i „Provede noć moleći se Bogu.“

„Isus u svojoj molitvi zasigurno srcem čovjeka osluškuje Očeva nadahnuća i volju koju Bog želi ostvariti po djelovanju, po služenju, po ljudima u ovom svijetu. Isus se u važnom trenutku života nije zatvorio u samog sebe, u svoj individualizam, nije se oslonio samo na svoje darove i sposobnosti, talente i inteligenciju, želje, planove i programe, nego je bio ‘osoba srca’, čovjek molitve, otvoren za Božja nadahnuća koja u ljudskom srcu, kao središtu bîti ljudske osobnosti, nalaze svoje prosvjetljenje i jasnoću kojom donosi odluke. U toj otvorenosti srca Bogu Ocu, tj. u molitvi, Isus počinje ostvarivati najveće dobro za čovjeka i čovječanstvo, njegovo spasenje, otkupljenje i vječni život u zajedništvu ljubavi Presvetog Trojstva i općinstva svetih“, rekao je mons. Zgrablić.

Istaknuvši da je „svaka naša molitva uzdignuće našeg srca Bogu, naše otvorenosti pred Bogom“, nadbiskup je predstavio naglaske iz najnovije, četvrte enciklike pape Franje objavljene 24. listopada 2024., pod nazivom „Dileksit nos“ – Ljubio nas je, punog naslova: „Dilexit nos – enciklika o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista.“

„Papa u enciklici najprije govori o važnosti srca. Govori o srcu, ne kao organu ljudskog tijela, nego kao o mjestu u kojem se nalaze najdublje ljudske misli, o mjestu gdje se otkriva istina, mjestu u kojem nema prijevare ni pretvaranja, mjestu u kojoj se otkriva prava nakana, o mjestu intime u kojoj se čuvaju tajne koje se nikome ne otkrivaju niti o njima govori, o mjestu u kojem nema privida i prijevare, nego je sve autentično i osobno. Zato, zaključuje papa Franjo: ‘Ništa vrijedno se ne može izgraditi bez srca’“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

U tom kontekstu, nadbiskup je poručio: „Srce se ne može protumačiti biologijom, psihologijom, antropologijom ili nekom drugom znanošću. To je riječ koja označava unutarnjeg čovjeka kao duhovno i tjelesno biće. Srce vodi čovjeka spoznaji vrijednosti naše osobnosti, spoznaji samoga sebe, a time i drugoga i svega što nas okružuje“.

Stvarnost koju izriče simbol srca često je prekrivena ‘lišćem’, kaže slikovito papa Franjo, „zbog čega se teže dolazi do otkrivanja sebe i još teže, do otkrivanja drugoga“.

„Čovjek je podložan prividu i laži koji su izvan srca i koji donose samo prazninu. Kako bi Papa to slikovito predstavio, koristi metaforu i prisjeća se svog djetinjstva i svoje bake koja je prigodom karnevala pripremala fritule. Od tijesta koje je baka zamijesila i koje je tvorilo kompaktnu masu, nakon što ga je bacila u vrelo ulje, tijesto je raslo i raslo. A kada su počeli jesti, naraslo tijesto bilo je prazno. Oni su ‘fritule’ u dijalektu nazvali ‘laži’. Baka im je tumačila kako su laži poput fritula koje izgledaju velike, ali su prazne, u njima nema ničega. Kako naš život ne bi bio prazan „poput fritula u vrelom ulju ovoga svijeta“, Papa napominje kako je važno odgovoriti na važna pitanja koja se javljaju u našem srcu. A to su: što uistinu jesam, što tražim, koji smisao ima moj život, moji izbori i moje djelovanje, zašto sam na svijetu i s kojim ciljem, kako vrednovati život kada dođe svome kraju, koji smisao želim dati svemu što živim i radim, što želim biti pred drugima i za druge, tko sam pred Bogom“, potaknuo je nadbiskup na promišljanje, rekavši da Papa u enciklici „poziva da uđemo tamo gdje je naše ishodište, tamo gdje je korijen svih snaga, uvjerenja, osjećaja i izbora, da uđemo u svoje srce“.

„Molitva nam je u tome pomoć. Molitva je svjetlo kojim možemo vidjeti najdublje dubine i čežnje srca i po kojoj primamo snagu kojom će naše srce skladno kucati u ritmu naših dubokih čežnji i Božjih planova i nadahnuća. Živimo u vremenu, konstatira Papa, u kojem dominira dan ispunjen ritmom i bukom tehnologije, bez strpljenja za procese koji se događaju u našem srcu. Društvo danas, zaključuje Papa, riskira ‘biti čovjek’ i time, citira sv. Ivana Pavla II., ‘riskira izgubiti središte, središte samog sebe’. Čovjek riskira izgubiti samoga sebe kada mu nedostaje srce te postaje čovjek bez srca. A ‘biti bez srca’ je zlo“, upozorio je nadbiskup u duhu Papinih poruka.

„Papa Franjo konstatira da je malo prostora u antropologiji posvećeno razmišljanju o srcu. Tu misao zaobišla je i filozofija. Više pažnje posvetilo se razumu, volji i slobodi. Srcu se nije dalo osobito mjesto u ljudskoj misli i životu. Stoga se čini kako su najbliže stvari, najintimnije stvari, najdalje našoj osobi. Papa poziva da svoje djelovanje „podložimo politici srca“, sav razum i volju stavimo u njegovu službu te da naše osjećaje uskladimo s otkucajima srca“, rekao je mons. Zgrablić. Papa Franjo kaže da u susretu s Kristovom ljubavlju, s Kristovim srcem, „postajemo sposobni stvarati veze s braćom, priznavati dostojanstvo svakog čovjeka i zajedno brinuti za zajednički dom“.

Papa Franjo potiče: „Molimo Gospodina da od njegovog Presvetog Srca kroz sve nas poteku rijeke žive vode, da iscijele bolne rane koje nanosimo jedni drugima, da ojačamo našu sposobnost ljubiti i služiti, da nas potakne naučiti hodati zajedno prema pravednom, solidarnom bratskom svijetu, sve do zajedničkog slavlja gozbe u Kraljevstvu nebeskom. Tamo će biti uskrsli Krist koji će naše razlike uskladiti sa svjetlom koje neprestano struji iz njegovog otvorenog srca“.

„Neka i naša molitva bude Bogu otvoreno srce, uzdizanje srca, usrdna molitva, kako bi Sveučilište, akademska zajednica, svaki student, nastavnik i djelatnik, bili ‘ljudi srca’, po uzoru na Kristovo srce u kojem je sabrao sve blago mudrosti i znanja, i tako bilo blagoslov za društvo u kojem živimo i djelujemo“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

U misi su sudjelovali prof. dr. sc. Josip Faričić, rektor Sveučilišta u Zadru, prorektori, studenti i profesori Sveučilišta u Zadru.

I.G.

Foto: I. Grbić