Možda na početku treba podsjetiti da od 1. 1. 2024. zbog napuštanja mjesta nesreće, a da prije toga niste postupili po zakonu, možete doživjeti težak financijski udar zbog gubitka prava iz obveznog osiguranja. Novčanu kaznu zbog toga ćete još nekako i preživjeti, ali s ovim gubitkom prava iz obveznog osiguranja, nije se za igrati, podsjeća HAK Revija.

Zamislite situaciju, sve što policija i sud imaju protiv vas svodi se na snimku nadzorne kamere. Možete li vi sad jednim maestralnim potezom oživotvorenim u uskliku nezakonit dokaz, onemogućiti da budete proglašeni krivim, odnosno odgovornim?

Prekršajni zakon lijepo i jasno propisuje da se  sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi). Nezakoniti dokazi prema tom zakonom su oni koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, na dostojanstvo, na ugled i čast, te na nepovredivost osobnog i obiteljskog života.

Nezakoniti su i oni dokazi koji su  pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni Prekršajnim zakonom kao i  drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. Piše li u zakonu? Piše. 

No svi se pitaju, kako bi se oni nekako uglavili u te zakonske odredbe o nezakonitim dokazima i sve za što se optužuju srušili kao kulu od karata? Kako se okoristiti zakonom? To mora biti legalno i legitimno, pozvati se na zakon i njegove odredbe, zar ne?

Kakva je situacija s kamerama?

Kamera nadzornih, što lažnih, što stvarnih, što onih koje uopće ne rade godinama, što onih koje dugotrajno čuvaju zapise, ima svuda. Kako onda u toj priči zaštiti svoju privatnost, osobne podatke, identitet?

Svima su naime, puna usta zaštite osobnih podataka, a s druge strane svatko i sve je dostupno i to na izvolite. Gdje je sad tu zaštita vaše privatnosti? I niste prvi koji ste se toga dosjetili, mnogi su se prije vas nakanili pozvati na svoju privatnost i zaštitu osobnih podataka kad je riječ o prometnim grijesima, samo nisu se baš dobro proveli.

Najkraće rečeno: svi oni koji sudjeluju u prometu na cesti znaju da mogu biti snimljeni i time se na zadire u privatnost osobe koja upravlja vozilom. Fotografija vozača unutar vozila nastala prilikom nadzora vozača i vozila u prometu na cesti  zakonit je dokaz.

Primjer iz presude: “Fotografija vozača nastala je na javnom mjestu, svi koji sudjeluju u prometu mogu biti snimljeni”

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Presudi Ppž-6540/2023 od 25.4. 2024 zauzeo je stajalište: „Sukladno odredbi članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona kada je ovlaštena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora neposredno utvrdila radnju počinjenja prekršaja ili je to utvrdila odgovarajućim tehničkim uređajima i o tome sačinila službenu bilješku ili tehničku snimku, isto su valjani dokazi u prekršajnom postupku.

Pogrešno žalitelj smatra da fotografija vozača unutar vozila nastala prilikom nadzora vozača i vozila u prometu na cesti nije zakonit dokaz, jer na temelju članka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama policijski službenici imaju ovlaštenja za nadzor vozila, vozača i drugih sudionika u prometu i to nad ukupnim vremenom trajanja upravljanja vozilom, s time da je odredbom članka 283. citiranog Zakona jasno propisano da se kao dokaz u prekršajnom postupku mogu koristiti fotografije, tehničke snimke, službene bilješke i zapisnici.

Fotografija vozača nastala je na javnom mjestu upravo prilikom nadzora vozila i vozača, te svi oni koji sudjeluju u prometu na cesti znaju da mogu biti snimljeni i suprotno tvrdnje žalitelja time se na zadire u privatnost osobe koja upravlja vozilom, budući da nije obavljana pretraga prijevoznog sredstava i ne ulazi se u unutrašnjost vozila, kako to pogrešno pokušava prikazati žalitelj“.

Što je s kamerama na benzinskim pumpama, koje u nisu vlasništvu policije?

Dobro jasno vam je kad je riječ o kamerama policije, no što je s onima na benzinskim pumpama, na tunelima, niste baš uočili pisanu obavijest da vas se snima, niste ni dali pristanak, a što tek s kamerama kojima pojedinci nemilice kite svoje zgrade, kuće i okućnice?

Sudovi snimke nadzornih kamera javnih mjesta smatraju valjanim dokazima na kojima se može temeljiti sudska odluka neovisno o tome tko je vlasnik tih kamera.

Tako je Županijski sud u Puli u svom Rješenju Kž-303/2019-7 od 4. 11. 2019. jasno artikulirao: „To što je snimku sačinio oštećenik kao privatna osoba, ne čini snimku njegove nadzorne kamere nezakonitim dokazom, jer uz činjenicu da je sniman prostor oko njegove kuće, sniman je i javni prostor, odnosno parkiralište ispred njegove kuće, pa je pozivanje žalbe na Zakon o privatnoj zaštiti te Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka bespredmetno.

S obzirom na to da se snimka odnose na javni prostor, nije prihvatljiva žalbena tvrdnja da se na taj način narušava okrivljenikova privatnost, a u konkretnom slučaju ne radi se niti o snimkama nastalim u okviru provođenja posebnih dokaznih radnji predviđenih u ZKP/08 za koje vrijede druga pravila, a niti je pribavljena na način za koji odredba članka 10. ZKP/08 određuje da je nezakonit.

Snimke nadzornih kamera javnih mjesta, kao što su ulice, trgovi i slično, predstavljaju dokaze na kojima se može temeljiti sudska odluka neovisno o tome tko je vlasnik tih kamera“.

Vrhovni sud: Kamere na benzinskoj ne zadiru u privatnost, to je javno mjesto

Vrhovni sud još je davnih dana javno obznanio što misli o toj problematici:

„Neosnovano optuženik pobija odluku suda prvog stupnja da je snimka s video nadzora na benzinskoj postaji zakonit dokaz, tvrdnjom da na postaji nema obavijesti o snimanju i da ne postoji propis koji bi ozakonio neovlašteno snimanje na benzinskoj pumpi, tako da se ne može ‘pristati’ na to da se bude dragovoljno snimljen.

Ispravno sud prvog stupnja ističe u pobijanom rješenju da su fotografi je s benzinske postaje sačinjene putem provedenog video nadzora, a kako se radi o javnom mjestu na taj se način ne zadire u privatnost osoba koje se tu kreću. 

I Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prihvaća kao ispravno stajalište suda prvog stupnja jer je u sudskoj praksi prihvaćeno da snimke koje su putem video nadzora sačinjene na javnim mjestima kao što su to trgovi, tuneli, mostovi, trgovine, banke i sl., predstavljaju dokaze na kojima se može temeljiti sudska odluka (VSRH, I Kž 450/09 od 3. lipnja 2009.).”

Dakle, prema stavu suda, javno mjesto je javno mjesto, bili vi svjesni toga ili ne, snimke javnih mjesta jesu dokazi. Prigovori o nezakonitim dokazima po toj osnovi očito imaju slabu prođu.