Misno slavlje na 48. katehetskom danu Zadarske nadbiskupije u crkvi sv. Pavla na Bokanjcu u Zadru u subotu, 31. kolovoza, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Koncelebrirali su umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić i prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, koji su bili predavači na Katehetskom danu nakon mise, kao i mr. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije, don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i don Roland Jelić, župnik Bokanjca i ravnatelj Katoličke osnovne škole Ivo Mašina u Zadru.

Susret je okupio svećenike, vjeroučitelje i župne katehete, redovnice i redovnike te bogoslove Zadarske nadbiskupije, djelatne u školskoj i župnoj katehezi.

Nadbiskup je zahvalio Bogu za vjeroučitelje i njihove susrete s učenicima, „za svako njihovo nastojanje da svjedočanstvom života, katehetskim i pedagoškim umijećem i znanjem, prenose Radosnu vijest Isusa Krista svakome tko je povjeren njihovom katehetskom radu“. U želji da Bog blagoslovi njihov rad i plemenita nastojanja, mons. Zgrablić je zahvalio vjeroučiteljima za njihove kreposti vjere, nade i ljubavi kojima doprinose „da škole, župne zajednice, obitelji i društvo, kao i mnogi mladi i djeca, budu prožeti evanđeoskom radošću i smislom života“.

Nadbiskup je potaknuo prisutne da se u molitvi sjete i svih koji su nam „prenijeli veliko bogatstvo vjere, naših pokojnih vjeroučitelja, svećenika, župnika, članova obitelji“, da im Gospodin bude vječna nagrada i radost.

Razmatrajući navješteno evanđelje iz Matejevog evanđelja u kojem Isus govori  učenicima prispodobu o talentima, nadbiskup je rekao da su i „služba biskupa, svećenika, vjeroučitelja, župnog animatora, oca, majke, također veliki talent koji nam je Gospodin povjerio. Njegujmo ga budno i mudro kako bi se i drugi mogli obogatiti našim talentom te svi jednom čuli riječi ispunjenja najvećih čežnji našeg srca: ‘Uđi u radost Gospodara svoga’“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Naime, 25. poglavlje Matejevog evanđelja „vrhunac je opisa Isusovog javnog djelovanja koje završava s tri prispodobe: o mudrim i ludim djevicama, o talentima i o posljednjem sudu. Nakon toga poglavlja, slijedi opis Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Te prispodobe možemo shvatiti  kao oporuku koju nam Isus želi predstaviti“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Isusova poruka o mudrim i ludim djevicama donosi nam poruku o budnosti.

„Moguće je živjeti i ne primjećivati važne stvari. Doći će trenutak kada će se otkriti jesmo li mudro ili ludo živjeli. Potrebno je živjeti budno, kako bismo živjeli mudro, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da prispodoba o talentima pomaže dublje razumjeti ‘budnost’.

„Talenti nisu materijalna dobra i sposobnosti koje moramo umnožiti. Oni predstavljaju ulje iz prispodobe o deset djevica, predstavljaju ljubav koju moramo umnožiti, prema prispodobi koja slijedi nakon govora o talentima, u prispodobi o posljednjem sudu. Gospodar dijeli svoja dobra „polazeći na put“, kaže Isus.

Nitko nije prikraćen njegove Ljubavi. Ni onaj koji je primio jedan talent. Svako prima prema svojim sposobnostima. I to je u redu. To je pravedno, Božje. Daje nam svoje kao da je naše vlasništvo, a zapravo je njegovo. On nam „svoje“ prepušta s povjerenjem“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Glavni lik u prispodobi o talentima je Gospodar koji dijeli svoja dobra, dijeli talente. „Talent je Očeva ljubav koja je meni povjerena i koju moram udvostručiti u ljubavi prema bližnjima. Talent je Duh Sveti koji izlazi od Oca i Sina i koji se meni povjerava da ga umnožim, da s njime ‘trgujem’.

Važno je primijetiti kako su darovi koje gospodar daruje različiti, ali svatko dobiva, i onaj koji je primio jedan talent. I taj jedan talent dovoljan je da onaj koji ga je primio ima ispunjen život i da na kraju čuje iste riječi koje je čuo i onaj koji je primio pet i stekao drugih pet talenata. To su veličanstvene riječi: ‘Uđi u radost Gospodara svoga’“, naglasio je nadbiskup Zgrablić.

„Ukoliko talente promatramo samo kao sposobnosti i naklonosti koje smo od Boga primili, primijetit ćemo da drugi imaju talente – sposobnosti – koje mi nemamo, da drugi imaju veće talente, veće sposobnosti, nego mi. Naša će se vjera pretvoriti u očekivanje i molitvu da nam Gospodin da ono što nam nedostaje, ono što nam nije dao. Uspoređivat ćemo se s drugima i biti zavidni što drugi imaju više nego što smo mi primili. Činit će nam se kako su drugi postigli ono što mi nikako ne uspijevamo postići. Naše srce stvarat će pogodno tlo za ljubomoru i egoizam, a ne umnažanje talenta“, upozorio je mons. Zgrablić, rekavši da „takvo razmišljanje ima posljedice na duhovni život“. Duhovni život takve osobe postaje mučan i u velikoj je opasnosti da se iskrivi i slika o Gospodaru.

U tom slučaju i takvom poimanju talenata, „vjera me neće voditi u radosti ispunjenja života, u umnažanje ljubavi. Bit ću nesposoban razvijati svoj identitet djeteta Božjega. Kao posljedica toga, naše srce će biti ‘skučeno’, uskogrudno i nesposobno ispuniti najdublje čežnje koje u sebi nosi. Takvo srce se nikada neće moći isprazniti svoje sebičnosti i ispuniti puninom na koju je pozvano, u suradnji s talentima.

Biti budan, trijezan, živjeti mudro, znači otkrivati i gledati ono što sam ja primio, što mi je Gospodar povjerio,  što ja mogu i moram učiniti s onim što sam ja primio.

Talenti ili talent koji sam primio imaju veliku vrijednost. S tim ‘kapitalom’ mogu puno postići. Mogu postići najveća, pa i nezamisliva dobra koja nadilaze moje želje, mogu ući u radost „dobra svoga Gospodara“.

Pozvan sam otkrivati što imam, a ne što nemam, što imaju drugi. Onaj koji ne umnaža svoj talent, taj ga gubi. Pozvan sam s mojim talentom, talentima, „gospodariti, trgovati“, kako bi se on umnožio, udvostručio“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da je „ljubav dinamizam koji ne poznaje statiku. U ljubavi mogu napredovati ili nazadovati. Naše talente umnažamo ili ‘skrivamo u zemlji’“.

Potaknuvši da budemo svjesni što činimo sa svojim talentima, nadbiskup je rekao  da će Gospodar tražiti „račun“ o upravljanju. „U njegovoj nazočnosti ćemo u punini spoznati jesmo li živjeli mudrost ili ludost. Onaj koji je primio jedan talent, nije prepoznao pravu narav i dar Gospodara. Imao je sasvim krivu sliku o Gospodaru. Mislio je da Gospodar „žanje gdje nisi sijao, kupi gdje nisi vijao“. Nije shvatio što je talent, što mu je povjereno. Pomisao na dar u njemu prouzročio je strah. Nije shvatio veličinu i smisao dara koja mu je povjerena. Nije shvatio da u daru Gospodara ima garanciju radosti vječnosti. Nije razumio kako nagrada ovisi o mjeri, načinu, kako je odgovorio na dar Gospodara“, rekao je nadbiskup.

„Okrutno izgleda i „kazna Gospodara“ u trenutku traženja računa o upravljanju. ‘Uzmite od njega i podajte onomu koji ima deset… Koji ima, još će mu se dati, a od onoga koji nema, oduzet će se i ono što ima’.

Postoje stvari u životu koje nitko ne može učiniti umjesto tebe. Nitko umjesto tebe neće disati, hraniti se, raditi, odmarati, ljubiti… Ako ti to ne činiš, propadaš, umireš, prihvaćaš osudu beskorisnog sluge i tame života.

Ako ne prihvatiš da ti je život Božji dar, da ti je povjereno ono što Bog jest – Ljubav,  da ti Gospodar daje darove, talente, po tvojoj mjeri i sposobnosti, nikada se nećeš ostvariti kao Božje ljubljeno dijete, kao osoba u koju je Gospodin utkao sliku svoga Sina. Živjeti talent koji si primio ne može nitko umjesto tebe“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je poželio da „kateheza, vjeronauk, pastoralno djelovanje, budu umnažanje talenata koje smo primili, a ne samo prenošenje znanja, vještina i informacija, nizanje priznanja i nagrada zbog naših sposobnosti“.

„Mi nismo samo još jedan djelatnik više u razredu i školi, crkvi ili župnoj dvorani, nego dobri ili manje dobri upravitelji talenata koje nam je Gospodin povjerio“, poručio je mons. Zgrablić, moleći zagovor i pomoć Majke Marije koja je donijela stostruki rod svojih talenata.

Nadbiskup Zgrablić izrazio je dobrodošlicu novim suradnicima u pastoralu Nadbiskupije. To su don Milan Blaho, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije koji će biti u službi u župi Bezgrešnog začeća BDM na zadarskoj Puntamici i u neokatekumenskim zajednicama u Zadarskoj nadbiskupiji i don Mirko Barbarić, SDB, koji je došao u službu u župu Gospe Loretske u zadarskim Arbanasima.

Na kraju mise, mons. Zgrablić uručio je kanonske mandate vjeroučiteljima u školi na neodređeno vrijeme. Mandate su dobili Ana Mariana Jokić, Lucija Marcelić, s. Marija Matanović, Ivana Peraić, Marija Tokić i Denis Žunić. Mandate na određeno vrijeme dobili su Anđelo Dušković i Vice Rogić.

I.G.

Foto: I. Grbić