S krajem proteklog tjedna istekao je rok za dostavu amandmana na Prijedlog proračuna Grada Zadra za 2024. godinu. S obzirom da u tom roku nije zaprimljen ni jedan amandman, a u međuvremenu je predsjednik Gradskog vijeća najavio mogućnost odgađanja sjednice zakazane za četvrtak, 29. kolovoza, pa čak i raspuštanje Gradskog vijeća, očitovao se o svemu gradonačelnik Branko Dukić:

“Za razliku od osviještenog Rubeše, SDP i NL Enija Meštrovića nisu se udostojili dostaviti niti jedan proračunski prijedlog, čak niti jedan amandman za proračun koji se po sudskoj presudi mora donijeti do 7. rujna. I time poslali jasnu poruku – građani, zaboravite na proračun, nas nije briga! Pola godine do kraja mandata Vučetić javnosti putem jednog lokalnog portala otkriva kako „većina” u Vijeću želi odustati i spas pronalazi u samoraspuštanju. Nakon tri i po godine nerada. Ničega! 

Lakše od donošenja proračuna im je pobjeći i napustiti brod koji su sami ustrajno potapali čitav mandat. Godinama su ignorirali poziv predsjednika Kluba HDZ-a na raspuštanje koji ih je upozorio na neodrživost i štetu koja je iz godine u godinu bila sve veća, a sada u tome vide izlaz za sve probleme u koje su uvukli čitav Zadar.

Imaju većinu, imaju sve mehanizme upravljanja, a njihova konačna odluka je – samoraspuštanje. Kukavički bijeg s vlasti u Gradskom vijeću!

Jedino gore od toga je obrazloženje. Oni, besramno i bez skrivanja, ne žele donijeti proračun zbog osobnih taština, unutarstranačkih izbora i neuspjelog eksperimenta. Enio koji je ušao u Vijeće isključivo iz poslovnih interesa i potrebe za marketinškim akcijama u cilju prodaje svoje predstave, danas glumi uvrijeđenog, a zapravo mu se vijećnički promo balon ispuhao i postao uteg. Tri godine imao je uspješni komunikacijski kanal. I to je jedino što bi zaslužilo priznanje, da nije bilo na teret građana. SDP ne želi proračun jer mu, kaže predsjednik Vijeća, idu unutarstranački izbori u kojima se Sabina Glasovac kandidira za visoke pozicije. Kakve Sabina veze ima sa zadarskim proračunom? Osim što bi joj se moglo u stranci zamjeriti da zadarski SDP diže ruku kad i HDZ, makar to bilo u interesu građana Zadra. A Radeta se na isti način priprema za obranu svog lokalnog trončića i strahuje za stotinjak preostalih stranačkih glasova! Osim toga, turistička sezona ne posustaje, ima on važnijeg posla. I na kraju, predsjednik Vijeća baš sada je odlučio naprasno završiti davno mu neuspjeli eksperiment. Lako je s pozicije profesora sa zajamčenom i ugodnom egzistencijom eksperimentirati s ugroženom egzistencijom proračunskih korisnika. Na isti način je bez ikakvih osobnih rizika eksperimentirao sa Ružom Tomašić, Mostom, SDP-om. Pa je redom nestao iz Vira, nestao iz Sabora, a sada nestaje i iz Zadra. Karijera vrijedna traktata o političkom konvertitstvu njegov je najveći uspjeh. 

Što građani imaju od njihove taštine, unutarstranačkog pozicioniranja i eksperimentiranja? Imaju blokadu proračuna, imaju obvezu kupnje radnih bilježnica svojoj djeci, imaju grad u kojem se već skoro godinu dana nije podigla razina komunalne usluge, u kojemu udruge u kulturi stvaraju na dug, čija djeca u sportskim klubovima ne mogu na natjecanja. Imaju grad koji iz dana u dan ostaje bez mogućnosti gradnje novih sadržaja uz EU ili državne potpore, škola i vrtića, parkova i sportske infrastrukture.

Šokirali su nas zaustavljanjem razvoja Znanstvene knjižnice i useljenja Centra za mlade, ostavili bez teksta odbijanjem odluka o izradi UPU-a za TŠC i novu školu u Kožinu. Pokušali nas naviknuti da se proračuni u Zadru donose polovicom godine. Kao da to nije bilo dovoljno, sada su spremni na završni čin – ostaviti građane bez proračuna najmanje do polovice idućeg ljeta! 

Ti sebični i tašti, politički proračunati i eksperimentima skloni ljudi, stjerani u kut vlastitih pogubnih politika i „novih” demokracija, odustaju kad su porušili sve što su znali i mogli. I nije ih briga što imaju obvezu odraditi posao za koji su jedini odgovorni i redovito plaćeni – donijeti proračun. Odlučili su se za kukavički bijeg. Neće ih od te sramote skriti ni stranački uredi na Iblerovom trgu, ni kabineti na Sveučilištu, ni kameni zidovi konobe na Bokanjcu.”