S. Antica Žuljević, redovnica u samostanu ‘Sv. Vinko Paulski’ sestara milosrdnica u Zadru, proslavila je u tom samostanu svoj stoti rođendan u nedjelju, 23. lipnja. Visoki životni jubilej s. Antica proslavila je u godini visokog jubileja svoje redovničke zajednice u Zadru. Naime, upravo ove godine navršava se 150 godina kako su sestre milosrdnice došle djelovati u Zadar.

Svečano misno slavlje u zahvalnosti za život s. Antice u samostanskoj kapeli sv. Vinka predvodio je o. Jozo Milanović, OSB, iz benediktinskog samostana na Ćokovcu.

„S. Antica se u svemu Kristu pokoravala, s njim je plovila kroz životne oluje do svoje stote godine. Zaplovila je iz svoga rodnog mjesta Otok, a otok je okružen morem, morem Božje dobrote. Otplovila je u Banja Luku, Zagreb, Rijeku, Zadar, Jelsu, pa opet u Zadar“, rekao je o. Jozo, istaknuvši da je s. Antica slijedila Krista u potrebnima i njemu služila. S. Antica je bila medicinska sestra, radila je najduže na Očnom odjelu u zadarskoj bolnici. Stoga je u propovijedi o. Jozo istaknuo važnost očiju, rekavši da su naše oči „Božje naočale“.

„Krist gleda našim očima, govori našim ustima, služi se našim organima, ušima, rukama, da činimo djela milosrđa, kako to čine i sestre milosrdnice. Božja riječ kaže, ‘Bog je vodio svoj narod rukama Mojsija i Arona’. ‘Kontemplacija je gledanje Kristovim pogledom’, rekao je Benedikt XVI. Krist nam daje u svojoj dobroti da sve gledamo njegovim očima“, rekao je o. Jozo.

No, u životu smo slabi, pa naše oči i pogled treba i liječiti, nekad i suzama koje su dragocjene u procesu zalječenja. „Samo Isusu trebamo doći takvi kakvi jesmo. Neka muka natjera da iz nas izlaze suze žalosnice, ali to Isus čisti naše oči da postanu radosnice. Neki put Isus stavi i flaster na naše oči, pa ne vidimo. Ali, time Isus zapravo čuva, liječi naš pogled vjere“, poručio je o. Jozo.

I Psalam kaže kako Bog ne samo da umiruje događaje, nego i podiže, dopusti da se nešto uzburka. „Gospodin daje znakove da se vjetar i uzvitla jer nas u svojoj providnosti želi dovesti u vječnu luku. A bez vjetra ne možemo nikamo ploviti, ni u vječnu luku uploviti. Bog smiruje oluju, ali i daje da budemo gladni i žedni kako bismo iz Božje ruke primili sve što je potrebno“, rekao je o. Jozo, istaknuvši: „Isus je uvijek na glavnom dijelu, na krmi. Isus drži kormilo, obnavlja i vodi lađu našeg života, makar nam izgledalo da on spava. Valovi nas nekad snažno obaraju pa pomislimo da Isus ne vidi kako nam je. No, učenici zapravo spavaju u svojoj nevjeri“, istaknuo je o. Jozo, u duhu navještenog Evanđelja o Isusu i učenicima u lađi na olujnom moru.

„Gospodin je gospodar vremena i događaja. On nas i po olujama želi dovesti u željenu luku. Bez vjetra Duha Svetoga ne bismo mogli ploviti niti uploviti u luku vječnosti“, poručio je Milanović, čestitavši s. Antici: „Naša sestra Antica sto godina plovi, nek’ u luku nebesku uplovi“.

Proslavu stotog rođendana s. Antice milosrdnice doživjele su kao „povlašteni trenutak“ što su dionice jednog dugotrajnog života za svoju zajednicu u Zadru, provinciju Navještenja Gospodinova i za cijelu Družbu sestara milosrdnica koja je bogatija za jubilej koji se rijetko doživi.

U rođendanskom slavlju sudjelovale su sestre milosrdnice iz Zadra, Splita, Otoka te provincijalna glavarica s. M. Andrijana Mirčeta, franjevci iz zadarskih župa Rođenja sv. Ivana Krstitelja i župe Presvetog Srca Isusova, rodbina slavljenice iz Otoka pokraj Sinja, susjedi samostana i prijatelji zajednice milosrdnica.

„S. Antica doživjela je sto godina, duhovno snažna i fizički pokretna. Duhovno smo se pripremale molitvom i sakramentom ispovjedi za proslavu njenog rođendana koji nama predstavlja blagoslovljeni i milosni trenutak jubileja. Svatko od sudionika slavlja želio je fotografiju sa s. Anticom za dragu uspomenu, a ona je svakom uzvaniku pokazivala posebnu pažnju, za svakoga se zanimala, sa svima razgovarala. Dugo ćemo pamtiti taj dan pun radosti i zahvale Bogu za dug i plodan život kojeg je podario našoj s. Antici.

Zahvalni smo Bogu jer smo u zajedništvu s njim i u sestrinskom zajedništvu dočekali tu lijepu, visoku životnu obljetnicu. Molimo ga da s. Antici i svima podari blagoslov, strpljivost i vedrinu, da radosno primamo i nosimo dar života kojeg nam je Božja milost darovala, kako je to činila i s. Antica’, rekla je s. Vilma Šurjak, predstojnica zadarskog samostana milosrdnica.

S. Antica – oštroumna medicinska sestra uspješnog i dugog rada u zdravstvu

S. Antica, krsnog imena Šima, rođena je na blagdan sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1924., u Otoku pokraj Sinja. I u stotoj godini vitalne su i nisu narušene njene umne sposobnosti, vrlo je lucidna i bistrog uma. Životnu radost ukorijenjenu u predanju Kristu i vjernosti karizmi sv. Vinka pokazala je i na proslavi stotog rođendana. Jasno govori, malo je slabijeg sluha, dobro spava. Tjelesno je pokretna, a u hodu se podržava štapom iz Međugorja. Zadnji put bila je u bolnici i trebala je medicinsku pomoć zbog srčane aritmije prije 15 godina. Inače tijekom života nije pobolijevala, a od medicinskih zahvata samo je operirala očnu mrenu.

I u tako visokoj dobi s. Antica jako puno čita, knjige i sav katolički tisak, i to bez naočala. Jako puno moli i redovito, svaki dan sudjeluje u potpunosti u dnevnom rasporedu samostanske zajednice i sestrinskom zajedništvu. Njen cijeli redovnički dan ispunjen je od ranojutarnje molitve i mise. Puno vremena tijekom dana provede u kapeli, u koju dođe prije 6 sati ujutro. Voli Zadar, u tom gradu želi umrijeti i tu biti pokopana, u samostanskoj grobnici sestara milosrdnica. U Zadru sveukupno živi 70 godina, u različitim vremenskim razdobljima. Njena jedina želja bila je da „zatvori oči svojoj materi“ kad bude umirala, što je i učinila, dok je brinula o majci i s njom živjela u Zadru.

Otac s. Antice umro je mlad, kad je Antica, kao treće rođena kći, imala svega šest mjeseci. Najstarija Antičina sestra umrla je u 103. godini života. S. Antica je bila medicinska sestra, a najduže je radila kao glavna medicinska sestra, 32 godine, na Očnom odjelu u Općoj bolnici Zadar. Kao bolničarka radila je i u Banja Luci i na Sušaku u Rijeci.

S. Antica  je pripadnica prve generacije medicinskih sestara koja je završila Medicinsku školu u Zadru, a potom i višu medicinsku školu, što odgovara sadašnjem studiju sestrinstva. Karizma sestara milosrdnica je rad u zdravstvu. Sestre milosrdnice došle su u Zadar prije 150 godina, i to upravo jer su pozvane doći raditi u zdravstvu.

Jubilej 150 godina od dolaska milosrdnica u Zadar i njihovog rada u zadarskom zdravstvu

Upravo ove godine, 7. rujna 2024., u Zadru će se proslaviti 150. godišnjica od dolaska sestara milosrdnica u Zadar, znanstvenim skupom i misnim slavljem u katedrali sv. Stošije, kada će se i stručno, povijesno valorizirati dolazak sestara milosrdnica u Zadar koje su svoje talente i sposobnosti, između ostaloga, stavile i u službu zdravstvenog sustava u Zadru, i tako služeći ljudima i cijelom društvu.

Naime, bolnica u Zadru trebala je medicinske sestre za rad u svojoj ustanovi. Uprava zadarske bolnice zvala je Upravu sestara milosrdnica u Zagrebu da pošalje medicinske sestre na rad u bolnicu u Zadar. Tako je 1874. g. došlo prvih 12 sestara milosrdnica koje su bile medicinske sestre, raditi u bolnicu u Zadar. Zadarska bolnica tada se nalazila na poluotoku, na ulazu u središte grada kad se prođu glavna gradska vrata kod zadarskog mosta. Na vanjskim zidinama kao ostacima te bolnice sada se nalazi spomen ploča na djelatnost bolnice na tom mjestu kroz povijest. Tu je od 1806. do 1811. g. djelovao i Medicinski fakultet.

U zadarskoj bolnici sestre milosrdnice radile su do travnja 1923. godine. Tada su, uslijed društveno – političkih okolnosti, na rad u bolnicu dovedene talijanske redovnice, a sestre milosrdnice, Hrvatice, otpuštene su iz rada u bolnici samo zbog svoga nacionalnog podrijetla, jer je Zadar Rapalskim ugovorom bio pripao Italiji.

Arhive kazuju kako su milosrdnice Hrvatice izvrsno radile u bolnici i pod talijanskom vlašću. Bile su poštovane, priznate i hvaljene od strane nadležnih, pacijenata i svih suradnika. Milosrdnice su ponovno počele raditi u zadarskoj bolnici 1952. godine. Milosrdnice koje su radile u bolnici ujedno su i živjele u prostoru bolnice u kojoj su imale kapelu i vrt kojeg su obrađivale, a nalazio se na sadašnjem prostoru parkirališta ispred Opće bolnice u Zadru. Plodovima iz toga vrta sestre milosrdnice nesebično su hranile bolesnike u zadarskoj bolnici.

S. Anticu i s. Vilmu povezuje ista struka, medicinska služba. Zadarska predstojnica, s. Vilma, također je zdravstvena djelatnica, 41 godinu radila je u laboratoriju Opće bolnice u Zadru. U travnju 2023. godine otišla je u mirovinu kao zadnja sestra milosrdnica koja je radila u zadarskoj bolnici.

U samostanskoj zajednici ‘Sv. Vinko Paulski’ u Zadru djeluju 24 sestre milosrdnice. Upravo je s. Antica sudjelovala u pronalasku lokacije i gradnji samostanske kuće sestara milosrdnica koja se nalazi u ulici sv. Vinka Paulskog, a dobila je naziv po njihovom utemeljitelju i zaštitniku.

S. Vilma Šurjak napisala je čestitarsku pjesmu za s. Anticu koju su pročitali na rođendan s. Antice. „U Otoku slavnom, u sinjskome polju, mnogi odlučiše slijediti Božju volju. Vrijedni to su ljudi, srca širokoga, Domovinu ljube, al’ najviše Boga. Njemu daju što najviše vole, njega slave i Gospi se mole. Nije njima žao ni truda ni muke, za sve boli lijek je crkva svetog Luke. Baba Manda pobožna je bila, kćeri svoje dobro odgojila. Ostadoše rano bez očinske ruke, bješe dosta i truda i muke. Iz Otoka sestra je Antica, odletjela ‘ko u nebo ptica.

Gospa Sinjska privukla je mladu, sačuvala u Vinkovom stadu. Vedra, dobra, vrijedna, školovana, u Zadru je svima dobro znana. Dobri duh je na očnom odjelu, liječi boli na duši i tijelu. Dobrog vida zaštitni je znak, pred njom bježi nepoželjni mrak. Zajedno smo u veselju dočekali stotu, ispunili dobrom i tu slavnu kvotu. Pripravili rođendansku tortu, skladno ćemo pjevat svaku notu. Brzo prođe tih stotinu ljeta, što proživi naša sestra sveta.

Znamo da sto ljeta nije malo, bogatstvo života u njima je stalo. Neka je na svemu dobrom Bogu hvala, za primjer dobri koji ste nam dala. Nek’ Vam milost svaku naš Otac podari, svete želje nek’ Vam sve ostvari. I još mnogo od nas dobrih želja: zdravlja, mira i srcu veselja. Gospe Sinjska, nama ti pomozi, provoditi dane u sestrinskoj slozi. A najviše Božjeg blagoslova, želi Vama zajednica ova. Živjela!“.

Ines Grbić

Foto: s. Vilma Šurjak