Idilično ravnokotarsko selo koje je nalazi u zaobalju Sv. Filipa i Jakova, udaljeno svega tri kilometra zračne linije od obale

Sikovo je geografski smješteno u Ravnim kotarima, najplodnijem dijelu dalmatinskog primorja, između općinskog središta Sv. Filip i Jakova te Raštana Donjih i gornjoraštanskih Lužina.

– Stvarno, opipljivio i istinsko, idilično selo je Sikovo koje je nalazi u zaobalju Sv. Filipa i Jakova, svega tri kilometra zračne linije od obale. Od Biograda na Moru smo udaljeni oko 10 km, Benkovca oko 23 km i od Zadra oko 26 km, reći će Elvira Colić.

Od pamtivijeka je Sikovo nastanjeno radišnim i vrijednim ljudima, čije su ruke uvijek pune žuljeva i kojima je zemlja bila i ostala majka i prijatelj, izvor prihoda i kakva-takva egzistencijalna sigurnost.

– Stalno molimo dragog Boga i Gospu da nas poštedi suše i krupe, bolesti ovaca i peradi, zazivaju Sikovljani ispred dućana na Osridniku, u borovoj šumi nadomak marketa u izgradnji, boćališta, dva igrališta, dva spomenika.

Prema popisu stanovništva 1900. godine u Sikovu živi 32 stanovnika. Već 1921. ima 158 stanovnika, 1948. broji 245, a 1971 tu je 374 stanovnika.

Cilj – demografska obnova

– Najviše stanovnika broji 1991. godine kad ovdje ima čak 497 stanovnika, a od toga 487 Hrvata. Prema Popisu stanovništva 2011. ovdje živi 374 stanovnika, dok prema Popisu stanovništva 2021. Sikovo broji 364 stanovnika, podjednako muškaraca i žena, koji žive u 110 kućanstava, precizan je Erstić.

Sikovljani su pitomi, vrijedni, skromni i nadasve gostoljubivi. Sada na početku svibnja 2024. sve se zeleni.

– Na 14 četvornih kilometara površine daleko najviše ima polja koje obrađuju Prtenjače, Birkići, Deme, Zrilići, Erstići, Mitrovići, Mikulići, Mrkići, ​Miljanići, ​Colići, ​Senkići, Serdarevići, ​Zubčići…, nabraja Prtenjača.

Povijest Sikova slična je povijesti ostalih ravnokotarskih mjesta.

– U sebi nosimo ljubav, vjeru i privrženost onome iz čega smo nikli, a nikli smo s ognjišta, i ognjište se nikad ne smije ugasiti, mora živjeti, poručio je Zrilić.

Spominje se od davnine

U ranom Srednjem vijeku (od 9. do 11. stoljeća) područje Sikova je bilo jedno od posjeda velikaša.

– U spisima se spominje ime posjeda koje se naziva Sichoua (“regalis terra in Sichoua” i “de regali terra in Sichoua”) što svjedoči o starom porijeklu naziva današnjeg mjesta Sikovo, govore sugovornici

Oduvijek su ovdje ljudi okrenuti prema zemlji. Na zemlji se radi i od zemlje se živi, a uz vinograde i maslinike koje posjeduje gotovo svaka obitelj, polja su uzorana i obrađena. Iako sve rjeđe, na livadama se još mogu vidjeti pastiri i njihovo “blago”.

– Sikovo je sve do 1869. godine bilo zaselak Turnja. I danas poneki mještani imaju obiteljsku grobnicu na turanjskom groblju, reći će Serdarević.

Osim nesvakidašnje prirodne ljepote Sikovo je sve do prije godinu ili dvije imao zanimljivosti koje se ne mogu drugdje sresti.

– Između ostalog u Sikovu je 1977. izgrađena crkva sv. Nikole Tavelića, koja od prvog dana do ovog proljeća nije imala zidanog zvonika već malo zvono južno od crkve razapeto na četiri drvene grede, električne stupove, kaže poznanik Željko.

Zahvaljujući Općini, a na radost župljana, čiji je župnik don Dario Matak, ravnatelj Caritasa Zadarske županije, ujedno župnik Sv. Filip i Jakova, ostvarila se desetljećima duga želja i čežnja, imaju zaista lijep, moderni zvonik koji je čvrsto naslonjen na pročelje s obje strane ulaznih vrata crkvice i iznad krova.

– Melodični zvuk zvona nas poziva na molitvu i blagoslivlja nas. Naš je sveti glas i izraz poštovanja prema Bogu, reći će ovdašnja mještanka Marija, koja rado pohodi crkvu za vrijeme bogoslužja.

Četiri nebeska zaštitnika, četiri fešte

Tijekom Kandijskog i Morejskog rata Sikovo su naseljavali i uskoci iz Bukovice i Like.

– U ovom poljoprivrednom raju, svojevrsnom “vrtu ovog kraja”, danas uglavnom žive potomci Medviđara, dok Prtenjače dolaze iz Polače, navode Mikulić, Mitrović i Zubčić.

Nebeski zaštitnici su sveti Ivan, sveti Roko, Velika Gospa i sveti Nikola.

Razlog što se u Sikovu slave četiri fešte godišnje je što su prilikom doseljavanja ljudi donosili svoje običaje pa tako i slavljenje svetaca zaštitnika, reći će dida Ante.

Na Osridaku, na igralištima i boćalištu ni žive duše. Živo je tek na glavnom seoskom okupljalištu, kod dućana na rubu borove šume.

Imamo školu, crkvu, svećenika, groblje, novu mrtvačnicu. Doktora imamo u Sv. Filip i Jakovu i Biogradu, a poštar iz Korlata tri puta tjedno donosi poštu. Sve je to OK, jer je sve blizu i na dohvat ruke, govore nam u Prtenjačama.

Povezanost života, infrastrukture i turizma

U ovom ravnokotarskom zelenilu turistima se nude kuća za odmor s bazenima te moderne kuće sa svim sadržajima i luksuzni apartmani koji se, kažu sugovornici, ne srame ni onih u priobalju.

– Unapređenje infrastrukture znači unapređenje života stanovnika na selu, bolju međusobnu povezanost i siguran put do općinskog i županijskog središta, njihovog poljoprivrednog zemljišta, OPG-a i kuća za odmor, poboljšanje i proširenje temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, poglavito za ruralni turizam, reći će Demo koji živi tik uz modernu cestu.

Modernizacija ceste i ostala komunalna ulaganja su poput Binga.

– Tu tri kilometra od mora sve je nadohvat ruke. Tu je prijateljsko i gostoljubivo okruženje, čisti zrak, zelenilo, druženje, domaća hrana i piće. Ljudi prepoznaju da su dobrodošli i vole domaćinsku atmosferu, a ključna stvar je iskrenost i poštenje, zaključio je Erstić.

Izvor: Zadarski tjednik