Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić primio je u novogodišnji susret predstavnike zajednice Cenacolo iz Jankolovice u četvrtak, 4. siječnja, u Salonu Nadbiskupskog doma u Zadru, kada su razgovarali o životu Cenacola te razmijenili božićne i novogodišnje čestitke.

Nadbiskupa su pohodili Tomislav Buljat, voditelj Bratovštine sv. Nikole zajednice Cenacolo u Jankolovici pokraj Biograda n/m i Tadej Vukelja, mladić iz te bratovštine u kojoj je trenutno oko 20 mladića. „Drago nam je doći u Nadbiskupiju. Tim više jer znamo što je nadbiskup Zgrablić, prije nego je došao u Zadar i postao nadbiskup, učinio za zajednicu Cenacolo koji je imao kuću u Novigradu istarskom. Upravo je mons. Zgrablić kao svećenik bio inicijator otvaranja kuće u Novigradu, dolaska mladića u Novigrad. Baš je mons. Zgrablić tada dolazio služiti svetu misu u našu kuću u Novigradu. To mi je radost. I to mi je potvrda da je Gospodin s nama, da nas nikad ne napušta, da nas voli i da misli na nas, bez obzira kakvi smo. Mi čeznemo za dobrim i to nam je Majka Elvira usadila u srce. Čeznemo savršenstvu, ali svjesni smo da nikad nećemo biti savršeni dok smo na zemlji“, rekao je Tomislav u osvrtu na susret s mons. Zgrablićem, podsjetivši da je Isus grlio gubavce i odbačene, nije davao više pozornosti nekima koji se smatraju ‘pravima’, jer ‘pravoga’ nema; svi su potrebni Božjeg milosrđa.

„Nadbiskup Zgrablić poznaje naš rad i djelovanje Cenacola već duže vrijeme. Susret s nadbiskupom predstavlja nam blagoslov. Na susretu smo prepričavali iskustva i dogodovštine iz Cenacola. Nadbiskup je ispričao kako su mladići došli u Novigrad, koje su bile reakcije mještana i okoline. Znači nam da imamo pastira koji nas toliko poznaje i osobno je doprinio našoj zajednici. To je jedno blago. Neki mladići koji su još uvijek u Cenacolu i osobno poznaju mons. Zgrablića ili su prošli kroz kuću u Novigradu istarskom čije je osnivanje on pokrenuo.

Poznato nam je koliko je mons. Zgrablić bio prilično aktivan kod nas u zajednici kao svećenik, u našoj Bratovštini u Novigradu istarskom. Stoga nam je dodatna radost da možemo doći i čestitati osobito u Nadbiskupiju, osobno kod nadbiskupa“, rekao je Tomislav.

U kapelici kuće Bratovštine sv. Nikole u Jankolovici misa se slavi tri puta tjedno, nedjeljom i dva puta u tjednu. Misu im redovito dolaze služiti i na raspolaganju su im svećenici iz Zadarske nadbiskupije. „Bogu hvala, Biograd je u Cenacolu kuća na glasu po Providnosti u dolasku svećenika. Puno svećenika nam dolazi služiti misu, izmjenjuju se. Zaista se osjećamo dio Crkve. Majka Elvira nikad nije htjela da se nazivamo i da nas nazivaju ovisnicima, narkomanima itd. Uvijek je govorila, ‘Vi ste mladi u potrebi. Bez obzira jeste li ovisnici o kocki, alkoholu, drogi, internetu, video – igricama, vi ste mladi u potrebi i vi ste došli u školu života koja je kuća Božja’. Prigodom otvaranja jedne zajednice je napisala: ‘Gospodine, ja ću se tu pobrinuti za njih, a ti kao otac pobrini se za njih da im ništa ne fali’.

Totalno smo predani Božjoj providnosti. Nemamo nikakve materijalne sigurnosti. To nas čini drugačijima, da se možemo više predati i vjerovati u Božju providnost. Ona je uvijek htjela da mi budemo naslonjeni uz Crkvu i da budemo dio Crkve. Da Crkva bude naša majka. Pogotovo sad kad je otišla na Nebo, mi se stvarno osjećamo da pripadamo tu, da smo dio Crkve. Da smo uz Crkvu“, rekao je Tomislav.

Zajednica Cenacolo zahvalna je nadbiskupu Zgrabliću i za njegov pohod njihovoj Bratovštini u Jankolovici u rujnu 2023. godine. Naime, cijela zajednica Cenacolo odredila je da se četrdeseti dan nakon smrti Majke Elvire slavi u njihovim kućama misa zahvalnica. Mons. Zgrablić predvodio je tada misu u kapeli kuće u Jankolovici, u koncelebraciji s don Damirom Šehićem koji inače pohodi bratovštinu u Jankolovici. Za taj susret slavlja mise zahvalnice za život Majke Elvire, mladići su bili pozvali prijatelje, roditelje, mladiće, djevojke i obitelji koji su prošli kroz zajednicu, ljude koji su uz Cenacolo ili su bili u zajednici, da zahvale Gospodinu na daru Majke Elvire i na daru svega što je ona učinila u životima brojnih ljudi, mladića, djevojaka, obitelji, Crkve i cijelog društva.

„Imamo zaista za jako puno toga zahvaliti. Nekim mladićima je žao zašto ranije nisu ušli u Cenacolo pa se znaju požaliti, misleći da su prije mogli biti pošteđeni od zla kojega su prošli. A mi im kažemo neka budu zahvalni da su uopće upoznali Cenacolo, u kojoj god godini života se to dogodilo. Zlo nas okrene i često kukamo, ali trebamo se truditi zahvaljivati na svemu što imamo i koliko nam je Bog dao. Jadamo se, zahtijevamo, tražimo, pitamo, ali na kraju, kad se sabereš, kad staneš pred euharistiju, treba samo zahvaliti“, potaknuo je Buljat.

Na susretu s mons. Zgrablićem, Tomislav je nadbiskupu govorio i o životu u Cenacolu nakon smrti Majke Elvire. Nakon njene smrti, bio je sazvan širi krug ljudi u zajednici i glasovalo se za predsjednika, potpredsjednika i članove Odbora Cenacola. Nakon Majke Elvire, njen put i dužnost upravljanja zajednicom Cenacolo kao predsjednik nastavlja don Stefano Aragno, svećenik koji je bio ušao u Cenacolo kao ovisnik, a onda je u zajednici osjetio poziv za svećenika i postao duhovnik Cenacola.

„Majka Elvira je bila jako mudra i sveta žena. Znala je da ona neće zauvijek voditi zajednicu. Don Stefano se zaredio 2000. godine za svećenika i uvijek je imao želju ići u misije. A Majka Elvira nikad nije dala da se don Stefano udalji previše od nje. Baš je u njemu i za njega osjetila da on može upiti njenu karizmu. Tako da je zadnjih devet godina, i kad je ona bila nemoćna, don Stefano na osobiti način bio naš pastir i to je i sada. On je nastavio koracima Majke Elvire i u njenom duhu voditi zajednicu“, rekao je Buljat.

U 20 zemalja svijeta postoji više od 70 kuća Cenacola. U Hrvatskoj djeluje pet kuća Cenacola: u Ugljanima pokraj Trilja, u Jankolovici pokraj Biograda n/m, u Vrbovcu su dvije kuće, muška i ženska i kuća u Aljmašu, svetištu Gospe Aljmaške. Neki mladići i djevojke su i u misijama u Južnoj Americi, imaju misije za napuštenu djecu. Kada mladići ‘naprave svoj put’ od tri do pet godina u Cenacolu, tko osjeti, može izraziti želju ići koju godinu u misije.

„Majka Elvira je uvijek govorila da mi nismo komuna za ovisnike, nego mi smo škola života. Rekla je da su ‘igrom slučaja’ u Cenacolu ovisnici, jer u vrijeme kad je ona otvorila prvu zajednicu 1983. g., 1980.-ih godina je bilo najviše ovisnika u Italiji; 1990.-ih godina u Hrvatskoj je bilo puno ovisnika o heroinu, kokainu. To su bili mladi u potrebi.

Današnji mladi u potrebi su drugačiji: ovisnici o pornografiji, internetu, alkoholu, kockanju. Čak postoji reklama na radiju i televiziji: „Kocka stvara ovisnost, kockajte odgovorno“. Kakva je to poruka? Pogotovo mi koji smo prošli grozno iskustvo ovisnosti, znamo da je to kao da se kaže: ‘Droga stvara ovisnost, drogirajte se odgovorno’.

Sada je puno drugačijih ovisnosti, novih problema s kojima se i mi učimo suočavati. Ovisnici su ljudi koji se nisu znali nositi s problemima, koji su bili izostavljeni ili uzvišeni u društvu. Mi u zajednici učimo mladiće da se susreću s problemima, da ne bježe od njih, da idu ususret onome što ih muči i što im je teško. Jedinstveni lijek za sve je euharistija. Ako čovjek ne moli, ne može ni naći smisla u poteškoći. A poteškoće su sastavni dio života. Nema čovjeka koji nema poteškoće. Lijekovi su i istina, prijateljstvo, radne navike, to je baza zajednice Cenacolo“, poručio je Tomislav.

Tomislav Buljat je roditelj četvero djece. Nakon što je osam godina ‘napravio put u zajednici’, upoznao je suprugu u Cenacolu u Vrbovcu, gdje su muška i ženska kuća, udaljene pet kilometara jedni od druge. Tomislavova supruga je kao mlada ovisnica ušla u zajednicu i također je napravila svoj put. Sada žive sa svojih četvero djece u kući Bratovštine sv. Nikole u Jankolovici.

U Cenacolu u Hrvatskoj djeluju tri takve obitelji. U svijetu ima više od 40 obitelji koje su stasale u Cenacolu i nastavljaju živjeti u kući zajednice. Među njima, neki roditelji koji su prošli iskustvo Cenacola imaju djecu i od 25 godina starosti.

Nadbiskup Zgrablić izrazio je radost zbog susreta s predstavnicima Cenacola. Izražavajući im svoju pastirsku podršku i duhovnu blizinu, poželio je Božji blagoslov njihovom daljnjem radu i djelovanju, u zahvalnosti za svjedočanstvo i potvrdu koliko su Božji duh i milost kadri zacjeljivati rane te mijenjati i ozdravljati  živote, kada ljudi odluče i započnu izgrađivati svoj život s Gospodinom, podržavajući ga molitveno i sakramentalno u okrilju i zajedništvu Crkve.

Ines Grbić