Razgovarali smo sa stručnjakinjom Ivanom Šunjić, specijalizanticom rane intervencije u edukacijskoj rehabilitaciji koja radi u Kabinetu za ranu intervenciju u Zadru. Intervju je obavljen u sklopu promotivne kampanje „Rana intervencija od A do Ž“ u okviru projekta PRRI – Podrška razvoju rane intervencije na području grada Zadra i Zadarske županije. Ivana nam je pojasnila koja je uloga edukacijske rehabilitacije u ranoj intervenciji te kakvu ulogu imaju roditelji. Ukupna vrijednost Projekta iznosi 1.450.470,96 kn. Projekt je sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda u iznosu 1.232.900,316 kn (85 %) i iz državnog proračuna 217.570,644 kn (15 %), a provodi se u razdoblju od 17. rujna 2020. godine do 17. rujna 2022. godine.  

Recite nam, što je rana intervencija i zašto je ona važna?

Rana intervencija je proces koji obuhvaća pružanje podrške i individualne, specijalizirane usluge djeci s razvojnim teškoćama od rođenja do školske dobi. U proces, osim djeteta, je uključena i cijela obitelj, u svrhu optimalizacije dječjeg razvoja koja utječe na uspješnu interakciju s okolinom. Važna je jer može prevenirati utjecaj rizičnih faktora na zaostajanje u razvoju djeteta.

Koji su najčešći razlozi zbog kojih se roditelji javljaju u Kabinet za ranu intervenciju i kako najčešće roditelji saznaju za podršku koja im u Kabinetu može biti pružena?

Roditelji najčešće dolaze jer su uočili da nešto nije u redu s djetetovim razvojem a za našu podršku saznaju od drugih stručnjaka, mrežnih izvora, društvenih mreža, drugih roditelja i sl.

Provode li ranu intervenciju samo stručnjaci ili u tome određenu ulogu imaju i roditelji?

Rana intervencija jedno ima smisla ako se provodi u suradnji sa roditeljima/starateljima i cijelom obitelji. Roditelji su najpovezaniji i najbliskiji sa svojim djetetom pa imaju važnu ulogu u procesu rane intervencije.

Zašto je potrebno ulagati u razvoj naše djece od njihove najranije dobi?

Rano djetinjstvo je najkritičnije razdoblje u životu, taj period je od iznimne važnosti jer se u njemu stvaraju temelji za sav budući razvoj. Znanstvena istraživanja pokazuju da je prikladna stimulacija u prve tri djetetove godine života od iznimne važnosti za kasniji razvoj i čini osnovu za budući zdrav život odrasle osobe. Ekonomska istraživanja pokazala su korisnost programa rane intervencije na način da nisu samo u skladu sa humanim i socijalnim pristupom već su i ekonomski utemeljeni. Ono što se uloži u ranu intervenciju – višestruko se isplati u kasnijoj, odrasloj dobi djeteta i cijele obitelji.

Koje metode se koriste u poticanju razvoja i postoji li određena „najbolja“ metoda?

Ne postoji savršen recept, dijete se promatra kao cjelina a ne izdvojene elemente kojima treba ”popravak”. Važno je da su metode znanstveno utemeljene, pa se upotrebom i kombinacijom više metoda može uspješno poticati dijete.

Istražujući različite statistike dobiva se dojam da je sve veći broj djece s određenim kašnjenjem u određenom razvojnom području ili teškoćama u razvoju, zašto je to tako?

Živimo u suvremeno doba u kojem svjedočimo medicinskom napretku koji omogućava veći postotak medicinskog preživljavanja ali uključuje i veći broj perinatalno ugrožene djece. Također smo okruženi ratovima, siromaštvom i migracijama koji utječu na povećani rizik za nastanak teškoća u razvoju. Smatram da suvremeni način života obitelji u modernom užurbanom društvu pridonosi većem otuđenju unutar same obitelji i čini veći rizik za nastanak kašnjenja u razvoju djeteta.

Događa li se da dijete nakon određenog broja terapija više nema teškoću u razvoju?

Da, dogodi se i to je najveća motivacija u našem radu, to je kotačić koji nas pokreće, to je radost!

Rana intervencija u djetinjstvu je u našoj zemlji još u povojima, što se može napraviti na lokalnoj i državnoj razini da se stvari poboljšaju?

Potrebno je raditi na uspostavljanju sustava rane intervencije u djetinjstvu u Hrvatskoj. Na terenu i u praksi postoje pružatelji usluga u zdravstvu, socijalnom sustavu, obrazovnom sustavu, nevladinim udrugama i privatnom sektoru ali ne postoji povezani sustav dijelova u jednu cjelinu, to je ono na čemu moramo raditi.

Što bi poručili roditeljima? Kako da provode vrijeme sa svojom djecom i time optimalno utječu na njihov razvoj?

Prije svega smatram da je i najmanja roditeljska sumnja u razvojni tijek djeteta opravdana, pa ako u ijednom trenutku postoji sumnja u isti, neka potraže savjet stručnjaka. U suradnji sa stručnjakom će bolje razumjeti kako trebaju optimalno poticati dijete kroz svakodnevne aktivnosti u svom domu. Važno je napomenuti da roditelji nisu terapeuti i to nije njihov zadatak. Djetetu je potreban emocionalno topao, nježan i podržavajući roditelj/i, emocionalno toplo obiteljsko okruženje koje prihvaća dijete sa svim njegovim obilježjima, to čini temelj za razvoj svakog djeteta, bez obzira na teškoće.

I na kraju, kako vam se roditelji mogu obratiti ako su zabrinuti za razvoj djeteta?

Na to pitanje sam odgovorila u prethodnom pitanju, ali važno je iznova naglasiti; svaka roditeljska sumnja u djetetov razvojni napredak je opravdana, stoga preporučam roditeljima ako primijete bilo što, da ih zabrinjava, neka se odmah jave stručnjacima. Svako dijete je individua za sebe kao i svaki čovjek, uspoređivanje s drugom djecom iste kronološke dobi na koje često nailazim u praksi, ili čekanje da prođe samo od sebe, nisu dobar put i gubi se dragocjeno vrijeme.