Tihomir Purda je napokon pušten, kako navodi srpsko tužiteljstvo, zbog nedostatka dokaza. I na to se nadovezuje najveći pravnik među skladateljima i najveći skladatelj među pravnicima, neimar posmrtne pripomoći i izvlačenja uloga iz stečajne mase Komercijalne banke – Ivo Josipović. Trenutni predsjednik Republike Hrvatske lijepo zbori – da nije bilo politike pomirenja, Tihomir Purda ne bi bio pušten (?!). Lijepo zvuči, ali s istinom i nije baš u nekoj velikoj korelaciji.
Tihomir Purda je pušten zato jer Tadićeva Srbija ne priznaje koncentracijske logore Miloševićeve Srbije. Dokazi su iskamčeni, batinama, maltretiranjima i sustavnim mučenjem i prijetnjama smrću. Zbog toga je pušten Tihomir Purda, a ne zbog politike pomirenja.
Srpskom pravosudnom ofenzivom, želi se revidirati povijest. Nije slučajno izdana tjeralica na osnovi koje je u Austriji uhapšen general Jovan Divjak Armije BiH, niti se slučajno ispituje uloga Vesne Bosanac u vođenju Ratne Bolnice u Vukovaru 1991. godine. Juraj Njavro je umro i stoga protiv njega neće biti istrage jer je liječio ranjene branitelje vukovarce. Liječio je i ranjene agresore čija politička elita radi sve što je moguće i nemoguće kako bi podijelili krivnju i relativizirali zločine koje su počinili gazeći Hrvatsku i ne samo Hrvatsku.
Kao što Vesna Bosanac i Juraj Njavro nisu bombardirali Vukovar tako ni Jovan Divjak nije granatirao Sarajevo. Ali, za Srbiju to je itekako upitno! Tko je to napao JNA? JNA, naravno, nije napala nikoga niti su ikoga napale srpske paravojne snage. Sve se napadalo samo, a Srbi su, naravno, žrtve – ma gdje bili.
Koliko je za Hrvatsku neprihvatljiva crno bijela podjela toliko je to za Srbiju itekako poželjno kako bi Srbija bila bijela, a svi ostali crni. I upravo zato treba inzistirati na tužbi za genocid. Jer već sada u Srbiji se ne zna tko je bio agresor, tko je razvalio Jugoslaviju i tko je na njenim ruševinama pokušao izgraditi Veliku Srbiju!
Tu bi sve Hrvatske Vlade i Predsjednici trebali dati svoj obol na međunarodnom planu, da se ponavlja iz dana u dan dok činjenice ne postanu općepoznato europsko javno dobro.
Nažalost, odgovora s Hrvatske strane nema. Dovoljno je videjti Jandrokovića, pa on niti ne zna da je tu bio neki rat. Ali je zato, bolje od premijerke, zapasao „stan“ na Šalati. Kupljen, naravno, samo po kojoj cijeni i od kojih novaca? To bude riješilo pravosuđe kad ova nesposobna Vlada zalegne. 
Jadranka Kosor, bivša spikerica na radiju, a trenutno navodno najbolja pravnica među spraviteljicama krumpir-salate i najbolja spraviteljica krumpir-salate među pravnicima – na sastanku s Barackom Obamom zatražila je (kako ponižavajuće!) autogram na salvetici, da se hvali kad se vrati kući u Lipik, umjesto da je pojasnila tko je tko, tko agresor, a tko žrtva na prostoru upokojene druge Jugoslavije. Samim traženjem autograma na službenom sastanku pokazala je koliki su joj intelektualni kapaciteti. No, što je Jadranki Kosor promaklo, promaklo je i predsjedniku Ivi Josipoviću. Imaju vremena za sve i za svakoga osim za one koji su najviše dali da bi se oni opravdano ili neopravdano našli u foteljama u kojima su se našli.
Uz ovakvu političku elitu Hrvatskoj ni ne trebaju neprijatelji. Dovoljno je da je vode isti koji je vode i to je dovoljno da Hrvatska polako, ali sigurno nestaje i polako, ali sigurrno postaje kriva za ono što uopće nije učinila i nikako ne može biti kriva.
Srpsko pravosuđe razvlači sve i svakoga kako bi bacanjem prašine u oči što bolje prikrili zločine koje sve srpske vlade i predsjednici od Miloševića preko Koštunice do Tadića žele zatašakati ili barem marginalizirati. A naši Iveki i Jacice se toplo, priglupo smješkaju. Pomirljivo.
I nitko nikoga ne napada zato što je žena (napadaju li Angelu Merckel zato što je žena?) ili zato što je muškarac, već jedino zbog nesposobnosti za obnašanje funkcija na kojima se nalaze. A primjedba – napadaju me zato jer sam žena – dovoljno govori o intelektualnom potencijalu neizabrane premijerke! 
Ili, pak, ona misli da je narod koji ju nije izabrao pun primitivaca i šovinista? Misli li ona uopće?