Hrvatski narod opet je uveseljavan od strane vlasti. Držimo se one stare „KRUHA I IGARA“. Kruha ima sve manje, a igara ima i više nego je potrebno. Uostalom, u eri Ive Sanadera izgradili smo osam sportskih dvorana za rukometno prvenstvo, a danas svaka pojedina dvorana proizvodi gubitke. Prijedlog da se završi Sveučilišna bolnica koju je pokušao izgraditi „nenarodni režim“ kisne, propada i raspada se zadnjih dvadeset i pet godina. Igrom slučaja, u eri proroka iz Dugobaba s indignacijom je odbačen prijedlog da se bolnica završi od novaca kojima se trebalo financirati Europsko prvenstvo u Rukometu, uključujući pripadajuće dvorane. Nema u RH ni dvorane ni kluba koji opstaje bez novca poreznih obveznika.
Naravno da je Ivo von Dugobabe bio nepogrešiv, uvijek praćen nezaobilaznim smješkom Jace von Lipik. Naravano da su svi iz Vlade već zaboravili i Polančeca, Sanadera, Rončevića, a Pašalića se ne sjećaju ni pod razno. Čak je ispario iz pamćenja i Kalmeti koji i inače ništa ne zna i s ničim nije upoznat, ali je zato već sedam godina ministar pomorstva, prometa i veza.
Nije nas uveseljavala samo zaboravna Vlada, već i predsjednik RH, sveučilišni profesor dr. sc. Ivo Josipović s Pravnog fakulteta. Samouvjereno je prozvao Tomislava Karamarka za propuste policije zbog kojih je pobjegao Ivo Sanader. Time je pokazao zavidno poznavanje prava i ovlasti policije. Time je pred hrvatsku javnost postavljeno krucijalno pitanje: Tko je veći pravnik – on ili njegov prethodnik?
Većini nižerangiranih pravnika posve je jasno kako je odgovornost poglavito na DORH-u jer je ono trebalo dati naloge, a tek bi tada mogla postupati policija.   
Upravo bijeg ex-premijera ukazuje da Hrvatska nije spremna ni za jednu kriznu situaciju! Predsjednik pritišće ministra, premijerka šuti jer ne zna što kazati, a još manje zna što poduzeti. Ministri bježe glavom bez obzira od medija dok tajkuni žurno sklanjaju dokaze o vlastitom poštenju.
Propuste možemo i dalje nabrajati, poglavito zadnjih sedam godina u kojima je Ivo Sanader radio što je htio. A kad je htio,  povremeno je u Blatazaru papao s Bajićem koji je bio presretan kao odabranik večeri u tako otmjenom društvu.
Bajić se već početkom 2010. godine pohvalio američkim diplomatima kako prate i istražuju što je radio i radi Ivo Sanader. Što je to priječilo Bajića da isto počme raditi koju godinu ranije, morat će odgovoriti jednog dana kad i on dođe na red. A mogao bi doći, kao što je to dočekao i naš kratkotrajni bjegunac Ivo.
Ipak, zanimljivo je potpitanje tko je ovlastio ili opunomoćio državnog odvjetnika Mladena Bajića da se ispovijeda stranim diplomatima dok je svoj posao skrivao od hrvatskih poreznih obveznika koji ga plaćaju? Kome je on odgovoran – stranim diplomatima ili onima koji su ga imenovali? Ili je nastavak priče argumentacija o tome koliko je Hrvatska suverena država?
No, pitanje ispred svih pitanja jest: tko je dojavio Ivi Sanaderu da je došlo vrijeme da promijeni trenutno hladnu zagrebačku klimu za tek nešto topliju, washingtonsku? To je još jedan od pokazatelja da je Hrvatska svjetlosnu godinu udaljena od bilo kakve pravne države.
A na prethodno pitanje nadovezuje se i sljedeće: je li bijeg Ive Sanadera bio njegov individualni potez ili je to dio šire igre? Krunski je odgovor na to pitanje! Jer, vodi se ozbiljna igra u kojoj se po tko zna koji puta želi preveslati hrvatske porezne obveznike. Ukoliko se zatraži  izručenje Ive Sanadera samo da bi mu se sudilo za malverzacije u Fima mediji, bilo to udruživanje u zločinačku organizaciju ili u Družbu Pere Kvržice; po međunarodnom pravu on tada može biti suđen samo za Fima Mediju. Time bi Ivo Sanader bio ekskulpiran od sudjelovanja u aferi svih afera koja će, kad eruptira, srušiti cjelokupnu strukturu hrvatske „nove klase“.
Neće samo Hrvatskom poteći lava – trusno područje proširit će se onda po dubini ex-Jugoslavije plus Austrija i Bavarska. Ukoliko bi se izručenje Ive Sanadera tražilo samo zbog Fimi Medije, onda je cijeli bijeg tek dio veće igre u kojoj se i dalje inzistira na totalnom ignoriranju i zatrpavanju afere svih afera – HYPO ALPE ADRIA BANK.
Ukoliko se u zahtjevu za izručenje izostavi Hypo Alpe Adria Bank, Ivo Sanader nakon izručenja nikada više neće moći biti suđen zbog Hypo Alpe Adria Banke. Mnogi bi domaći „uglednici“ pristali da odmah pobjegnu i vrate se u Hrvatsku, ali da ih se ne dira za Hypo. Hoće li se izvući ne ovisi samo o pravosuđu i podobnicima u njemu. A izgleda da se naš Ivo jednako žuri natrag kao što je hitro i otišao!
Nepobitna i nezaobilazna činjenica je da je u prosincu 1994. godine Hrvatski sabor usvojio Zakon o potvrđivanju Europske konvencije o izručenju. Isti datira od 13. prosinca 1957. godine, s dopunskim protokolom Europske konvencije o izručenju od 15. listopada 1975. i s drugim dopunskim protokolom Europske konvencije o izručenju od 17. ožujka 1978. godine.  Članak 14., kaže:  Protiv osobe koja se izruči neće se voditi postupak, ona neće biti osuđena niti pritvorena s ciljem izvršenja kazne ili sigurnosne mjere za kazneno djelo počinjeno prije njezinog izručenja, osim u odnosu na ono djelo zbog kojeg je ta osoba izručena.
Možda je bijeg Ive Sanadera bio samo u funciji izbjegavanja sudskog postupka Hypo Alpe Adria Bank kojega se svi „uglednici“ itekako boje? Od „tajkuna“ i ostale stoke krupnog zuba koja se upravo suočava s činjenicom da je možda stiglo i vrijeme naplate dijela računa.
Kad zakaže pravosuđe, nastupaju drugi koji pravdu kroje sami po sebi i nemaju razumijevanja za vremenske kazne ako se radi o onima koje su dektektirali kao pljačkaše budućnosti vlastite djece. To je Europa već preživljavala nekoliko puta. Hrvatska je na vratima i može ići ravno, lijevo ili desno. Cijena će biti plaćena – svidjelo se to „ugledicima“ ili ne.
Zašto je Belošević, bivši menadžer Diokija, digao ruku na sebe razjašnjava hapšenje većinskog vlasnika Diokija, Roberta Ježića. On je dodatno zanimljiv kao potencijalna poveznica HDZ-a i SDP-a. Što se tiče kriminala, u Lijepoj našoj nema ideologije koja bi mogla razdvojiti kriminalno bratstvo skrojeno u partijskoj školi u Kumrovcu i Omladinskim radnim brigadama. Pa zna se da se SKH i podijelio na nekoliko frakcija: HDZ, SDP, HNS, HSS, IDS… da se mogu u miru smjenjivati na vlasti u teškim vremenima.
Koliko će Mladen Bajić rasvijetliti kriminalne veze HDZ-a, SDP-a, HNS-a, HSS-a i IDS-a vidjet ćemo narednih mjeseci i godina. Ne ovisi to samo o njemu, već o neizbježnim stranim diplomatima i tekućem premijeru/premijerki. Ništa Mladen Bajić neće na svoju ruku. Kad se jede, jede se, a kad se istražuje, istražuje se! A kad se traži izručenje – važe se! Stolicu treba sačuvati. Ipak je družba družba, a služba je služba.
U svakom slučaju, Jadranka Kosor je žestoko krenula. Od Kumrovca preko Banskih Dvora do…? Uz nezaobilaznu amneziju koja kao zarazna gripa hara među članovima vlade. Da se ne zaboravi: Ivo je dogovarao, a potpredsjednica Vlade je potpisivala uz poznatu uzrečicu: Kud Ivo – tud i ja. I samo je pitanje vremena kad će Ivo biti stacioniran između Trnskog i Laništa. Hoće li Jaca opet reći: Kud Ivo – tud i ja!?
Ivo se ne može izvući iako nije potpisivao, a neće se moći izvući ni onaj koji je potpisivao. S uhićenjem Sanadera Jadranka Kosor pokazala je odlučnost, ali i ukazala što je vjerojatno čeka. Naravno, ne za njena mandata. Uostalom, ni Ivo Sanader nije uhapšen za svoga mandata. Pa nebi se valjda Mladen Bajić išao nekome zamjerati dok je u naponu snage i na vlasti?! Ima vremena. I u prirodi postoje razne vrste životinja: one koje same love i one koje jedu jedino strvine. ‘ko bi gori – sad je doli. Na kraju svi postaju strvine, a onda nastupaju oni koji se moćnima i živima ne zamjeraju…
Ipak, dok traje izručenje, a možda će potrajati – ima i daleko veće lovine u Hrvatskoj koja je zaslužila Remetinec. Minimalno 40 godina. Nema se što čekati i pravdati da se nije znalo! Sve se zna i zna se tko je što imao 1990., a što ima danas…