Popularni splitski sastav Rišpet nastupio je na „Adventu u Zadru” posljednji put prije dvije godine. Lani ih nije bilo, no sada se vraćaju u velikom i blagdanskom stilu. „Zadnji put nam je bilo fenomenalno, ali tako je svaki put kada nastupamo u Zadru. Pretpostavljam da nas sjajna atmosfera očekuje i u subotu. U Zadru nam je kao u Splitu, odnosno kao da smo doma. Ljudi vole Rišpetove pisme, a mi volimo zadarsku publiku. Imamo lijepu sinergiju, pa očekujemo vrhunski koncert i prekrasno druženje”, kaže osnivač Rišpeta i skladatelj Pero Kozomara. 

Repertoar Rišpeta Zadranima je više nego poznat: „Ne more mi bit”, „Bura”, „Zora bila”, „Još ne mogu pristat volit”, „Nasukan”, „Samo me čvrsto stisni za ruku”, „Prsti zapleteni”… Popis svima omiljenih pjesama splitske klape kao da nema kraja. „Zadrani su kao Splićani, nema tu neke razlike, a mi ćemo dati sve od sebe da zabavimo ljude. Radujemo su koncertu”, poziva Kozomara Zadrane na subotnji koncert na Trgu Petra Zoranića u 21 sati. 

Središnja adventska pozornica u Zadru mnogim je izvođačima ostala u lijepom sjećanju, a s obzirom na to da je Kozomara već pjevao na Trgu Petra Zoranića, već je stekao je dojam. „Gledano s pozornice, adventski trg izgleda fenomenalno. Sve su kućice ukrašene, kao i cijeli prostor adventskog trga. Jako je lijepo, baš blagdanski, krasno je uređen zadarski Advent”, dodaje splitski pjevač. S „Rišpetom” je Kozomara nastupio u Rijeci noć prije zadarskog koncerta, a po dolasku u Zadar momci iz klape prvo su potražili restoran. „Mora se probati lokalna kuhinja, to je u klapama tako. Ići ćemo još na tonsku probu, potom se malo odmoriti i onda idemo zapivati”, poziva Kozomara u ime cijelog Rišpeta sve generacije Zadrana na subotnje druženje na adventskoj pozornici. Koncert počinje u 21 sati, a ulaz je slobodan. Događaj organiziraju Grad Zadar i zadarska Turistička zajednica.    

Mnogi od nas imaju naviku ostaviti ključ u bravi ulaznih vrata preko noći, vjerujući da time stvaraju dodatnu zaštitu. Čini se kao bezopasan i praktičan potez, no stručnjaci upozoravaju da ova navika donosi više rizika nego koristi.

Kada se detaljnije razmotri funkcioniranje modernih brava, metode provale i postupanje u hitnim situacijama, postaje jasno zašto je ovo loša ideja, piše Royab Blue Heating, a prenosi Index.

Navika koja pruža lažni osjećaj sigurnosti

Razlozi za ovu naviku naizgled su logični. Vratite se kasno kući, zaključate vrata i jednostavno ostavite ključ. Nema traženja zdjelice za ključeve niti petljanja po mraku. Vlasnici kuća navode tri glavna razloga: praktičnost, osjećaj sigurnosti jer vjeruju da ključ iznutra sprječava provalnike, te čista navika koja se s vremenom stvori.

No, ova mala svakodnevna odluka može značajno utjecati na vašu sigurnost i sposobnost izlaska u hitnim situacijama. Kako stručnjaci kažu: “Ostavljanje ključa u bravi rijetko povećava sigurnost, ali pouzdano povećava broj stvari koje mogu poći po zlu.”

Mit o sigurnosti: Pomaže li ključ u bravi protiv provalnika?

Uvjerenje da ključ s unutarnje strane sprječava provalnike da manipuliraju bravom potječe iz doba starih brava. Moderne metode provale potpuno su drugačije i ciljaju cilindar ili okov vrata, a ne sam ključ. Provalnici danas najčešće koriste tehnike poput lomljenja cilindra, gdje ga jednostavno slome s vanjske strane i izravno upravljaju mehanizmom.

Druge metode uključuju “bumping” – korištenje posebno izrezanog ključa za pomicanje iglica, ili bušenje kojim se uništava unutrašnjost brave. Nijednu od ovih metoda ne zaustavlja ključ ostavljen s unutarnje strane. Strategija “ključa iznutra” nudi utješnu priču, a ne značajnu prepreku uobičajenim tehnikama provale.

Postoji tek jedan vrlo rijedak scenarij u kojem ključ iznutra može pomoći: kod vrlo starih brava gdje bi netko izvana mogao gurnuti drugi alat i okrenuti bravu. No, većina modernih brava već ima zaštitu od toga, pa je marginalna korist zanemariva u usporedbi s rizicima.

Praktična noćna mora: Kad vas vlastiti ključ zaključa vani

Ironično, navika koja proizlazi iz praktičnosti često stvara velike nepraktičnosti i troškove. Na standardnom cilindru, ključ ostavljen unutra blokira korištenje drugog ključa izvana. To znači da ako izađete baciti smeće i vrata se zalupe, vaš rezervni ključ postaje beskoristan.

Isto vrijedi i za člana obitelji koji se vraća kući ili susjeda kojem ste ostavili ključ za hitne slučajeve. Bravarima su ovakvi pozivi svakodnevica. Kako kažu: “Hitni posjet bravara od 100 eura često počinje jednostavnom rečenicom: ‘Uvijek ostavljam ključ u vratima.’”

Iako postoje moderni cilindri koji omogućuju otvaranje izvana čak i s ključem unutra, oni otvaraju drugi problem: svatko s kopijom vašeg ključa može ući dok vi spavate. Zbog toga je ključno pažljivo upravljati time tko sve ima vaše rezervne ključeve.

Skrivena opasnost u hitnim slučajevima

Vatrogasne i hitne službe neprestano upozoravaju na opasnost vrata blokiranih ključem iznutra. U hitnoj situaciji, svaka sekunda je važna. Kada spasioci dođu do zaključanih vrata, ključ u bravi može im onemogućiti korištenje rezervnog ključa, zakomplicirati upotrebu standardnih alata za otključavanje i prisiliti ih na razvaljivanje vrata, što uzrokuje opasno kašnjenje i dodatnu štetu.

Iz perspektive hitne pomoći, “vrata koja se brzo otvaraju mogu biti jednako vrijedna kao i bilo koji lijek unutar stana.” Za starije osobe koje žive same ili ljude sa zdravstvenim problemima, ovaj rizik je još veći.

Bolje navike za stvarnu sigurnost

Umjesto oslanjanja na lažnu sigurnost, stručnjaci preporučuju jednostavne i praktične korake. Nakon što zaključate vrata, izvadite ključ iz brave i stavite ga na fiksno, diskretno mjesto blizu vrata, ali izvan pogleda s prozora.

Također, razmislite o provjeri sigurnosti vaše brave. Profesionalni bravar može procijeniti ima li vaš cilindar zaštitu od lomljenja i bušenja te je li okvir vrata dovoljno čvrst. Jednostavna nadogradnja brave često košta manje od jednog hitnog poziva bravaru, a pruža daleko veću sigurnost.

Procijenite vlastitu sigurnost

Ne suočava se svaki dom s istim prijetnjama. Razmislite o svojoj dnevnoj rutini: tko sve treba pristup vašem domu, tko ima rezervne ključeve i u kojim situacijama bi ključ u bravi mogao stvoriti problem?

Stručnjaci se slažu da bi dobra zaštita trebala biti pomalo dosadna – pouzdana, jasna i predvidljiva. Što se više oslanjate na pametne trikove poput ostavljanja ključa u bravi, to je veći znak da biste trebali preispitati cijeli sustav i usredotočiti se na provjerena rješenja poput dobrih brava, čvrstih vrata i pažljivog upravljanja ključevima.

Život svete Lucije isprepleten je mnogim legendama i danas ne možemo sa sigurnošću procijeniti što je od toga povijesno istinito, ali je njezin kult unatoč tome vrlo raširen u svijetu pa je tako riječ o svetici koja je vrlo omiljena i u hrvatskom narodu, gdje se od milja naziva svetom Lucom.

Datum 13. prosinac je vrlo bitan u božićnom krugu hrvatskih narodnih običaja. U Dalmaciji i na otocima djeca se nisu darivala na Sv. Nikolu, već na blagdan Sv. Lucije.

U čarapama, papučama ili ispod jastuka dočekali bi ih slatkiši i suho voće. Osim toga, uz ovaj blagdan vezani su i drugi stari i mistični običaji.

Tko je bila Sveta Lucija?

Sveta Lucija, zaštitnica vida, krojača i kovača, živjela je u 4 st. u Siracusi na Siciliji u vrijeme vladara Dioklecijana. Bila je iz bogate porodice i bila je zaručena. Jednom je hodočastila grob mučenice Agate u Kataniji da bi izmolila ozdravljenje za svoju bolesnu majku.

Tada joj se ukazala mučenica Agata i predvidjela joj vrlo skoru mučeničku smrt. Odmah po povratku u Siracusu je otkazala zaruke i podijelila sav svoj imetak siromasima.

Uvrijeđeni zaručnik ju je prijavio vlastima sa optužbom da je kršćanka. Takva optužba, po Dioklecijanovim zakonima koji je proganjao kršćane, je bila smrtno opasna.

Zatvorili su je u tamnicu, mučili su je polijevajući je vrelom smolom i vrelim uljem, ali svoju vjeru nije zatajila. Osudili su je na smrt odrubljivanjem glave. Prije toga uspjela je primiti euharistiju i predvidjela je skoru smrt Dioklecijana kao i prestanak progona kršćana.

Njeno predviđanje se vrlo brzo ostvarilo. Svetu Luciju su počeli štovati već u 5. stoljeću i vrlo brzo su je štovali u svom zapadnom kršćanskom svijetu. U narodu je sirakuška djevica vrlo poštovana. U tradiciji narodne i crkvene pobožnosti je Sveta Lucija zaštitnica vida i vrlo često je prikazuju s pladnjom i parom očiju na njemu.

Njen praznik 13. prosinac se po julijanskom kalendaru povezuje sa najkraćim danom u godini i narodna tradicija je povezala ugaslu svjetlost njezinih slijepih očiju sa najdužom noći zimskog sunčevog ciklusa.

Legenda govori da si je Lucija sama iskopala oči kako bi se riješila mladića koji ju je želio zaprositi.

Narodni običaji vezani uz blagdan Sv. Lucije

Na dan Sv. Lucije i večer uoči nje djeca i mladi su u manjim skupinama obilazili od kuće do kuće noseći izdubenu tikvu kojoj bi izrezali šupljine u obliku očiju, nosa i usta i osvijetlili je svijećom dajući joj sablasni izgled.

Tikvu su dizali do prozora i njome plašili djecu, govoreći “Ide baba Luca, po selu se smuca”. Tako bi izmamili domaćine da im otvore vrata i da im daruju jabuke, novac i sl.

U mnogim hrvatskim krajevima se na dan sv. Lucije sije pšenica, kako bi ozelenila do Božića, a zelenilom se prizivala plodnost i obilje u nadolazećoj godini.

Narasla se pšenica po tradiciji vezala crvenom trakom koja je štitila od uroka, i stavljala, ovisno o području, u kut sobe, na stol ili pod bor. U sredinu božićne pšenice, koja se sijala i u izdubljenu repu, negdje se stavlja jabuka, a negdje jedna ili čak i tri svijeće.

Blagdan Sv. Lucije i predviđanja

12 dana od Svete Lucije do Božića prepuni su folklornih elemenata kao što su predviđanje uspješnosti godine prema 12 nasoljenih režnjeva crvenog luka koji od soli pusti tekućinu. U tom se periodu predviđalo vrijeme prema 12 brojanica, tj. zapisa vremena svakog dana od Svete Lucije do Božića.

Prema predaji, sljedeće će godine biti u pojedinom mjesecu takvo vrijeme, kakvo je u odgovarajući dan od Lucije do Božića.

Na dan Sv. Lucije neudane djevojke su ispisivale 13 ceduljica s imenom momka. Svakog se dana po jedan neotvoreni papirić baca u vatru, a djevojka će se udati za onoga čije ime posljednje ostane ispisano na cedulji.

Dragica Šuvak, “Etnografske značajke slatinskog kraja”