Povodom dolaska relikvije bl. Jakova Zadranina iz Bitetta u Zadar, franjevca na glasu svetosti, svečano koncelebrirano misno slavlje u nedjelju, 5. svibnja, u crkvi sv. Frane u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

U misi su koncelebrirali fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima, umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, fra Vincenzo Dituri, gvardijan franjevačkog samostana u Bitettu, fra Stipe Nosić, gvardijan samostana sv. Frane u Zadru i još desetorica svećenika.

To je prvi put da je u Zadar donesena relikvija bl. Jakova Zadranina iz Bitetta, prst blaženika, koja se nosi u velikoj svečanoj procesiji u Bitettu na blaženikov blagdan 27. travnja. U samostanu u Bitettu gdje je djelovao četrdeset godina, nalazi se neraspadnuto tijelo bl. Jakova Zadranina već šest stoljeća od njegove smrti.

„Drago mi je što u molitvenom zajedništvu mogu proći ulicama grada Zadra moleći za svakog njenog stanovnika mir i dobro. Hvala franjevcima Provincije sv. Jeronima što s nama dijele duhovno bogatstvo i baštinu koju nam je ostavio bl. Jakov Zadranin“, poručio je zadarski nadbiskup.

Bl. Jakov Zadranin je veliki lik grada Zadra i hrvatskog naroda, „kojeg smo, nažalost, kod nas gotovo zaboravili i nepravedno zanemarili“, upozorio je mons. Zgrablić. „Bl. Jakov u raznim spisima spominje se kao Jakov Ilirski (Illyricus), Zadranin (di Zara), Slaven (Schiavone), Dalmatinac i sl. U talijanskoj literaturi novijeg vremena prevladava naziv ‘Giacommo da Bitetto’, ‘Jakov iz Bitetta’. Svi životopisci spominju ga kao Hrvata. Roditelji Jakova, Leonardo i Beatrica (Blaženka) Varindjec, krstili su ga u crkvi Sv. Marije u Zadru“, rekao je mons. Zgrablić. Kod ostataka te crkve na Muraju puk je zastao tijekom procesije s relikvijom bl. Jakova, tu je navješteno Evanđelje i upućena molitva. Bl. Jakov umro je na glasu svetosti 27. travnja 1496. g., u samostanu u Bitettu, nedaleko Barija.

„Jakov je pristupio u Franjevački red u samostanu u Zadru. Nije bio svećenik, nego brat redovnik. Kad je predstavnik Zadarske franjevačke provincije trebao poći na generalni kapitul Reda, Jakov ga je pratio i nakon kapitula ostao u Provinciji sv. Nikole biskupa u Italiji. Jakov je živio u raznim samostanima s druge strane Jadrana, u blizini Barija. Njegovi redovnički dani bili su ispunjeni molitvom i radom. Radeći svakodnevni posao u kuhinji i pripremajući braći hranu, živio je u Božjoj nazočnosti. Prostor u kojem se nalazio i posao koji je obavljao poticao ga je na razmišljanje o neprolaznoj hrani, o kruhu živom koji je s neba sišao, o prolaznosti svijeta i paklenim mukama na koje je mislio dok je ložio vatru“, rekao je nadbiskup Zgrablić, istaknuvši da „posao kojeg je obavljao brat Jakov nije bio prepreka njegovom intenzivnom duhovnom životu“.

„Osobitu pobožnost Jakov je gajio prema Kristovoj muci i Mariji. Posvećivao se dugotrajnoj molitvi, razmatranju i kontemplaciji. Zbog svoje duhovne uronjenosti u Božju blizinu, više puta proživljavao je zanos Božje miline. Molitvu je pratio pokorničkim djelima. Po intenzivnom duhovnom životu Bog je Jakova obdario karizmama proroštva, govora o Božjim tajnama, otajstvima. Tu karizmu pratili su i drugi osobiti znakovi“, naglasio je mons. Zgrablić.

„Poznavatelji fra Jakova za vrijeme života, a i nakon smrti, smatrali su ga svecem i odmah su mu počeli iskazivati štovanje i zazivati ga u svojim molitvama. U Bitettu je izgrađena kapela u kojoj se čuva njegovo tijelo. Papa Klement XI. odobrio je njegovo štovanje 1700. g. za cijeli Franjevački red. Papa Leon XIII., izabran za papu 1878., dopustio je njegovo štovanje u Zadarskoj nadbiskupiji. Papa Benedikt XVI. potpisao je 19. prosinca 2009. g. Dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti bl. Jakova“, rekao je mons. Zgrablić.

Relikviju bl. Jakova, prah od drveta koje je izraslo iz štapa bl. Jakova koje je bilo ostavljeno u samostanskom vrtu, talijanski franjevci donijeli su u crkvu sv. Frane u Zadar 1989. g., a u toj svečanosti radosno je sudjelovao tadašnji zadarski nadbiskup Marijan Oblak.

Nadbiskup Zgrablić podsjetio je na nemirne povijesne okolnosti koje su prethodile rođenju i djetinjstvu bl. Jakova u Zadru. „Čitava prva polovica 14. stoljeća obilježena je borbama za Dalmaciju, nazvanima i mletački ratovi. Posebnu ulogu u tom razdoblju imao je Ludovik I., ugarsko – hrvatski kralj, koji je vladao od 1342. do 1382. godine. Nakon desetljeća nemira i borbi, 18. veljače 1358. sklopljen je u sakristiji crkve sv. Frane u Zadru mirovni ugovor, nazvan Zadarski mir. Bio je to ugovor između Mletačke republike i ugarsko – hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, kojim se Mletačka Republika morala odreći svojih posjeda u Dalmaciji. Prigodom potpisivanja Zadarskog mira, kraljica Elizabeta, žena Ludovika I. i kćerka Stjepana II. Kotromanića, bosanskog bana, poklonila je franjevačkoj zajednici procesionalno raspelo. Sa svake strane na raspelu nalazi se deset minijatura u reljefu s likovima sv. Jurja, sv. Klare, raspetog Isusa s Blaženom Djevicom Marijom i Marijom Magdalenom; zatim, likovi sv. Ljudevita, sv. Elizabete, sv. Franje Asiškog, sv. Antuna Padovanskog, sv. Nikole biskupa, sv. Ljudevit s likom darovateljice raspela, kraljicom Elizabetom Kortromanić, sv. Ivan Krstitelj, sv. Katarina Aleksandrijska, sv. Antun Pustinjak te likovi svetih zadarskih zaštitnika Krševana, Stošije i Šime“, opisao je predvoditelj slavlja.

Nadbiskup Zgrablić rekao je da mu je drago što može s pukom molitveno počastiti relikviju bl. Jakova Zadranina te sudjelovati u procesiji s relikvijom blaženika i procesijskim križem iz 14. st. kojeg je kraljica Elizabeta Kotromanić darovala samostanu sv. Frane. Taj procesijski križ je 1974. g. ukraden iz muzeja samostana sv. Frane i nakon pedeset godina vraćen je u samostan sv. Frane, 4. kolovoza  2023. godine. Taj križ nosio se ulicama Zadra svake godine u procesiji nakon potpisivanja Zadarskog mira koji je trajao pedesetak godina, dok 1409. g. Zadar opet nije pao pod Veneciju, pa su Mlečani tu procesiju bili zabranili. Pretpostavlja se da je i bl. Jakov, koji je rođen 1400., kao dječak hodao za tim križem u procesiji ulicama Zadra i utjecao se molitvama svecima prikazanima na tom križu.

„Po povijesnom raspelu s prikazom svetaca, po tom znaku mira i slobode, po raspelu za kojim je koračao i molio bl. Jakov, po čašćenju relikvija bl. Jakova Zadranina, po procesiji ulicama Zadra s relikvijama Blaženika, ovaj nam časni i dragi sin ovog grada, bl. Jakov, naš prijatelj i zagovornik na nebu, naš daleki rođak po krvi i ljubljeni brat po vjeri, postaje još bliži i draži.

Kao zagovornik na nebu, bl. Jakov nam se pridružuje u ovom liturgijskom slavlju, u ovom činu zajedništva, ‘općinstva svetih’, kako ispovijedamo u Vjerovanju, kako bismo se učvrstili u nadi koju nam daruje naša vjera, da u Božjoj prisutnosti i pod Božjim vodstvom sigurno koračamo putem života prema blaženstvu kojeg nam je Krist darovao i u kojem već u punini radosti i života živi bl. Jakov.

Na ovom putu života bl. Jakov nam je zagovornik kod Boga u našim potrebama. Kao suputnik s nama u životnom hodu, iz dana u dan, bl. Jakov nas hrabri svojim primjerom i vodi sigurnim putem prema uzvišenom i najvažnijem cilju na koji nas Bog želi dovesti, a do kojega je on već došao. U tminama našeg života bl. Jakov nam je poput zvijezde na nebu koja sjaji i pokazuje put kojim moramo ići da se ne izgubimo“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Razmatrajući navješteno Evanđelje, nadbiskup je rekao da je ljubav o kojoj govori Isus u evanđelju oživotvorio i bl. Jakov u svom životu.

Isusovu riječ apostolima: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas“ (Iv 15,9) i bl. Jakov je „čuvao, po razmatranjima prebirao u svom srcu, a u molitvi duboko proživljavao u svojoj duši. Razmatranje Božje riječi, razmišljanje o Isusovoj muci i molitva zasigurno su otvarale dušu bl. Jakova radosti života s Bogom“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Koliko nas Bog ljubi doznali smo po njegovom Sinu, Isusu Kristu, rekao je nadbiskup. „Da se Isus nije utjelovio, prihvatio poniženje, trpljenje, muku križa, razapinjanja, smrti i da nije uskrsnuo, nikada ne bismo doznali da li nas i koliko Bog ljubi. Bez križa i uskrsnuća Isusova, nikada ne bismo doznali ono najvažnije o Bogu: da je Ljubav. I to beskrajna i bezuvjetna Ljubav. Ljubav svoga Oca koja je ispunjavala i motivirala cijeli Isusov život, koja mu je nakon smrti u uskrsnuću darovala novi život, Isus je podijelio s nama. Isus je učinio da ljubav koja izvire u Bogu Ocu i daruje se Sinu postane naša ljubav. Po ljubavi Isusovoj prema nama, spoznajemo Božju ljubav prema Isusu i prema nama. Kao najveći dar svoga uskrsnuća Isus nam je darovao ljubav svoju i ljubav Očevu, a to je Duh Sveti“, rekao je mons. Zgrablić.

Božje postojanje čovjek može spoznati „po svojoj ljudskoj naravi, po razumu i logičkom razmišljanju. Spoznati ‘nadspoznatljivu’ Božju ljubav i postati dionici te neizmjerne ljubavi možemo samo po Isusu Kristu, po njegovoj gorkoj muci i slavnom uskrsnuću, po daru Duha Svetoga. Isus nas poziva da trajno ostanemo u njegovoj ljubavi“, rekao je nadbiskup. U Isusovoj ljubavi ostaje se čuvanjem njegovih zapovijedi, kako je i sam rekao; kao što je i on čuvao zapovijedi Oca svoga i ostao u njegovoj ljubavi.

„Isusove zapovijedi su ponajprije Njegove riječi koje u sebi sadrže život. Isusove zapovijedi čuvamo kada ih nosimo u srcu jer znamo da su najdragocjenije blago života i kada ih vršimo. Isusove zapovijedi, Isusove riječi, možemo sažeto pronaći u novoj zapovijedi koju nam je ostavio: ‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim’. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga’ (Mt 22, 37 -39). Tako je Isus rekao farizeju koji ga je pitao koja je zapovijed najveća u Zakonu, tj. što je najvažnije u životu“, podsjetio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo misao Benedikta XVI. da „ljubav, na grčkom agape, a na latinskom caritas, ne označava na prvom mjestu neki čin ili osjećaj naklonosti, nego označava duhovni dar, ljubav Božju što je Duh Sveti ulijeva u ljudsko srce te ga potiče da se daruje samom Bogu i bližnjemu“.

„Ljubav je bila zasigurno srž života bl. Jakova. U molitvi i razmatranju Kristove muke i ljubavi prema nama, u svakodnevnom savjesnom, s ljubavlju služenju braći u kuhinji, bl. Jakov crpio je snagu života i rada. Molitva i služenje braći natopila je i oplodila dušu bl. Jakova da živi u svetosti, tj. u Božjoj blizini. Ljubav donosi plodove radosti. ‘To sam vam govorio’, kaže Isus u Evanđelju, ‘da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna’ (Iv 15,11).

Božja ljubav koju čuvamo donosi nam blaženstvo, neprolaznu i ničim uvjetovanu radost i omogućuje nam da budemo već sada dionici života blaženog Jakova, svih blaženika i svetaca, radosti koja je potpuna“, poručio je mons. Zgrablić. Podsjetio je na misao sv. Ivana Pavla II.: „Nećete pronaći ljubav bez križa, a križ nećete moći nositi bez ljubavi.“

„Neka nam naša pobožnost prema bl. Jakovu, procesija po Gradu, naše kratko hodočašće, hrani i jača našu molitvu da u Isusovom križu i križu života pronađemo ljubav i radost, a ljubav neka postane snaga da se darujemo Bogu i bližnjemu“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Nakon mise, brojni puk sudjelovao je u procesiji s relikvijom bl. Jakova Zadranina koja je prošla središtem grada, a završila u katedrali sv. Stošije gdje je nadbiskup Zgrablić izmolio molitvu za proglašenje bl. Jakova svetim i puk blagoslovio s relikvijom bl. Jakova Zadranina.

I.G.

Foto: I. Grbić

U organizaciji Turističke zajednice Grada Paga pod pokroviteljstvom TZ Zadarske županije i Zadarske županije održana je tradicionalna manifestacija „Pag na meniju” čija su događanja pobudila velik interes posjetitelja. Od 1.- 4. svibnja u gradu Pagu domaći i strani turisti uživali su u vrhunskom doživljaju, istražili ljepote grada Paga, njegovu bogatu kulturnu i tradicijsku baštinu kroz otvorene izložbe solarstva i sakralne umjetnosti te Galeriju paške čipke. Degustirali su i izvrsnu gastronomsku ponudu paških specijaliteta po promotivnim cijenama u restoranima Na Tale, Uhlinac, konobama Bile i Bodulo i Wine&Cheese baru Trapula gdje su uživali u najkvalitetnijim lokalnim namirnicama inspiriranim tradicijom uz vrhunska vina i dalmatinsku pismu u điru.

Povodom Međunarodnog praznika rada 1. svibnja, proslava je započela budnicom Gradske glazbe Pag nakon čega je na Uhlincu podijeljeno stotinjak porcija prvomajskog fažola. U četvrtak, 2. svibnja organizirana je promotivna šetnja gdje su posjetitelji uživali u „Jutru u poljima soli”, prošetali i otkrili ljepote paške solane te naučili sve o tradicionalnoj proizvodnji soli.
Kroz Otvorena vrata u Paškoj sirani više od 200 posjetitelja u vremenu od 10-13h saznalo je „Gdje nastaje najbolji sir na svijetu”, a u popodnevnim satima na kreativnoj radionici „Filcajmo vunu zajedno” koju je vodila Nikol Jakopic Donadić izrađivali su ovčicu od vune – unikatni paški suvenir.

Velik broj domaćih i stranih posjetitelja, gostiju i vikendaša, 3. svibnja prošetalo je „Ulicama našeg Grada” uz turističkog vodiča koji ih je upoznao sa bogatom poviješću, tradicijom i znamenitostima grada Paga, a kroz Izložbu solarstva u I Magazinu soli istražili su bogatu povijest, tradiciju, alate i tehniku koja stoji iza proizvodnje soli.

Istoga dana, u Kneževom dvoru Turistička zajednica Grada Paga dodijelila je oznake „Pag na meniju” – posebnog standarda tradicionalne kuhinje otoka Paga. Tom prigodom nazočnima su se obratile Vesna Karavanić, direktorica TZ Grada Paga i Marija Pećirko, ravnateljica SŠ Bartula Kašića. Uz gradonačelnika Grada Paga, Antu Fabijanića dodijelile su certifikate za Pag na meniju restoranu Padre iz Paga i konobi Giardin iz Kolana. Po prvi puta ove godine dodijeljeni su i certifikati partnerima, Benediktinskom samostanu sv, Margarite iz Paga, Solani Pag, Rudan d.o.o,- hotel Pagusu, OPG Davorka Tičić iz Povljane i Udruzi proizvođača paškog sira.

Osim certifikata „Pag na meniju” TZ Grada Paga dodijelila je i oznake za Suvenir grada Paga. Oznake su dobili Obrt Tatiana Rab za Svijećnjak s paškom krupnom soli, Vilma slastice d.o.o. Rab za Kekse sa sirom i solju, Tamnu čokoladu Pag s cvijetom soli i Torbicu Pag s pralinama, MML dizajn Zagreb za Lutkicu od filcane vune u paškoj narodnoj nošnji, Solana Pag d.o.o. za Solni cvijet, Obrt Paška priča Pag za Paške likere 0,2 l, Samostan sv. Margarite za Koludrašku štriku i Paški baškotin te Udruga Kissa za Majice From Pago with love, Takav sam pa ca, Bura i šalicu From Pago with love.

Dvadesetak ljubitelja outdoora i aktivnog odmora sudjelovalo je uorganiziranoj hiking turi na Sveti Vid, najviši vrh otoka Paga i najljepši mali vrh u Hrvatskoj gdje su uživali u predivnom pogledu na paški kamenjar i Mjesečev otok, Velebit, susjedne otoke te zalazak sunca uz mirise rascvjetane kadulje.

Manifestacija „Pag na meniju” završila je u subotu, 4. svibnja koja je na promociji paških proizvoda na glavnom gradskom trgu okupila „Najboje od Paga”, dvanaest izlagača; kućna radinost Lemoncake, kućna radinost Željka Crljenko Mihlin – Amorana Art, Solana Pag d.o.o., Benediktinski samostan sv. Margarite, Kućna radinost Woolly, Obrt Paška priča, Paška sirana d.d., SŠ B. Kašića/Učenička zadruga Slani škoj, Studio Mango, Udruga Kissa, OPG Antun Škunca i Adriatic Shell j.d.o.o. koji su promovirali i predstavili autentične, domaće proizvode koji odražavaju tradiciju, kvalitetu i jedinstveni okus otoka Paga.
Posjetitelji su osim u vrhunskim otočnim proizvodima poput paškog sira, baškotina, pandešpanja uživali i u ukusnoj fritaji koju je pripremio Masterchef Bobo.

Glavnim gradskim trgom prošla je i baklja mira koju je u Vatikanu upalio papa Franjo koja prenosi poruku mira. Nekoliko trkača nosilo je baklju čiji plamen simbolizira ljudsku težnju za životom u harmoniji te su je prenosili iz ruke u ruku i građanima Grada Paga.

„Pag na meniju” omogućio je svima jedinstvenu priliku da dožive vrhunski doživljaj, bogatstvo kulture, tradicije i gastronomije grada Paga, a vesela i zadovoljna lica posjetitelja to su i potvrdila.

Organizatori: Turistička zajednica Grada Paga
Pokrovitelji: Turistička zajednica Zadarske županije i Zadarska županije

Foto: Elvis Šmit

U emisiji ‘Aktualno’ HKR-a u petak, 3. svibnja, predstavljena je velika crkvena svečanost, procesija s moćima bl. Jakova Zadranina koja će se u nedjelju, 5. svibnja, nakon mise u crkvi sv. Frane, održati u Zadru.

O velikom čašćenju bl. Jakova u Bitettu, južnotalijanskom gradu gdje je bl. Jakov djelovao 40 godina, ali i o nedovoljnom poznavanju bl. Jakova, rodom Zadranina, u njegovom rodnom gradu i Hrvatskoj, govori Anamarija Botica Miljanović, promicateljica čašćenja bl. Jakova Zadranina. Miljanović je voditeljica projekta ‘Muzej u školi – baština i kultura mira’ OŠ Zadarski otoci u Zadru i inicijatorica prvog likovnog natječaja na kojem su se ove godine u čašćenje bl. Jakova uključili i zadarski osmoškolci, koji su slikali prizore iz života bl. Jakova.

Naziv tog dječjeg likovnog stvaralaštva je ‘Blizu je, blizu’. Te je riječi mudro, zaštitnički rekao bl. Jakov lovcima koji su ga pitali je li vidio zeca, koji se u bijegu pred lovcima sakrio pod habit bl. Jakova u samostanskom vrtu. Te su Jakovljeve riječi spasile život zečića te se bl. Jakov i prikazuje s prizorom zečića na nekim slikama.

Zadar ima više svetaca zaštitnika, ali uz proslavu njihovih svetkovina nema procesije gradom s moćima svojih zaštitnika. Prvi put u našoj suvremenosti, održava se procesija kroz grad Zadar s moćima jednog blaženika, i to Zadranina rodom. Relikviju bl. Jakova Zadranina, njegov prst, talijanski franjevci će donijeti iz Bitetta, u čijoj se crkvi već šest stoljeća nalazi neraspadnuto tijelo bl. Jakova.

„Ovih dana u našem gradu Zadru opet je, recimo, nanovo rođenje našeg bl. Jakova. I to na osobiti način i među malenima, kakav je Jakov bio i svjedočio svojim životom. Malen, a velik po svojim djelima. On nam je postao i uzor po svom življenju franjevačke duhovnosti koju često imamo za primjer u življenju životnih, malih pravila. Bili smo svjesni da bl. Jakova ne poznajemo dovoljno. Očito je trebalo i u nama sazrijeti da ga doživimo i u našim srcima, da je trebao još više narasti. Ove godine je bila i milost da naša zadarska djeca sa svojim mentorima krenu u veći projekt ‘Blizu je, blizu’, za kojeg nismo mogli niti pretpostaviti da će biti tako velik. To je prvi likovni natječaj posvećen bl. Jakovu“, istaknula je Miljanović.

Stanovnici Bitetta zadarske hodočasnike zovu rođacima bl. Jakova Zadranina

Jakov Zadranin je rođen 1400. godine na području sadašnje velike tržnice na poluotoku u središtu Zadra. Kršten je u crkvi Gospe od Porta, Marije Velike, koja se nekad nalazila na tom prostoru. „Divna je spoznaja da se u toj crkvi, u vrijeme kad je Jakov bio kršten, nalazila škrinja sv. Šimuna. Ta crkva je bila prvo Šimunovo počivalište u Zadru, gdje je sv. Šime bio čašćen. Jakov kao dječak sudjelovao je u procesijama Zadarskog mira iza Zadarskog procesijskog križa, u spomen na potpisivanje Zadarskog mira kojim je Zadar bio vraćen hrvatskoj matici i oslobođen mletačke vlasti. Jakov s 20 godina odlazi u samostan sv. Frane u Zadru, a onda službom, kao pratnja, odlazi na Kapitul Franjevačkog reda u Italiju gdje živi do svog preminuća u Bitettu, 1496. godine, gdje se časti kao zaštitnik grada. U tom gradu je izgrađeno i svetište njemu u čast“, rekla je Miljanović.

Miljanović je 2023. s grupom hodočasnika iz Zadra, u organizaciji Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara Zadar i predvođeni fra Tomislavom Šankom, provincijalom Franjevačke provincije sv. Jeronima, sudjelovala u velikoj proslavi bl. Jakova u Bitettu.

„Bila je velika milost i moja dugogodišnja želja, baš uz njegov blagdan, ići u svetište bl. Jakova u Bitetto gdje je bl. Jakov živio, djelovao i došao na glas svetosti. Cijela grupa hodočasnika je bila izuzetno ganuta. Imali smo čast s našim fra Tomislavom sudjelovati u proslavi glavne svetkovine blaženika. Divan je osjećaj način na koji su nas primili franjevačka zajednica i stanovnici Bitetta. Dobili smo počasna mjesta zahvaljujući tome što smo mi rođaci bl. Jakova. To je bilo fascinantno doživjeti, koliko oni ljube i cijene našeg blaženika, kad smo u cijelom događanju u kojem je bilo 100 000 ljudi, mi imali priliku biti u prvom redu, za nas su bila osigurana mjesta – zahvaljujući tome što smo mi rođaci bl. Jakova, kako nas oni zovu i smatraju, zato što smo mi Jakovljevi  sugrađani iz njegovog rodnog grada. Bio je divan osjećaj doživjeti i osjećati se rođakinjom bl. Jakova. Ljudi su nam izražavali pažnju na razne načine. Prilazili su nam, zahvaljivali što smo došli na proslavu blaženika.

To je u isto vrijeme bio osjećaj izuzetnog ponosa, a opet, ne mogu reći osjećaj srama, bilo bi to grubo reći. Ali, mi Zadrani, iz grada iz kojega je potekao bl. Jakov, da nemamo ni približno tako sličan osjećaj poštovanja, divljenja, ponosa na našeg bl. Jakova Zadranina. Ne poznajemo ga, pa nije ni čudo što nemamo sva ta osjećanja prema blaženiku. Možemo reći da ga veći dio građana Zadra dosad nije upoznao. To je za nas bila još jedna potreba, da te osjećaje koje smo doživjeli u Bitettu, donesemo u naš grad Zadar i da ih prenesemo na naše građane“, istaknula je Miljanović, u želji da bl. Jakov u životima Zadrana ne bude samo dio povijesti, datum u kalendaru, 27. travnja, nego dio oživljene tradicije i svjedočanstvo žive vjere u povezanosti s nebeskom Crkvom.

U procesiji u čast bl. Jakova u Bitettu sudjeluje 100 000 ljudi

„Divno je koje oni poštovanje i ljubav gaje prema Jakovu. On je za njih svetac, po silnim svjedočanstvima i po mjestu koje on zauzima u njihovim životima. On je njima toliko blizak da ga zovu ‘Naš blaženi Jakov’. Nije im blizak samo u srcu, nego u njihovom svakodnevnom životu. I naziv našeg likovnog natječaja ‘Blizu je, blizu’ nije slučajan. To je molitva, uzrečica, misao koja je u svakodnevnom životu svih stanovnika Bitetta. Osjećaj da je njihov bl. Jakov s njima, stalno, u svakom trenutku, u svim njihovim potrebama. Oni bl. Jakova nazivaju svetac i ljubljeni. Bl. Jakov je imao osobine blagosti, nježnosti i predanosti stanovnicima Bitetta. Koliko je on njima blizak, drag i živi u njihovim životima pokazuje i da stanovnici Bitetta u svojim domovima imaju kao male oltare posvećene bl. Jakovu, mjesta koja oni kite, koji ih podsjećaju na prisutnost blaženika i gdje se oni mole blaženiku. Jakov se očitovao u njihovim životima u brojnim njihovim potrebama, oni ga zazivaju. Kao nekad, brojna su svjedočanstva i danas, čuda koja se događaju po zagovoru bl. Jakova Zadranina“, opisala je Miljanović.

U veličanstvenoj procesiji bl. Jakovu Zadraninu u Bitettu sudjeluje 100 000 ljudi. Među njima to nisu samo svi stanovnici Bitetta. Grad Bitetto ima 15 000 stanovnika. Nego, dolaze ljudi i iz okolnih gradova i mjesta. Desetak kilometara od Bitetta je grad Bari. Pobožnost bl. Jakovu ne odnosi se samo na stanovnike Bitetta, nego i na sve ostale stanovnike pokrajine i otkud već dođu.

Procesija bude na blaženikov blagdan, 27. travnja, a Dani bl. Jakova traju više dana. Imaju uočnicu cijeli tjedan prije blagdana popraćenu brojnim događanjima. U procesiji je prijenos moći bl. Jakova, prst blaženika, od Jakovljevog svetišta prema katedrali sv. Mihovila u središtu grada. U toj procesiji sudjeluju brojne bratovštine, svećenici, gradske vlasti, gradska glazba Bitetta koja se također zove Bl. Jakov.

„Kažu da je čast bratovštini koja dobije milost da te godine nosi moći bl. Jakova kroz grad. U svijetu je dvadesetak crkava posvećeno bl. Jakovu. A mi u Zadru nemamo nijedno mjesto, oltar, crkvu u Hrvatskoj koja je posvećena blaženiku, našem Zadraninu. Ali, počele su se događati milosti, naš Jakov se vraća u Zadar. Njegove moći s vjernicima će proći ulicama Zadra kojima se on igrao, hodao i gdje je bio u procesiji koja se održavala u spomen na potpisivanje Zadarskog mira“, rekla je Miljanović.

U procesiji u nedjelju, 5. svibnja će sudjelovati i pedeset folklornih skupina. Voditeljica folklorne skupine s Ugljana je rekla da s tolikom radošću dolazi u tu procesiju baš zato što je ona Talijanka, a njeguje našu baštinu i folklor. „To će biti prekrasan kolaž. Kao što ćemo mi postati ponosni na bl. Jakova, a i bl. Jakov će biti ponosan, već i što su se folklorne skupine odazvale u tako velikom broju. Vjernici Bitetta dolaze u rodni grad njihovog zaštitnika. Fascinantno je koliki broj ljudi i s kolikom radošću su se odazvali u procesiju, da sam i ja bila u nevjerici“, istaknula je Miljanović.

Nakon što su jeli obroke koje je bl. Jakov pripremio, franjevci su se išli ispovijedati

U srpnju 2023. godine samostanu sv. Frane u Zadru je nakon 70 godina vraćen procesijski križ koji je bio ukraden. Ove godine je održan prvi likovni natječaj o bl. Jakovu i sada se prvi put održava procesija s moćima bl. Jakova. Sve to što se održava prvi put naznake su novog početka da će Zadar početi živjeti s bl. Jakovom.

„Kao da je to bl. Jakov pripremio. Procesijski križ za kojim je on išao u procesiji dok je bio dječak u mladosti, kojeg je uz potpisivanje Zadarskog mira 18. veljače 1358. godine kraljica Elizabeta Kotromanić poklonila franjevačkom samostanu u Zadru u kojem je služio bl. Jakov. I sad, priča kao da se slaže. U procesiji u kojoj će biti moći bl. Jakova će biti upravo taj križ iza kojeg je bl. Jakov hodao kao dječak. Ushićena sam da se priča tako lijepo razvija.

Božja je milost da je, nakon što smo mi bili u Bitettu, bl. Jakov došao za nama u Zadar i da ga mi sad možemo pronijeti i u našem gradu, biti u procesiji njemu u čast. Da će se dogoditi tako velika procesija. Kao što je održan i likovni natječaj za kojeg je bilo nevjerojatno da će biti toliki odaziv i odjek, a održava se prvi put. Brojni  su likovni natječaji, drugi imaju puno veću reputaciju, ali, trebala se dogoditi milost; natječaj koji je prvi put pokrenut i još nije bio poznat među učenicima, nastavnicima i mentorima, a ostvario je toliki uspjeh i proširio glas o bl. Jakovu. Djeca su dolazila u samostan sv. Frane, slušala su priče o bl. Jakovu i upoznala njegov život“, rekla je Miljanović.

Bl. Jakov je bio skroman, ponizan brat franjevac. Jedna od njegovih vrlina je bila pripravljanje jela, bio je izvrstan kuhar. „To je bila njegova vrlina, jer on je to radio s tolikom ljubavlju. Kažu da je često bio u zanosu dok je kuhao. Često je molio. Ali, jelo nikad nije zagorjelo. Pripovijeda se da su, dok je on bio tako u molitvi, to jelo miješali anđeli. Od silnog zanosa u molitvi on je znao i zaplakati, pa kažu da su te suze začinile to jelo. A jelo je bilo toliko ukusno, da su njegova braća franjevci govorili da su se poslije jela koje je Jakov pripravio morali ići ispovijedati, zbog užitka kojeg su osjećali dok su jeli njegovo jelo.

Jela koja je Jakov pripravljao bila su od vrlo skromnih namirnica. Najpoznatije jelo koje je pripravljao bl. Jakov je bob. Postoje dani u Bitettu kad se u svim restoranima pripravljaju samo jela od boba. Bio je vješt u začinima pa je i to davalo poseban okus. Od siromašnih namirnica znao je napraviti bogate okuse“, naglasila je Miljanović.

Čudo – da Zadrani svečano dočekaju svog blaženika i postanu svjesni veličine i svetosti bl. Jakova Zadranina

Osobnosti i potrebi čašćenja i širenja glasa o bl. Jakovu, Miljanović je privukla  najprije spoznaja da je on jedini zadarski svetac rodom. „Najprije smo nekako racionalno krenuli u priču s likovnim natječajem, a onda se pojavio i bunt nepravde. Znači, svetac koji je iz našeg grada Zadra, a da ga njegovi sugrađani ne poznaju. A kad ga ne poznaju, ne mogu ga ni voljeti, poštivati ni utjecati se njemu za zagovor. Zadar ima svece zaštitnike, ali svi zadarski sveci zaštitnici su zapravo došli k nama, oni su izabrali Zadar. Ako od svih naših svetaca, a to su Šime, Stošija, Krševan, Zoilo, Donat, dobivamo toliko milosti, koliko bi milosti trebali dobiti i po utjecanju našem zadarskom svecu, Jakovu Zadraninu“, potaknula je Miljanović.

Miljanović potiče na dolazak u procesiju i na misu u čast bl. Jakova jer se naš blaženik prvi put nakon odlaska u Italiju vraća u svoj grad na tako svečani način. „Želimo ga dočekati dostojanstveno i radosna srca. Želimo da naš blaženi Jakov bude proglašen svetim. Kao što su djeca u svojim likovnim radovima željela da baš njihov likovni rad bude na sličici koja je tiskana ove godine, s molitvom za proglašenje svetim bl. Jakova.

Treba doći na tu svečanost da budemo snaga ljubavi, sila, da zajedno uputimo molitve. Kažu, čeka se još jedno čudo za Jakovljevo proglašenje svetim. Možda će to čudo upravo biti da bl. Jakov bude primljen u svom gradu. Da ga njegovi sugrađani dočekaju, da ga priznaju, da postanu svjesni njegove veličine i prisutnosti. Da bl. Jakov bude, kao što je stanovnicima Bitetta, oslonac u svakodnevnom životu. Da on bude trajno prisutan u našim životima. Da svi dobijemo snagu i uzor u ljubavi, da svatko ponese djelić Jakova u svom srcu. I u tom zajedništvu i jedinstvu, da stvorimo grad blaženika, grad koji će po njegovom uzoru biti ljepše mjesto za život.

Kao što kaže naziv našeg likovnog natječaja ‘Blizu je, blizu’ – i naš Jakov će nama uskoro biti sve bliži i bliži, kao što su zadarska djeca to već shvatila. Zahvaljujući franjevcima sv. Frane iz Zadra i franjevcima iz svetišta bl. Jakova u Bitettu, naš blaženik dolazi u grad. Dosad nije bila sazrela situacija za njegov dolazak. Čekao je povoljan trenutak. On ne želi ući na silu, nego da ga mi prihvatimo i da ga dočekamo dobre volje. Zbog Jakovljeve poniznosti, bogobojaznosti, čovjekoljubivosti, Bog je po bl. Jakovu mogao činiti velika djela u životima ljudi i danas ih čini“, poručila je Miljanović.

U zadnje vrijeme, u širenju pobožnosti bl. Jakovu ljudi sudionicima projekta likovnog natječaja o bl. Jakovu, u kojem su, uz Miljanović Željka Diklan i drugi mentori, sami prilaze i nude pomoć. „To je dokaz da smo na pravom putu i da nismo mi ti koji smo izabrali blaženika, nego je on izabrao nas. Kad naiđemo na neku malu prepreku u realizaciji ovog projekta, vrata se jednostavno otvaraju. Ljudi nam prilaze, ljudi dobrog srca. Dogodilo se jedinstvo življenja blaženika. Vjerujem da će naša inicijativa likovnog natječaja o temi bl. Jakova u kojeg ćemo sljedeće godine uključiti i zadarske srednje škole, da će ljudi koji su oko tog našeg puta, hoda prema blizini bl. Jakova, da će se taj naš duh i duh bl. Jakova prenijeti, preliti i na ostale stanovnike Zadra. Da i oni osjete podršku, potporu blaženika u svom duhovnom i svakodnevnom životu, da je on pratitelj i pomoćnik.

Blizu je, blizu – da nam zaista ostane blizu. Ne samo da u jednom trenutku bude, nego da nam trajno ostane blizu. Bilo bi divno da i mi osjetimo da nam je bl. Jakov blizu, u našem srcu. Jakov će nam zaista biti blizu. On dolazi u naš grad, on će biti tu, među nama i vjerujem da će duhom i ostati u gradu. Postoje ljudi koji su dali pečat našem gradu. Postoje velikani Zadra koji su ostavili svoj veliki trag. Među tim velikanima imamo i nebeskog zaštitnika. Imamo blaženika, imamo Jakova Zadranina!

Kažu, treba nam još jedno čudo. Možda će se dogoditi dva čuda. Jedno čudo će biti da stanovnici Zadra dočekaju svog blaženika. To već vidimo, to će se dogoditi. A drugo čudo je da po molitvama djece koja imaju iskreno, čisto srce, naš Jakov postati svetim“, poručila je Anamarija Botica Miljanović, promicateljica čašćenja bl. Jakova Zadranina.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić