Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

KISTANJE: Nadbiskup Puljić predvodio završetak proslave jubileja 25 godina od dolaska Janjevaca u Kistanje

Objavljeno

-

Proslava jubileja 25 godina od dolaska Janjevaca iz Janjeva u Kistanje (1997.-2022.) završena je svečanim koncelebriranim misnim slavljem na blagdan sv. Nikole biskupa u utorak, 6. prosinca koje je u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa u Kistanjama predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Prve janjevačke obitelji došle su iz rodnog Janjeva na Kosovu u Kistanje u zadarskom zaleđu u subotu prije Cvjetnice, 22. ožujka 1997. godine. Bilo je to  duhovno i egzistencijalno simbolično i providonosan čin, da uoči proslave Cvjetnice, kada Crkva slavi svečani ulazak Isusa Krista u Jeruzalem, Janjevci ulaze u ‘svoj Jeruzalem’, u svoj novi dom, Kistanje. Nakon križa nesigurnosti i pritisaka koji su ih prisilili na odlazak s Kosova, dolaze u svoju hrvatsku domovinu koju su njihovi preci bili napustili prije sedam stoljeća.

Svečanosti tijekom cijele 2022. godine u Kistanjama bile su u znaku spomena i zahvale Bogu za podizanje i izgradnju novih domova i života u Kistanjama, kada su se Janjevci, najstarija hrvatska dijaspora, na osobit način prisjećali svoga dolaska; u zahvalnosti sv. Nikoli, zaštitniku Janjevca kojemu se oni osobito utječu a koji je i zaštitnik putnika, iskustvo koje su Janjevci u svojoj povijesti više puta doživljavali.

„Sv. Nikola je s vama ne samo preko njegovog kipa u vašoj župnoj crkvi sv. Nikole, nego i preko vaše duge povijesti tijekom koje ste častili sv. Nikolu u svom rodnom Janjevu i u Kistanjama za koje volite reći da su vaše novo Janjevo.   Sv. Nikola je oličenje dobrog pastira, kako smo slušali iz navještenog Evanđelja i Petrove poslanice. Sv. Nikola je pastir koji je bio spreman dati svoj život za ovce svoje, pastir koji osluškuje potrebe svoga stada, pastir koji razumije i koji je blizu. To možemo reći za njega, a i vi sami to ste iskusili i možete potvrditi da je tako“ rekao je nadbiskup Puljić u obraćanju Janjevcima.

Pojasnivši grčko značenje imena Nikola koje se sastoji od riječi nike,što na grčkom znači pobjeda i laos, što znači narod, nadbiskup je rekao da bi se za ime Nikola moglo reći da znači „član nepobjedivog naroda“.

„Znači da je to potomak pobjedničkog naroda, naroda koji pobjeđuje, koji pobjeđuje i sebe, zlo u sebi. Pobjednik! Biti pobjednik je nešto lijepo. Natjecanje u dobru, u raznim aktivnostima, to čovjeka čini većim“ rekao je mons. Puljić.

Sv. Nikola je „dragi zimski, predbožićni i obiteljski svetac kojega s posebnim uz­buđenjem i radoznalošću očekuju i vole djeca, jer ih dari­va i nagrađuje“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da ga svojim svecem i zaštitnikom smatraju djeca i hodočasnici, trgovci i ljekarnici, ribari i mornari, sudci i odvjetnici.

„Sv. Nikola vodio je brigu o duhovnom i materijalnom dobru svojih vjernika. U više navrata isprosio je prestanak suše, smirivanje valova i protjerivanje zlih duhova, liječio je bolesnu djecu. Njegovo čašćenje, još od Srednjeg vijeka, postalo je dijelom pučke pobožnosti koja je stigla i do naših krajeva“ rekao je mons. Puljić.

Nikola je živio u 4. st., a umro je 324. godine u visokoj starosti. „Bio je biskup u gradu Miri, u današnjoj Turskoj. Postao je biskupom Mire u vrijeme progona kršćana koje su provodili rimski carevi, pa je biskup morao biti ne samo pobožan i dobar, već i hrabar čovjek. A Nikola je bio hrabar“ naglasio je mons. Puljić.

„Isticao se dobrotom prema bližnjemu, a strogoćom pre­ma sebi. Od početka je štovan na Istoku i na Zapadu. Šest stoljeća poslije njegove smrti, 1087., njegove relikvije donesene su u ta­lijanski grad Bari, gdje ga i sada osobito štuju“ podsjetio je mons. Puljić.

Svoju velikodušnost pokazao je i kada je nakon smrti svojih roditelja siromasima razdijelio svoje veliko nasljeđe te se posvetio svećeničkoj službi. Prema predaji, kao biskup doznao je da je neki plemić osiromašio, a imao je tri kćeri za udaju. Nije mogao kćerima osigurati miraz, pa je sv. Nikola potajice pomagao tu obitelj zlatnicima te je čovjek mogao dati miraz za udaju svojih kćeri.

„Nikola nije htio da se za to sazna, rekao je tom čovjeku da o tome ne govori svima. Dakle, činiti dobro, ali ne da se o tome priča ‘na velika zvona’, nego neka ne zna ljevica što čini desnica“ potaknuo je mons. Puljić.

Za vrijeme hodočašća sv. Nikole u Svetu zemlju, pod olujnom prijetnjom potonuća lađe, Nikola je s vjerom zaprijetio valovima i oluji neka utihnu. Postao je i zaštitnik mornara i putnika čije su slike u lukama diljem svijeta.

Nadbiskup je pojasnio i značaj crkvenog vremena, došašća, kada se slavi blagdan sv. Nikole. U pripremi za Božić, čitanja ovih dana potiču nas i pozivaju da pripravu učinimo na pravi način, rekao je mons. Puljić.

„U pripremi za Božić mislimo uglavnom na materijalno. Važno je i to, ali najvažnija je duhovna priprava. To znači, pomiri se s Bogom, s članom obitelji, sa susjedom. Pomiriti se najbolja je priprava da Bog dođe“ istaknuo je nadbiskup.

Značenje duhovne priprave pojasnio je tumačeći i Božju riječ po proroku Izaiji koji govori Gospodin dolazi.

U tom kontekstu, Izaija upotrebljava četiri slike iz prirode: svaka dolina nek’ se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti, što je krivudavo neka se izravna, što je hrapavo neka se izgladi!

Pojašnjavajući Izaijinu želju Svaka dolina nek’ se povisi, nadbiskup je rekao kako nam je teško kada na cesti naiđemo na udubine, rupe. Volimo da je cesta ravna.  

„Doline u Izaijinom smislu znače: ako sumnjate, ako vas je uhvatio pesimizam,  tuga, žalost, trgni se. Gospodin dolazi da te oslobodi te tuge, ispuni nadom i vjerom u Boga koji sve drži i sve vodi.

Izaija kaže Svaka gora i brežuljak neka se spusti. Brdo bi bila oholost. Po našoj prirodi mi smo skloni misliti na sebe, ne vidimo druge. Dapače, druge omalovažavamo, gledamo s visoka. To se Gospodinu ne sviđa, ne može doći gdje oholost vlada. Smanjimo oholost, budimo ponizni, to se Gospodinu sviđa. Snizite brežuljke oholosti, neka se spuste“ potaknuo je mons. Puljić.

Glede Izaijinog Što je krivudavo neka se izravna nadbiskup je rekao kako smo po baštini istočnog grijeha skloni krivudati u našim slabostima. „Teško je voziti kad je krivudava cesta, moraš smanjiti brzinu. Bog voli putove usmjerene prema njemu, to je najbolja priprava za Božić“ istaknuo je mons. Puljić.  

Izaijino Što je hrapavo neka se izgladi nadbiskup je usporedio s našim hrapavim odnosima u obitelji, susjedstvu, među mjestima, narodima, nezdravim odnosima jednih prema drugima.

„Poštuj bližnjega i drugačijega, po kulturi, rasi… Sve moramo voljeti. Ako to ne činimo, stvaramo hrapavo područje. Ti hrapavi tereni trebaju se izgladiti. To  je najbolji način kako se pripravljamo za Božić“ potaknuo je mons. Puljić.

Istaknuvši da je sv. Nikola popularan svetac na Istoku i na Zapadu, štuju ga katolici i pravoslavci, Istok i Zapad, Stari i Novi svijet, nadbiskup je rekao da se Nikola raduje kada se kršćani razumiju i poštuju.

Opisao je osobnost sv. Nikole i temeljem imaginarnog razgovora između jednog teologa i sv. Nikole.

Na pitanje kome sv. Nikola pripada; je li ostao biskup u Miri, na obali Egejskoga mora u Maloj Aziji na Istoku gdje je vršio biskupsku službu ili se preselio na Zapad, u Italiju u Bari, sv. Nikola kaže kako je za života najviše bio u Miri, na Istoku, ali poslije smrti, od kraja 10. st., prenijeli su ga na Zapad, u Bari.

„Tako sam po rođenju istočnjak, a po štovanju istočnjak i zapadnjak. U moje doba nije bilo diobe na istočne i zapadne kršćane, na katolike i pravoslavce. Bijaše jedna vjera, jedna ljubav, jedno srce i jedna duša“ kaže sv. Nikola u razmatrajućem razgovoru jednom teologu.

Glede brojnih čudesa koja je učinio: oslobodio je tri vojnika, spasio mornare, očuvao zemlju od nevremena, pomagao putnicima, uskrisio tri klerika, sv. Nikola kaže: „’Poznato vam je da Bog čini čudesa, nitko drugi’. To je Božje djelo. Nikola je ponizan, ništa ne pripisuje sebi. Ako je učinio nešto dobro, to je Božje djelo učinjeno preko njega“ rekao je mons. Puljić.

Sv. Nikoli posvećene su brojne crkve diljem Europe i svijeta. Samo u Rimu ima 85 crkava, kapelica i samostana. Uz to, zaštitnik je pravoslavne Grčke i Rusije. Molbe za pomoć i savjet stižu mu sa svih strana.

Na tu činjenicu, „sv. Nikola kaže da ne gleda odakle mu dolaze molbe, jesu li iz katoličke ili pravoslavne sredine; jesu li pisane ćirilicom, latinicom, grčkim ili arapskim. Najvažnije je da su stigle s pouzdanjem i ljubavlju. To preporuča Svemogućemu, a on radi što on smatra da je za njih najbolje.

Tko se obraća s pouzdanjem, može se nadati uslišanju. Sv. Nikola dopratio je i vas iz Janjeva. Prati vas i u Kistanjama i pratit će vas dok god se njega spominjete. Neka i dalje čini čudesa putnicima i mornarima, obiteljima i siromasima. Ne umara se pomagati svim osobama i narodima, na Istoku i na Zapadu. Nikola je već za vrijeme svoga života i poslije smrti, kao biskup Myre postao vrlo čašćen svetac na Istoku i na Zapadu“ poručio je nadbiskup Puljić.

Na misi je sudjelovao i protojerej Bojan Savić, pravoslavni paroh iz Benkovca. Nadbiskup je izrazio zadovoljstvo što je prisutan. Za vrijeme mise, mons. Puljić je posredstvom župnika Ivana Perkovića pozvao paroha Savića da dođe do oltara kada mu je nadbiskup Puljić pružio mir kod liturgijske geste i poziva da pružimo znak mira jedni drugima. 

Proslava jubilarne godine 25 godina od dolaska Janjevaca u Kistanje

Prije proslave župnog blagdana, u Kistanjama je trodnevnu duhovnu obnovu predvodio don Josip Radić i zajednica Omnia Deo.

Ususret blagdanu, u nedjelju 4. prosinca u župnoj crkvi sv. Nikole u Kistanjama održana je svečana Akademija tijekom koje su se Janjevci prisjetili svoje bogate sedamstoljetne povijesti i zaštite koju su doživjeli po zagovoru sv. Nikole, uvijek u povjerenju Bogu i otvoreni životu. Janjevačke obitelji su brojne djecom i iz njih potječu mnoga duhovna zvanja.

Akademiju su riječju i pjesmom vodili književnik Ante Nadomir Tadić Šutra i kistanjski župni zbor sv. Cecilije pod vodstvom s. Blaženke Delonga.

Za vrijeme Akademije, kistanjski župnik don Ivan Perković prigodne darove uručio je prvom kršteniku u župi Kistanje prije 25 godina, to je Marin Matić. Zatim, prvom vjenčanom paru u Kistanjama po dolasku Janjevaca, a to su Ljiljana i Božidar Palić te don Gašparu Dodiću, prvom župniku u Kistanjama po dolasku Janjevaca u Zadarsku nadbiskupiju.

Proslava jubilarne godine dolaska u Kistanje počela je 9. svibnja 2022. slavljem blagdana prijenosa moći sv. Nikole i 15. obljetnice posvete nove župne crkve Sv. Nikole u župi Prikazanja BDM u Kistanjama koje je predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić.

Zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić 23. listopada krstio je šesto i sedmo dijete iz janjevačkih obitelji Petra i Kristine Golomejić te Antona i Lidije Đurić.

U Kistanjama je ove godine prvi put održano i đakonsko ređenje, 5. studenoga koje je predvodio koadjutor Zgrablić. Uz Mladena Protića, za đakona je zaređen i Mario Karadakić, sadašnji tajnik nadbiskupa Puljića koji je rodom Janjevac iz Kistanja.

U znaku proslave jubileja u Kistanjama bio je i spomen bl. Serafina Glasnovića Kodića, janjevačkog mučenika čija se velika slika nalazi u kistanjskoj župnoj crkvi i čijem se zagovoru Janjevci utječu, zatim proslava blagdana Gospe od Zdravlja kojoj se osobito utječu jer je prva župna crkva u Kistanjama posvećena Prikazanju BDM.

Ove jubilarne godine proslavljeno je i deset godina od osnutka Marijanske vinkovske mladeži (MVM) u Kistanjama koji su bili prva župna zajednica mladih u Hrvatskoj posvećena toj karizmi. MVM je zajednica posvećena sv. Katarini Laboure kojoj je Marija savjetovala da se osnuje zajednica mladih koja bi svjedočila duh sv. Vinka u brizi za siromahe, po geslu “Po Mariji k Isusu”.

Zajednica je prisutna u 66 zemalja i ima više od sto tisuća članova. Središte Međunarodnog društva MVM-a je kapela Čudotvorne medaljice u Parizu (Rue du Bac), mjestu Marijina ukazanja Laboure kojoj je za prvog ukazanja 18. srpnja 1830. Gospa rekla: “Želim da se osnuje udruženje mladeži na koje ću izliti mnoge milosti”.

Naime, u Kistanjama veliki trag svojim marljivim djelovanjem ostavljaju sestre milosrdnice koje tu djeluju, čija je prisutnost karizme utjecala i na zvanje mladih redovnica milosrdnica iz župe Kistanje.   

Ines Grbić  

Foto: Župa Kistanje
 

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Tim “Volim svoju županiju” otrčao više od 550 kilometara

Objavljeno

-

By

Prvi puta na humanitarnoj utrci Wings for life sudjelovao je tim Hrvatske zajednice županija okupljen  pod nazivom  “Volim svoju županiju”.

Više od 70 djelatnika iz svih hrvatskih Županija pretrčalo je ukupno 550,9 km. Najviše je otrčao Kristijan Mikolić – 24,1 km, a od žena najbolji rezultat je postigla Ida Foret sa pretrčanih 15,7 km.

Kapetan tima bio je već iskusni maratonac Igor Andrović, župan Virovitičko -podravske županije, a u utrci je sudjelovala i županica Karlovačke županije Martina Furdek Hajdin, kao i zamjenik župana Zadrebačke županije Ervin Kolarec.

Kapetan tima Igor Andrović koji je otrčao nešto više od 19 km je nakon utrke rekao:

“Posebno iskustvo. Toliko pozitivne energije na jednom mjestu, a cilj svima zajednički – pomoći onima kojima je potrebno!

Iako i danas još pod velikom dozom adrenalina i pozitivnih emocija, kao kapetan ekipe “Volim svoju županiju”, ponosan sam na sve članove svog tima od kojih je velika većina na ovoj utrci napravila svoje osobne rekorde. Time smo još jednom dokazali da smo, bez obzira na teže vremenske uvijete, trčali otvorenih srca za plemenite ciljeve.

Taj duh zajednistva i pozitiva koja isijava iz mase koja zajedno trci i daje zadnje atome snage i srca za one koji to ne mogu ostavlja poseban utisak i dozivljaj.

Hvala Zadranima na podršci, navijanju! Bili su vrhunski domaćini tijekom cijele staze!

Vidimo se dogodine!”

Hvala svima koji su svakim korakom i ostvarenim kilometrom doprinjeli ovoj sportsko-humanitarnoj manifestaciji.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Misu i procesiju proslave bl. Jakova Zadranina s njegovom relikvijom predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Povodom dolaska relikvije bl. Jakova Zadranina iz Bitetta u Zadar, franjevca na glasu svetosti, svečano koncelebrirano misno slavlje u nedjelju, 5. svibnja, u crkvi sv. Frane u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

U misi su koncelebrirali fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima, umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, fra Vincenzo Dituri, gvardijan franjevačkog samostana u Bitettu, fra Stipe Nosić, gvardijan samostana sv. Frane u Zadru i još desetorica svećenika.

To je prvi put da je u Zadar donesena relikvija bl. Jakova Zadranina iz Bitetta, prst blaženika, koja se nosi u velikoj svečanoj procesiji u Bitettu na blaženikov blagdan 27. travnja. U samostanu u Bitettu gdje je djelovao četrdeset godina, nalazi se neraspadnuto tijelo bl. Jakova Zadranina već šest stoljeća od njegove smrti.

„Drago mi je što u molitvenom zajedništvu mogu proći ulicama grada Zadra moleći za svakog njenog stanovnika mir i dobro. Hvala franjevcima Provincije sv. Jeronima što s nama dijele duhovno bogatstvo i baštinu koju nam je ostavio bl. Jakov Zadranin“, poručio je zadarski nadbiskup.

Bl. Jakov Zadranin je veliki lik grada Zadra i hrvatskog naroda, „kojeg smo, nažalost, kod nas gotovo zaboravili i nepravedno zanemarili“, upozorio je mons. Zgrablić. „Bl. Jakov u raznim spisima spominje se kao Jakov Ilirski (Illyricus), Zadranin (di Zara), Slaven (Schiavone), Dalmatinac i sl. U talijanskoj literaturi novijeg vremena prevladava naziv ‘Giacommo da Bitetto’, ‘Jakov iz Bitetta’. Svi životopisci spominju ga kao Hrvata. Roditelji Jakova, Leonardo i Beatrica (Blaženka) Varindjec, krstili su ga u crkvi Sv. Marije u Zadru“, rekao je mons. Zgrablić. Kod ostataka te crkve na Muraju puk je zastao tijekom procesije s relikvijom bl. Jakova, tu je navješteno Evanđelje i upućena molitva. Bl. Jakov umro je na glasu svetosti 27. travnja 1496. g., u samostanu u Bitettu, nedaleko Barija.

„Jakov je pristupio u Franjevački red u samostanu u Zadru. Nije bio svećenik, nego brat redovnik. Kad je predstavnik Zadarske franjevačke provincije trebao poći na generalni kapitul Reda, Jakov ga je pratio i nakon kapitula ostao u Provinciji sv. Nikole biskupa u Italiji. Jakov je živio u raznim samostanima s druge strane Jadrana, u blizini Barija. Njegovi redovnički dani bili su ispunjeni molitvom i radom. Radeći svakodnevni posao u kuhinji i pripremajući braći hranu, živio je u Božjoj nazočnosti. Prostor u kojem se nalazio i posao koji je obavljao poticao ga je na razmišljanje o neprolaznoj hrani, o kruhu živom koji je s neba sišao, o prolaznosti svijeta i paklenim mukama na koje je mislio dok je ložio vatru“, rekao je nadbiskup Zgrablić, istaknuvši da „posao kojeg je obavljao brat Jakov nije bio prepreka njegovom intenzivnom duhovnom životu“.

„Osobitu pobožnost Jakov je gajio prema Kristovoj muci i Mariji. Posvećivao se dugotrajnoj molitvi, razmatranju i kontemplaciji. Zbog svoje duhovne uronjenosti u Božju blizinu, više puta proživljavao je zanos Božje miline. Molitvu je pratio pokorničkim djelima. Po intenzivnom duhovnom životu Bog je Jakova obdario karizmama proroštva, govora o Božjim tajnama, otajstvima. Tu karizmu pratili su i drugi osobiti znakovi“, naglasio je mons. Zgrablić.

„Poznavatelji fra Jakova za vrijeme života, a i nakon smrti, smatrali su ga svecem i odmah su mu počeli iskazivati štovanje i zazivati ga u svojim molitvama. U Bitettu je izgrađena kapela u kojoj se čuva njegovo tijelo. Papa Klement XI. odobrio je njegovo štovanje 1700. g. za cijeli Franjevački red. Papa Leon XIII., izabran za papu 1878., dopustio je njegovo štovanje u Zadarskoj nadbiskupiji. Papa Benedikt XVI. potpisao je 19. prosinca 2009. g. Dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti bl. Jakova“, rekao je mons. Zgrablić.

Relikviju bl. Jakova, prah od drveta koje je izraslo iz štapa bl. Jakova koje je bilo ostavljeno u samostanskom vrtu, talijanski franjevci donijeli su u crkvu sv. Frane u Zadar 1989. g., a u toj svečanosti radosno je sudjelovao tadašnji zadarski nadbiskup Marijan Oblak.

Nadbiskup Zgrablić podsjetio je na nemirne povijesne okolnosti koje su prethodile rođenju i djetinjstvu bl. Jakova u Zadru. „Čitava prva polovica 14. stoljeća obilježena je borbama za Dalmaciju, nazvanima i mletački ratovi. Posebnu ulogu u tom razdoblju imao je Ludovik I., ugarsko – hrvatski kralj, koji je vladao od 1342. do 1382. godine. Nakon desetljeća nemira i borbi, 18. veljače 1358. sklopljen je u sakristiji crkve sv. Frane u Zadru mirovni ugovor, nazvan Zadarski mir. Bio je to ugovor između Mletačke republike i ugarsko – hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, kojim se Mletačka Republika morala odreći svojih posjeda u Dalmaciji. Prigodom potpisivanja Zadarskog mira, kraljica Elizabeta, žena Ludovika I. i kćerka Stjepana II. Kotromanića, bosanskog bana, poklonila je franjevačkoj zajednici procesionalno raspelo. Sa svake strane na raspelu nalazi se deset minijatura u reljefu s likovima sv. Jurja, sv. Klare, raspetog Isusa s Blaženom Djevicom Marijom i Marijom Magdalenom; zatim, likovi sv. Ljudevita, sv. Elizabete, sv. Franje Asiškog, sv. Antuna Padovanskog, sv. Nikole biskupa, sv. Ljudevit s likom darovateljice raspela, kraljicom Elizabetom Kortromanić, sv. Ivan Krstitelj, sv. Katarina Aleksandrijska, sv. Antun Pustinjak te likovi svetih zadarskih zaštitnika Krševana, Stošije i Šime“, opisao je predvoditelj slavlja.

Nadbiskup Zgrablić rekao je da mu je drago što može s pukom molitveno počastiti relikviju bl. Jakova Zadranina te sudjelovati u procesiji s relikvijom blaženika i procesijskim križem iz 14. st. kojeg je kraljica Elizabeta Kotromanić darovala samostanu sv. Frane. Taj procesijski križ je 1974. g. ukraden iz muzeja samostana sv. Frane i nakon pedeset godina vraćen je u samostan sv. Frane, 4. kolovoza  2023. godine. Taj križ nosio se ulicama Zadra svake godine u procesiji nakon potpisivanja Zadarskog mira koji je trajao pedesetak godina, dok 1409. g. Zadar opet nije pao pod Veneciju, pa su Mlečani tu procesiju bili zabranili. Pretpostavlja se da je i bl. Jakov, koji je rođen 1400., kao dječak hodao za tim križem u procesiji ulicama Zadra i utjecao se molitvama svecima prikazanima na tom križu.

„Po povijesnom raspelu s prikazom svetaca, po tom znaku mira i slobode, po raspelu za kojim je koračao i molio bl. Jakov, po čašćenju relikvija bl. Jakova Zadranina, po procesiji ulicama Zadra s relikvijama Blaženika, ovaj nam časni i dragi sin ovog grada, bl. Jakov, naš prijatelj i zagovornik na nebu, naš daleki rođak po krvi i ljubljeni brat po vjeri, postaje još bliži i draži.

Kao zagovornik na nebu, bl. Jakov nam se pridružuje u ovom liturgijskom slavlju, u ovom činu zajedništva, ‘općinstva svetih’, kako ispovijedamo u Vjerovanju, kako bismo se učvrstili u nadi koju nam daruje naša vjera, da u Božjoj prisutnosti i pod Božjim vodstvom sigurno koračamo putem života prema blaženstvu kojeg nam je Krist darovao i u kojem već u punini radosti i života živi bl. Jakov.

Na ovom putu života bl. Jakov nam je zagovornik kod Boga u našim potrebama. Kao suputnik s nama u životnom hodu, iz dana u dan, bl. Jakov nas hrabri svojim primjerom i vodi sigurnim putem prema uzvišenom i najvažnijem cilju na koji nas Bog želi dovesti, a do kojega je on već došao. U tminama našeg života bl. Jakov nam je poput zvijezde na nebu koja sjaji i pokazuje put kojim moramo ići da se ne izgubimo“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Razmatrajući navješteno Evanđelje, nadbiskup je rekao da je ljubav o kojoj govori Isus u evanđelju oživotvorio i bl. Jakov u svom životu.

Isusovu riječ apostolima: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas“ (Iv 15,9) i bl. Jakov je „čuvao, po razmatranjima prebirao u svom srcu, a u molitvi duboko proživljavao u svojoj duši. Razmatranje Božje riječi, razmišljanje o Isusovoj muci i molitva zasigurno su otvarale dušu bl. Jakova radosti života s Bogom“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Koliko nas Bog ljubi doznali smo po njegovom Sinu, Isusu Kristu, rekao je nadbiskup. „Da se Isus nije utjelovio, prihvatio poniženje, trpljenje, muku križa, razapinjanja, smrti i da nije uskrsnuo, nikada ne bismo doznali da li nas i koliko Bog ljubi. Bez križa i uskrsnuća Isusova, nikada ne bismo doznali ono najvažnije o Bogu: da je Ljubav. I to beskrajna i bezuvjetna Ljubav. Ljubav svoga Oca koja je ispunjavala i motivirala cijeli Isusov život, koja mu je nakon smrti u uskrsnuću darovala novi život, Isus je podijelio s nama. Isus je učinio da ljubav koja izvire u Bogu Ocu i daruje se Sinu postane naša ljubav. Po ljubavi Isusovoj prema nama, spoznajemo Božju ljubav prema Isusu i prema nama. Kao najveći dar svoga uskrsnuća Isus nam je darovao ljubav svoju i ljubav Očevu, a to je Duh Sveti“, rekao je mons. Zgrablić.

Božje postojanje čovjek može spoznati „po svojoj ljudskoj naravi, po razumu i logičkom razmišljanju. Spoznati ‘nadspoznatljivu’ Božju ljubav i postati dionici te neizmjerne ljubavi možemo samo po Isusu Kristu, po njegovoj gorkoj muci i slavnom uskrsnuću, po daru Duha Svetoga. Isus nas poziva da trajno ostanemo u njegovoj ljubavi“, rekao je nadbiskup. U Isusovoj ljubavi ostaje se čuvanjem njegovih zapovijedi, kako je i sam rekao; kao što je i on čuvao zapovijedi Oca svoga i ostao u njegovoj ljubavi.

„Isusove zapovijedi su ponajprije Njegove riječi koje u sebi sadrže život. Isusove zapovijedi čuvamo kada ih nosimo u srcu jer znamo da su najdragocjenije blago života i kada ih vršimo. Isusove zapovijedi, Isusove riječi, možemo sažeto pronaći u novoj zapovijedi koju nam je ostavio: ‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim’. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga’ (Mt 22, 37 -39). Tako je Isus rekao farizeju koji ga je pitao koja je zapovijed najveća u Zakonu, tj. što je najvažnije u životu“, podsjetio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo misao Benedikta XVI. da „ljubav, na grčkom agape, a na latinskom caritas, ne označava na prvom mjestu neki čin ili osjećaj naklonosti, nego označava duhovni dar, ljubav Božju što je Duh Sveti ulijeva u ljudsko srce te ga potiče da se daruje samom Bogu i bližnjemu“.

„Ljubav je bila zasigurno srž života bl. Jakova. U molitvi i razmatranju Kristove muke i ljubavi prema nama, u svakodnevnom savjesnom, s ljubavlju služenju braći u kuhinji, bl. Jakov crpio je snagu života i rada. Molitva i služenje braći natopila je i oplodila dušu bl. Jakova da živi u svetosti, tj. u Božjoj blizini. Ljubav donosi plodove radosti. ‘To sam vam govorio’, kaže Isus u Evanđelju, ‘da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna’ (Iv 15,11).

Božja ljubav koju čuvamo donosi nam blaženstvo, neprolaznu i ničim uvjetovanu radost i omogućuje nam da budemo već sada dionici života blaženog Jakova, svih blaženika i svetaca, radosti koja je potpuna“, poručio je mons. Zgrablić. Podsjetio je na misao sv. Ivana Pavla II.: „Nećete pronaći ljubav bez križa, a križ nećete moći nositi bez ljubavi.“

„Neka nam naša pobožnost prema bl. Jakovu, procesija po Gradu, naše kratko hodočašće, hrani i jača našu molitvu da u Isusovom križu i križu života pronađemo ljubav i radost, a ljubav neka postane snaga da se darujemo Bogu i bližnjemu“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Nakon mise, brojni puk sudjelovao je u procesiji s relikvijom bl. Jakova Zadranina koja je prošla središtem grada, a završila u katedrali sv. Stošije gdje je nadbiskup Zgrablić izmolio molitvu za proglašenje bl. Jakova svetim i puk blagoslovio s relikvijom bl. Jakova Zadranina.

I.G.

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Održana manifestacija “Pag na meniju”

Objavljeno

-

By

U organizaciji Turističke zajednice Grada Paga pod pokroviteljstvom TZ Zadarske županije i Zadarske županije održana je tradicionalna manifestacija „Pag na meniju” čija su događanja pobudila velik interes posjetitelja. Od 1.- 4. svibnja u gradu Pagu domaći i strani turisti uživali su u vrhunskom doživljaju, istražili ljepote grada Paga, njegovu bogatu kulturnu i tradicijsku baštinu kroz otvorene izložbe solarstva i sakralne umjetnosti te Galeriju paške čipke. Degustirali su i izvrsnu gastronomsku ponudu paških specijaliteta po promotivnim cijenama u restoranima Na Tale, Uhlinac, konobama Bile i Bodulo i Wine&Cheese baru Trapula gdje su uživali u najkvalitetnijim lokalnim namirnicama inspiriranim tradicijom uz vrhunska vina i dalmatinsku pismu u điru.

Povodom Međunarodnog praznika rada 1. svibnja, proslava je započela budnicom Gradske glazbe Pag nakon čega je na Uhlincu podijeljeno stotinjak porcija prvomajskog fažola. U četvrtak, 2. svibnja organizirana je promotivna šetnja gdje su posjetitelji uživali u „Jutru u poljima soli”, prošetali i otkrili ljepote paške solane te naučili sve o tradicionalnoj proizvodnji soli.
Kroz Otvorena vrata u Paškoj sirani više od 200 posjetitelja u vremenu od 10-13h saznalo je „Gdje nastaje najbolji sir na svijetu”, a u popodnevnim satima na kreativnoj radionici „Filcajmo vunu zajedno” koju je vodila Nikol Jakopic Donadić izrađivali su ovčicu od vune – unikatni paški suvenir.

Velik broj domaćih i stranih posjetitelja, gostiju i vikendaša, 3. svibnja prošetalo je „Ulicama našeg Grada” uz turističkog vodiča koji ih je upoznao sa bogatom poviješću, tradicijom i znamenitostima grada Paga, a kroz Izložbu solarstva u I Magazinu soli istražili su bogatu povijest, tradiciju, alate i tehniku koja stoji iza proizvodnje soli.

Istoga dana, u Kneževom dvoru Turistička zajednica Grada Paga dodijelila je oznake „Pag na meniju” – posebnog standarda tradicionalne kuhinje otoka Paga. Tom prigodom nazočnima su se obratile Vesna Karavanić, direktorica TZ Grada Paga i Marija Pećirko, ravnateljica SŠ Bartula Kašića. Uz gradonačelnika Grada Paga, Antu Fabijanića dodijelile su certifikate za Pag na meniju restoranu Padre iz Paga i konobi Giardin iz Kolana. Po prvi puta ove godine dodijeljeni su i certifikati partnerima, Benediktinskom samostanu sv, Margarite iz Paga, Solani Pag, Rudan d.o.o,- hotel Pagusu, OPG Davorka Tičić iz Povljane i Udruzi proizvođača paškog sira.

Osim certifikata „Pag na meniju” TZ Grada Paga dodijelila je i oznake za Suvenir grada Paga. Oznake su dobili Obrt Tatiana Rab za Svijećnjak s paškom krupnom soli, Vilma slastice d.o.o. Rab za Kekse sa sirom i solju, Tamnu čokoladu Pag s cvijetom soli i Torbicu Pag s pralinama, MML dizajn Zagreb za Lutkicu od filcane vune u paškoj narodnoj nošnji, Solana Pag d.o.o. za Solni cvijet, Obrt Paška priča Pag za Paške likere 0,2 l, Samostan sv. Margarite za Koludrašku štriku i Paški baškotin te Udruga Kissa za Majice From Pago with love, Takav sam pa ca, Bura i šalicu From Pago with love.

Dvadesetak ljubitelja outdoora i aktivnog odmora sudjelovalo je uorganiziranoj hiking turi na Sveti Vid, najviši vrh otoka Paga i najljepši mali vrh u Hrvatskoj gdje su uživali u predivnom pogledu na paški kamenjar i Mjesečev otok, Velebit, susjedne otoke te zalazak sunca uz mirise rascvjetane kadulje.

Manifestacija „Pag na meniju” završila je u subotu, 4. svibnja koja je na promociji paških proizvoda na glavnom gradskom trgu okupila „Najboje od Paga”, dvanaest izlagača; kućna radinost Lemoncake, kućna radinost Željka Crljenko Mihlin – Amorana Art, Solana Pag d.o.o., Benediktinski samostan sv. Margarite, Kućna radinost Woolly, Obrt Paška priča, Paška sirana d.d., SŠ B. Kašića/Učenička zadruga Slani škoj, Studio Mango, Udruga Kissa, OPG Antun Škunca i Adriatic Shell j.d.o.o. koji su promovirali i predstavili autentične, domaće proizvode koji odražavaju tradiciju, kvalitetu i jedinstveni okus otoka Paga.
Posjetitelji su osim u vrhunskim otočnim proizvodima poput paškog sira, baškotina, pandešpanja uživali i u ukusnoj fritaji koju je pripremio Masterchef Bobo.

Glavnim gradskim trgom prošla je i baklja mira koju je u Vatikanu upalio papa Franjo koja prenosi poruku mira. Nekoliko trkača nosilo je baklju čiji plamen simbolizira ljudsku težnju za životom u harmoniji te su je prenosili iz ruke u ruku i građanima Grada Paga.

„Pag na meniju” omogućio je svima jedinstvenu priliku da dožive vrhunski doživljaj, bogatstvo kulture, tradicije i gastronomije grada Paga, a vesela i zadovoljna lica posjetitelja to su i potvrdila.

Organizatori: Turistička zajednica Grada Paga
Pokrovitelji: Turistička zajednica Zadarske županije i Zadarska županije

Foto: Elvis Šmit

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu