Na tradicionalnom predstavljanju znanstvenika „Srijedom u sridu“ sinoć je gostovala izv. prof. dr. sc. Antonija Mlikota, povjesničarka umjetnosti i autorica nagrađivane knjige „Zadar – obnova i izgradnja nakon razaranja u Drugome svjetskom ratu“. Mlikota je otkrila kako je od školovanja u rodnom Metkoviću došla do studija u Zadru, zašto je napustila posao na HRT-u i odabrala znanstvenu karijeru te na kraju izabrala temu poslijeratne obnove Zadra za svoj predmet proučavanja. Razgovor je moderirala voditeljica Kabineta rektora Ivan Zrilić.

– Odrasla sam u Metkoviću, malom gradu s puno uspješnih ljudi, nogometaša, rukometaša, misica, ali i stručnjaka. Uvijek se govorilo da nema institucije u Europi u kojoj nema nekoga povezanog s Metkovićem.  Puno se ulagalo u obrazovanje, imali smo izvrsnu školu, u ono vrijeme informatičku učionicu s Apple računalima, odjel za kemiju, slušalice na satovima jezika… Moja prva želja bila je studij biologije, čak sam u srednjoj školi napravila projekt o utjecaju pesticida na ljudsko zdravlje. Na kraju sam odustala od prijemnog ispita koji je bio u Zagrebu, u Splitu su na povijesti umjetnosti tražili crtanje, što nije moja jača strana i tako sam upisala studij povijesti umjetnosti i sociologije u Zadru, rekla je Mlikota.

U novom gradu brzo je „pohvatala konce“, stekla puno prijatelja, počela raditi u novinarstvu i dobila zaposlenje na HRT-u. Tada joj je profesor Vinko Srhoj ponudio mjesto asistenta i iako joj je njezin tadašnji urednik rekao „nitko ne odlazi od nas“, ona je ipak odabrala znanstvenu karijeru.

– Puno je sličnosti u ta dva posla, koje su mi kasnije pomogle, a najveća razlika intelektualna sloboda koju mi je ovaj odabir donio. Planirala sam na doktoratu raditi video umjetnost, ali kako je to bilo u začecima i bilo je dosta tehničkih problema oko prikupljanja građe, odlučila sam se za poslijeratnu obnovu Zadra. I profesor Ivo Petricioli složio se kako je to dobra tema za doktorat pa se rodilo sve ovo o čemu danas pričamo.

Najveći izazov u pisanju knjige, za koju je dobila brojne nagrade, bio je rad u pandemiji. Bez izravnog kontakta u radu na knjizi s preko 1.300 ilustracija često je trebalo raditi popravke, ali na kraju se trud isplatio.

– Knjiga je izazvala puno emocija, prilazili su mi ljudi, tražili da popijemo kavu, govorili mi da su prepoznali sebe ili svoje bližnje na fotografijama za koje nisu znali da postoje. Sretni su što je netko ispričao njihovu priču o životu u poslijeratnom Zadru, neki su se i rasplakali, a duhovit osvrt u svom članku imao je Mario Padelin, koji je komentirao kako je knjiga preteška za čitanje i kako njom možeš svladati razbojnika ako te napadne. Pomogao mi je puno u njezinom pisanju prof. Pavuša Vežić, bez njega i shvaćanja što se događalo u pojedinim dijelovima grada, čega nije bilo u literaturi, ne bih mogla razumjeti poslijeratnu matricu. Naravno, zahvalna sam i djelatnicima Državnog arhiva u Zadru i Znanstvene knjižnice, ta građa i ljudi koji tamo rade nama znanstvenicima daju mir i omogućuju posvećenost radu, rekla je Mlikota.

U pobožnosti Planinarski put svjetla mladih Zadarske nadbiskupije u subotu, 11. svibnja, sudjelovala je grupa od 53 mladića i djevojaka iz Zadarske nadbiskupije hodeći 30 km obroncima planine Velebit.

Sudionici su se zaustavili na 14 postaja, razmišljajući o radosti Kristovog uskrsnuća, uz tekstove iz Evanđelja i prigodna razmatranja čiji je autor mons. Ivan Šaško. Mnogi sudionici nisu se međusobno poznavali, pa su putem sklopljena nova poznanstva. Tri iskusna vodiča brinula su o sigurnosti sudionika, a u pripremama je sudjelovao i HGSS.

Planinarski put svjetla počeo je ranim okupljanjem sudionika na Autobusnom kolodvoru u Zadru. Vozač Jere iz zadarskog poduzeća ‘Liburnija’ prevezao je autobus hodočasnika do tunela na prijevoju Prezid-Gračac. Grupa je već u 6,30 sati ujutro, unatoč jakoj buri i hladnom vremenu, krenula pješice od prijevoja prema Tulovim Gredama. Cijela 30-kilometarska staza kroz Velebit pružila je izvanredno iskustvo, zahvaljujući idealnim vremenskim uvjetima od ugodnih 20 Celzijevih stupnjeva, uz laganu naoblaku i buru.

Duhovni sadržaj tijekom pješačenja bio je jednostavan, ali bogat. Uz molitvu i razmatranja na 14 postaja Puta svjetla, sudionici su imali priliku hodati u šutnji, okrijepiti se sakramentima, razgovarati sa svećenikom i osobno se moliti. Osobito su bile dirljive postaje i molitve kod mnogih spomenika za pale branitelje iz Domovinskog rata koji su svoj život položili upravo u obrani Domovine na Velebitu.

Program je zaključen uobičajenim planinarskim obrokom, grahom s kobasicama, zahvaljujući radnicima Caritasa Zadarske nadbiskupije. Nakon zajedničke fotografije kod kapelice podno Tulovih Greda, na mjestu pogibije hrvatskog branitelja Damira Tomljenovića Gavrana, sudionici su se zaputili prema Zadru. Nakon 21 sat, sudionici su se razišli, fizički iscrpljeni, ali duhovno osvježeni i ohrabreni razmatranjem Uskrsloga na 14 postaja Puta svjetla. Taj duhovni hod kroz Velebit ostavio je duboki dojam na sve sudionike, pružio je ljepotu zajedništva i snagu vjere u prirodnom okruženju. Izražena je radost budućim sličnim susretima i pobožnostima koje okupljaju mlade i jačaju njihovu vjeru.

Susret je organiziralo Povjerenstvo za pastoral mladih Zadarske nadbiskupije čiji je predstojnik don Ivan Šibalić.

Ivan Šibalić

Foto: Sudionici Planinarskog puta svjetla

Duhovsko bdijenje u katedrali sv. Stošije u Zadru u subotu, 18. svibnja, počinje u 20 sati.

Predstavnici zajednice Kursiljo će govoriti o darovima Duha Svetoga.

Nakon toga razmatranja i nagovora, svečano misno slavlje u 21 sat predvodi zadarski nadbiskup Milan  Zgrablić.