ZADAR / ŽUPANIJA
PREKO: Misno na 130. godišnjicu pogibije preških lavandijera
Povodom 130. godišnjice pogibije 16 preških lavandijera (2. studenog 1891.-2. studenog 2021.), zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je misno slavlje za pokojne preške pralje i za sve vjerne mrtve u župnoj crkvi Gospe od Ružarija u Preku u utorak, 2. studenog. Suslavili su preški župnik Filip Kucelin i ugljanski župnik Marko Dokoza.
Preške lavandijere bile su pralje rodom iz Preka koje su prale i glačale rublje gospode u gradu Zadru. Ponedjeljkom bi odlazile po rublje brodom iz rodnog Preka u Zadar, a subotom bi čisto i oglačano rublje vraćali gospodi u Zadar prevozeći ga brodom na vesla ili jedra. Naime, u 19. i početkom 20. st., brojne mještanke Preka iz gotovo svakog kućanstva, zarađivale su za život svojih obitelji pranjem rublja zadarskoj gospodi.
Šesnaest pralja smrtno su stradale na Dušni dan, 2. studenog 1891. g., kad se uslijed olujnog juga brod u kojem su lavandijere bile na putu za Zadar, prevrnuo u 7 sati ujutro, nedaleko od otočića Školjića ispred ugljanskog mjesta Preko. Brod je potonuo na dubini od tri metra. Od 31 putnika na brodu, sedam muškaraca i 24 pralje, stradale su pralje koje su bile u unutrašnjosti broda, zatvorene palubskim poklopcem koji je štitio njih i rublje od nevremena. Među njima su bile i mlade lavandijere koje su se pripremale za udaju.

Posao pranja rublja radile su žene svake životne dobi, od djevojčica do baka, a bio je težak način uzdržavanja obitelji, uz jako male zarade. To je bio požrtvovan rad žuljevitih i nahlađenih ruku i tijela, jer nije bilo strojnog pranja rublja kao danas, odjeću su prale u pepelu i sapunom. Nakon pranja rublje su nosile u posudama do morske obale na izvor vode gdje ga se ispiralo. Stoga je taj način života simbol žrtve marljivih preških žena iz prošlosti koju Prečani svake godine komemoriraju. Teškoće i muke nekadašnjeg takvog življenja Prečani promatraju vjerničkim duhom i doživljavaju dijelom svoga identiteta kojemu smisao i posvećenje daje muka Gospodina Isusa Krista.
„Svoju ljubav prema preminulima pokazujemo našim sjećanjem i molitvama za njih. Najstarija poginula lavandijera imala je 75 godina, a najmlađa 14 godina. Među poginulima su bile i dvije trudnice. Imena stradalih pralja čije je ime Gospodin upisao u dlanove svoje ruke su: Matija Babin, Jakova Dorkin, Ivana Dorkin, Luce Dorkin, Tomica Dorkin, Tonina Dorkin, Bara Jurin, Gašpa Jurin, Ivana Lovrić, Šimica Lovrić, Matija Markulin, Matija Martinov, Stoša Mašina, Tomica Matacin Gašpa Matacin i Kate Mazić. Sjetit ćemo ih se po imenu koje su primili na krštenju i po kojem ih i danas raspoznajemo. Lijepo je što i nakon 130 godina ne blijedi uspomena na njih“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši: „Kultura sjećanja bitni je dio našeg osobnog, društvenog, kulturnog i vjerničkog života. Isus je na Posljednjoj večeri odredio svojim učenicima „neka to čine njemu na spomen“. Svaki put kada slavi euharistiju, Crkva ispunjava taj nalog s dragim sjećanjem i zahvalnošću što nam je Isus darovao sebe i pozvao da u žrtvu Novog saveza uključimo mnoge“ poručio je nadbiskup Puljić, potaknuvši da „molimo za obitelji i za naš narod, da ostane vjeran Crkvi, Bogu i svom rodu. Neka urešen kršćanskim krepostima napreduje na zemlji, dok ne prispije u vječno spasenje gdje će se pridružiti mnoštvu spašenih“.

Potaknuvši da zahvalimo Kristu za darove života i onih koji su preminuli, nadbiskup je rekao da je vječni život kojeg su postigli pokojni i nama obećan u budućnosti.
Nadbiskup je podsjetio na umjetnička djela kojima se čuva spomen na preške lavandijere. Na lokaciji Vruljica u Preku uz obalu, gdje su lavandijere na morskom žalu ispirale rublje, kameni kip Naša mati izradio je preški kipar Anselmo Dorkin. Kip je 1991. g., na stotu godišnjicu pogibije lavandijera, blagoslovio blagopokojni zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Stihove pjesme Šesnaest lavandijera Stjepana Benzona uglazbio je Ivica Stamać, a na Melodijama Jadrana u Splitu 1968. g. tu je pjesmu izveo Vice Vukov. Glazbeno-scensko djelo Rekvijem za 16 lavandijera 1991. g. napisali su Slavko Govorčin i skladatelj Ivo Nižić. Ispred spomen obilježja lavandijerama na Vrulji u Preku, 1. Listopada ove godine predstavljena je ilustrirana knjiga Bijele ribice lavandijerice akademske slikarice i spisateljice Manuele Vladić Maštruko.

„Sva ta umjetnička djela žele predstaviti svima, a osobito mladim naraštajima, kulturnu i tradicijsku baštinu otoka Ugljana i mjesta Preka te podsjećati na stradanje preških lavandijera 1891. g.“ rekao je mons. Puljić, dodavši da je i taj događaj prigoda „razmišljati o našem kraju i o času kad će nas zasuti zemljom uz riječi „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti“. Dušni dan je možda jedini dan kad o tome intenzivnije mislimo“ rekao je mons. Puljić. Podsjetio je kako su nekada „članovi obitelji imali živu prigodu doživjeti i u roditeljskoj kući gledati kako umiru djed i baka, otac i majka. Tako su se postupno i prirodno privikavali kako će i na njih doći red“ rekao je nadbiskup, ohrabrivši da je Isus rekao kako nas čeka stvarnost za koju „ljudsko uho nije čulo niti oko vidjelo, što je Bog pripravio onima koji ga ljube”.
Nadbiskup Puljić rekao je da suvremeni čovjek, razmišljajući o okolnostima svoga umiranja i smrti, „ima strah od suvišnosti, tereta, neizdržive boli i besmisla patnje. To je, izgleda, jače od straha susreta s vječnim Sucem. Stoga današnji čovjek pribjegava glumačkoj skupini Halloweena s mitološkim maskama vjaštica, vampira, zombija s bundevama i paukovim mrežama, kako bi zastrašivanjem otjerao smrt iz svoga dvorišta. A smrt nije u dvorištu, nego u čovjeku. Samo on to ne shvaća i ne prizna, pa živi bez nade i u neznanju, kako kaže sv. Pavao. Stoga je važno i dragocjeno biti blizu ljudima u vrijeme umiranja, osobito u trenucima pred samu smrt koje valja osmisliti, jer su dirljivi i neponovljivi. Isus ih je tako osmislio da nam je uoči svoje smrti sebe ostavio u euharistiji. Svoje učenike nazvao je prijateljima i pozvao ih neka se međusobno ljube, kao što je Isus njih ljubio“ rekao je mons. Puljić.

Pozivajući na molitvu za sve pokojne i za sve koji traže Gospodina, nadbiskup je poručio: „Kako je važno imati dobre pape, biskupe i svećenike, čestite, poštene i svete. Bez svećenika, biskupa i pape nema Crkve. A gdje nema svećenika, kršćani se osipaju i propadaju. Zato je vrlo važno moliti na tu nakanu“.
Spomenik poginulim „brižnim praljama“, kako na njemu piše, podignut je na obali otočića Školjića. Na tom mjestu pogibije počast su im odali uprava Općine Preko s načelnikom Jurom Brižićem te članovi preške Udruge žena Luzor koja čuva sjećanje na lavandijere i kulturnu tradiciju Preka.
Ines Grbić







Izvor: Zadarska nadbiskupija
ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA5 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




