Uoči blagdana Gospe Loretske, tradicionalne arbanaške fešte, 10. svibnja, bila je planirana promocija nove knjige Ivice Matešića Jeremije “Branitelji iz zadarskih Arbanasa u Domovinskom ratu”.

Prva otegotna okolnost bila je pandemija COVID-a 19, a druga je, nažalost još puno strašnija, teška bolest autora, priopćeno je danas:

“U dogovoru s obitelji Matešić, odlučujemo umjesto promocije, one klasične na kojoj bi publika mogla čuti i riječ recenzenta, i riječ autora, i ulomak iz knjige i dr., uputiti vama, sredstvima javnog priopćavanja, ovu informaciju, a primjerke knjige podijeliti (jer ona nije komercijalna) obiteljima poginulih te svima onima koji su njenim dijelom na ovaj ili onaj način.”

U prilogu donosimo autorov Uvod te završni tekst knjige:

“Jeremijina knjiga zbirka je njegovih tekstova koji su većinom već objavljeni, no koji su u njoj okupljeni s ciljem da se na jednom mjestu oda počast i zahvala svim onim braniteljima iz zadarskih Arbanas koji su svojim djelom, ali i životom samim (devetorici dječaka arbanaške škole kako ih sam autor naziva), dali doprinos stvaranju i obrani mlade hrvatske države.

U knjizi se može pročitati 66 tekstova koji su grupirani u pet poglavlja, i to: Izravno s bojišnjice, Poginuli branitelji, Arbanaški sanjari, Starosta i Sudbine naših prijatelja, dok šesto poglavlje pod nazivom Neka dalje pripovijedaju i fotografije donosi veliki broj fotografija (u knjizi ih je ukupno preko dvije stotine) iz razdoblja Domovinskog rata.

Svojom idejom nastanak ovoga djela inicirao je gospodin Tomislav Perović čije riječi, koje bi na pravoj promociji bile znatno drugačije, ovdje navodimo: Srce koje je vodilo ruku onoga koji je napisao ovu knjigu je za trenutak u zatišju. Ruka mu je otežala, a glas Jeremijin sada je šapat. Ali iz tog šapta razabiremo ratnički krik svima nama da su junaci ove knjige vodili sveti rat, da su poginuli svetačkom smrću jer su branili slobodu svoje Domovine.

Zahvaljujući njegovoj financijskoj potpori te potpori njegova brata Krste, knjiga je tiskana.

Spomenut ću da je ovo šesti projekt koji se odnosi na arbanašku baštinu, a koji je ostvaren zahvaljujući potpori braće Perović.

Osobno sam prikupio i obradio fotografije te osmislio i ostvario grafičko oblikovanje knjige.

Nadajući se da ćete prije svega pokazati interes, a zatim i u svojim sredstvima javnog priopćavanja pronaći prostor za objavu informacije o ovoj knjizi, unaprijed vam, u ime Jeremijine obitelji, svih suradnika te svoje osobno, zahvaljujem te vas pozdravljam s poštovanjem,

Bernard Kotlar”

“Kao sudionik Domovinskoga rata, a gonjen svojom unutarnjom potrebom da iz mene izađu riječi, rečenice, priče, već godinama pišem o sudbinama svojih suboraca, o svemu onome što smo proživjeli u tim godinama krvi i ponosa.

Svatko on nas, siguran sam, može pronaći dva – tri temeljna pojma koja su ga odredila kao čovjeka. Jesu li to događaji, osobe, prostori, vrlo je individualno, no ako se dobro zagledamo u svoje živote, moći ćemo ih pronaći. Za sebe mogu reći da su mi životni put najviše odredili upravo Domovinski rat, ali i moji Arbanasi – ta mala sredina došljaka koji su prije uskoro 300 godina stigli u okolicu Zadra i prihvatili svoju novu Domovinu toliko srčano da im je bilo sasvim prirodno u Domovinskom ratu za nju život dati. Pred vama je knjiga u kojoj su spojeni upravo ti moji temeljni životni pojmovi.

Premda je riječ o tekstovima koji su već objavljeni; na poticaj i uz podršku jednog od onih koje je život odveo iz Arbanasa, ali Arbanase nikada nije otrgnuo iz njihova srca, Tomislava Perovića, kao i njegova brata Krste, te uz znanje i vještinu još jednog vjernog čuvara arbanaške baštine Bernarda Kotlara; a u čast mojih uzora fra Bonifacija Perovića i dr. sc. Krune Krstića i njihova odnosa prema Domovini; odlučili smo ukoričiti ovdje na jednom mjestu one Arbanase o kojima sam pisao, a koji su svojim životima pomogli stvaranje neovisne i slobodne Republike Hrvatske.

Neki od njih Hrvatsku su godinama, desetljećima sanjali, drugi su za nju poginuli. U ovoj knjizi našli su se zajedno kako bi svakome tko je dovoljno znatiželjan da ju uzme u ruke ispričali i svoje osobne životne priče; i to svojim lokalnim govorom bez većih lektorskih intervencija; ali i onu zajedničku priču o ljubavi prema svemu onome što ih je vodilo i kroz život, i u smrt – prema obitelji, prema vjeri, prema Domovini, prema slobodi.

Posredno priča je ovo i o onima koji su, dok su ih njihovi sinovi i kćeri, očevi, unuci, sestre i braća… oružjem branili od zla, u rukama prebirući krunice skriveni u podrumima osluškivali tutanj granata i tiho molili svoju arbanašku zaštitnicu Gospu Loretsku, Zonju jon, da sačuva njihove najmilije. Te naše starice i starci, majke i djeca, dali su svoj doprinos onako kako su mogli, kako su znali, kako su osjećali. Pokazali su snagu i vjeru, a hrvatskim braniteljima bili najjača motivacija da ustraju, da izdrže, da pobjede.

Kao što na početku bijaše Riječ, neka junacima mojih priča, ali i onima koji su život sačuvali, no nikada više ne mogu biti onakvi kakvi su bili prije rata; u spomen i za zahvalu ostanu riječi u kojima će zauvijek živjeti odvažni i hrabri kakvi su bili.

Ivica Matešić Jeremija (brigadir HV u miru)”

“Ova knjiga samo je kap u moru, a moje priče tek su crtice koje nisu ni do koljena, ma do gležnja nisu, onome što je naše mjesto dalo i učinilo u obrani kako Grada Zadra, tako i čitave Domovine, jedine nam Hrvatske. U Arbanasima gotovo da i nema obitelji koja nije imala nekog u odori hrvatskog vojnika, dragovoljca, tog najvećeg i najsavršenijeg, najtežeg poduhvata u Hrvatskoj povijesti. I oni i njihova djela pripadaju sveopćoj knjižnici koja bilježi svaku minutu, sve inačice njihova djelovanja i življenja. Knjižnici onog svevidećeg, sveznajućeg i vječno budnog Boga s čijim su se znamenom oko vrata borili. One krunice Garde hrvatske. Moje priče tek su drvene perlice, odnosno svaka deseta perlica u tom nizu do uskrsnog Križa. One su nepomične slike kojih u ovoj knjizi ima podosta, ma opet nedostatno da bi obuhvatile sve što se dogodilo. To su one koje ostale su u mom pamćenju i viđenju, a koje sam htio predati naraštajima koji će doći jer, doista, iza nas ne bih želio da se rode djeca koja bi morala biti požrtvovnija i plemenitija od ljudi koji su svoje živote stavili u službu obrane Domovine. Bili ranjavani i umrli zbog toga. Jer to bi značilo proći kroz svu onu muku, one patnje, one smrti njih devetorice mještana Arbanasa i gotovo još toliko polaznika naše škole. Ideja o knjizi rodila se u glavi gospodina Tomislava Perovića, zaljubljenika u sve što je arbanaško, što je hrvatsko. Svoje htijenje iznio je Bernardu Kotlaru koji, ako se ne varam, jedini posjeduje sve moje knjige (osim moje majke). Od prve do zadnje.

Priče u ovoj knjizi izvučene su iz gotovo svih tih knjiga. Spadaju u događaje u kojima su sudjelovali župljani naše župe, kako Arbanasi, tako i oni koji su se tamo doselili izgradivši svoj dom, s nama dijelili iste vrijednosti, prolazili i dobra i zla, žrtvovali se i umrli za nas. Za svoje Arbanase za svoj Zadar, za svoju Hrvatsku.

Drugi dio knjige odnosi se na arbanaške sanjare koji su sanjali, koji su svojim snovima opčinili buduće mještane Arbanasa. Bijahu poput don Kihota. Jurišali su u vremenu teškom na razne vjetrenjače ne bi li dosanjali svoje snove, bili zbog toga proganjani, omalovažavani, izrugivani, no kako to biva, njihova se vrijednost protokom vremena osjeća dublje…

I ovdje moram završiti jer moje daljnje izlaganje moglo bi im nauditi. Pisac ne može stvoriti likove veće od sebe, a kako sam na početku rekao, ja, kako ovima iz priča mojih, tako i ovim sanjarima, nisam do gležnja.

Hvala još jednom svima, poglavito Tomislavu i Bernardu, začetnicima ove ideje.

Ostavljam ove retke kao uspomenu u nadi da će jednom netko znanstveno i sveobuhvatno obraditi sve ono što su mještani Arbanasa učinili za svoju hrvatsku Domovinu.

Ivica Matešić Jeremija (brigadir HV u miru)”