Na Veliki četvrtak, 9. travnja, zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je misu posvete ulja u katedrali sv. Stošije u Zadru. Na misi je nadbiskup Puljić blagoslovio ulje koje se koristi za bolesničko pomazanje i posvetio krizmu koja se koristi u sakramentu krštenja, potvrde i svetoga reda te kod posvete oltara i crkve.

„Veliki četvrtak podsjeća nas na rođenje euharistije i na ustanovu svećeničkog reda. Ovaj veliki dan, je, dakle, rođendan svećenika“ istaknuo je nadbiskup Puljić čiju propovijed prenosimo u cijelosti.

Ovogodišnju Liturgiju Posvete ulja slavimo bez uobičajene koncelebracije svećenika iz Nadbiskupije i bez nazočnosti vjernika zbog opasnosti širenja zaraze korona virusa. U ovom času s nama su duhom povezani i svećenici i vjernici s kojima ovih dana na razne načine molimo i mislimo jedni na druge. Danas posebice mislimo na naše bolesnike koji će tražiti utjehu i bolesničko pomazanje ovim svetim uljima koje u našoj katedrali blagoslivljam i posvećujem. Mislit ćemo i na naše novokrštenike, krizmanike i ređenike koje će se u prigodi slavlja mazati svetim uljem, a ona se također koriste i kod posvete oltara i sakralnih prostora.

Dok slavimo ovu svetu euharistiju u posebnim okolnostima, u svoje molitve uključujem sve koji zauzeto rade u korist našega zdravlja i sigurnosti: liječnici, medicinske sestre i drugo zdravstveno osoblje, javni djelatnici, državni dužnosnici, policija, vojska, vatrogasci, trgovci i volonteri koji pokazuju iznimnu spremnost izložiti svoje živote i zdravlje u obrani od opasnog virusa i drugih nepogoda, poput nedavnog razornog potresa u Zagrebu. Sve ih uključujemo u svoje molitve koje upućujemo „Gospi od zdravlja“ da nas izbavi od sadašnjih nevolja i zala.

Mi nastavljamo i prevencijom i molitvom činiti sve kako bi očuvali sebe i druge od opake bolesti, kako bi čim prije mogli započeti normalno raditi i živjeti. Neka nas i dalje prati snaga molitvenog zajedništva tijekom Svetog trodnevlja Isusove žrtve na križu do uskrsnog jutra koje neka nas ispuni nadom, utjehom i novom snagom.

2. Liturgija Posvete ulja, koja se veže u Veliki četvrtak, dan je ustanove Presvete Euharistije i naš svećenički rođendan. U ovom slavlju otkrivamo da smo njegovom milošću postali svjedoci i poslužitelji toga velikoga otajstva i dara. Sjedinjeni u duhu sa svećenicima i redovnicima koji djeluju diljem naše Zadarske nadbiskupije i ove godine želimo posuditi svoj glas Kristu kako bismo nastavili oduševljeno naviještati Njegovu Riječi te bili služitelji sakramenatâ i voditelji povjerenih crkvenih zajednicâ. A svoja svećenika obećanja učinit ćemo zajedno kad prođe ova nevolja pa u zahvalnom slavlju svečanog „Te Deuma“ reći ćemo ponovno: „Evo me, Gospodine, želim svim srcem i do kraja vršiti volju Tvoju!“

Nedavno je objavljena knjiga kardinala Roberta Saraha „Zamalo će večer i dan je na izmaku“ u kojoj je puno teksta posvećeno ulozi svećenika kojega Sarah definira kao „Božjeg čovjeka i čovjeka molitve“. On zapravo postoji isključivo za Boga i za bogoslužje, pa mora uvijek naći vremena za molitvu, časoslov, duhovno štivo, klanjanje i slavljenje Euharistije. Bez molitve svećenik se brzo istroši i isprazni pa „postane stroj koji beskorisno proizvodi mnogo buke“. Stoga je važno da se često povuče u pustinju ili na Horeb, na brdo Božje, kao Mojsije, Ilija i sam Isus. Ora et labora, moli i radi.

U tom kontekstu, kardinal Sarah spominje Majku Tereziju iz Kalkute u čijem je radnom danu prvo mjesto uvijek imao Isus. Prije susreta sa siromasima, susretala se s Bogom. Prije nego što bi uzela u svoje ruke umiruće siromahe, bila je satima u Isusovim rukama. Kontemplirala je i ljubila Isusa, pa iz tog izvora ljubavi crpila snagu da se potpuno daruje najodbačenijima na zemlji.

3. Krist nam je povjerio veličanstvenu obvezu i odgovornost nastaviti njegovu prisutnost na zemlji. Stoga je htio da mu mi budemo potrebni! Ruke svećenika koje su pomazane posvećenim uljem koje se na ovaj dan posvećuje dilejm svijeta, nisu više njihove ruke, već u službi Krista koji ih šalje neka blagoslivlju, opraštaju i tješe. Naime, posvećene osobe su svojim odabirom i posvećenjem “raspeti s Kristom i u dubokom su zajedništvu s njegovim patnjama”. To osbito razmatramo u ovom svetom Trodnevlju kad pratimo Isusa na njegovom trnovitom putu. I trudimo se suobličiti njegovoj smrti kako bismo sa svetim Pavlom mogli ponavljati: “S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Gal 2, 19-20).

Draga braćo svećenici, naše je poslanje donositi Križ u srce svijeta, a naš život ima biti usredotočen na svakodnevno slavljenje misne žrtve koja na nekravn način obnavlja žrtvu s Kalvarije. Stoga je naš svakodnevni život umrežen u otajstvo Križa

4. Uz trostruku službu upravljanja, poučavanja i posvećivanja (docendi, regendi et santificandi) mi smo zapravo čitavim svojim bićem „signum et sacamentum“, znak i sakrament kao uzor i poticaj svome stadu. I čitav naš život odvija se u sjeni Krista koji prihvaća svoj križ i nosi ga do kraja. Mi smo stoga prepoznatljivi po našoj „zaljubljenosti u križ i evanđelje Isusa Krista“ te po bezuvjetnoj ljubavi prema narodu koji čezne za spasenjem.

Zaljubljenost u Krista i ljubav prema konkretnom čovjeku ne može se mjeriti uobičajenim mjerilima visine, širine ili težine. To se mjeri dimenzijama srca i očituje se u „susretljivosti, blagosti i dobroti“ kao i u poniznosti i svijesti da smo nedostojni grešnici kojima je ukazano veliko povjerenje i milost neba. Ako pak osjetimo da nas brojne obveze i životne teškoće pritišću i more, neka nas tješe Pavlove riječi: „Dosta vam je moja milost“ (2 Kor 12, 9) kao i njegov savjet učeniku Timoteju: „Ti, Božji čovječe, teži za pravednošću, pobožnošću, postojanošću i blagošću! Bij plemenitu bitku vjere i vrši neporočno i besprijekorno ovu zapovijed do dolaska našeg Gospodina Isusa Krista“. (1 Tim 6, 11-14).

Božjim promislom dodijeljena nama je odgovorna i sveta zadaća sabirati, upućivati i odgajati vjerničke zajednice ove mjesne Crkve zadarske. Uključimo u ovu svetu euharistijsku žrtvu povjerene duše, kolege svećenike na čelu s nadbiskupom te skupa s apostolom Petrom očitujmo svoje povjerenje, pa recimo: Na tvoju riječ, Gospodine (Lk 5, 5), želimo služiti evanđelju, želimo biti nositelji nade i djelitelji svetih otajstava. Ti si nas odabrao i pozvao još iz utrobe majke naše i poslao svjedočiti za tebe.

Udijeli nam vjeru, snagu i svijest kako možemo sve „u Tebi koji nas jačaš“ (Fil 4, 13). Kriste s Posljednje Večere i Kalvarije, blagoslovi naše vjernike, roditelje, vjeroučitelje, redovnice i redovnike, bogoslove i sjemeništarce te nas svećenike koji radimo na terenu ove svete Zadarske Crkve i posveti nas sve u ovoj godini otajstvom Velikoga Četvrtka. Amen.”