Američki Savezni odbor za komunikacije ukinuo je regulaciju iz 2015., donesenu za vrijeme predsjednika Baracka Obame, kojom se davatelje internetskih usluga (ISP) obvezuje da svim korisnicima osiguraju jednaku brzinu veze i pristup svom online sadržaju.

Ovom je odlukom internet iz statusa komunalne usluge, odnosno “Title II” statusa iz Zakona o komunikacijama, prebačen natrag u mnogo slabije reguliran “Title I”, čime je praktički dokinut princip univerzalno poznat kao “neutralnost interneta”. Kao što se vidi iz glasanja FCC-a – tri republikanska člana glasala su protiv, dva demokratska za – ovaj je potez dio šire kampanje deregulacije i ukidanja Obamine ostavštine pod svaku cijenu, koju vode predsjednik Donald Trump i njegovi republikanci u Kongresu i Senatu.

U većini svijeta internet ni sad nije slobodan

Drugim riječima, pružateljima internetskih usluga više se ne zabranjuje da ubrzavaju, usporavaju, blokiraju ili naplaćuju bilo koji sadržaj, aplikaciju ili web stranicu kojoj potrošač želi pristupiti. Američki operateri će, ako žele, sada moći umjetno usporiti internetsku vezu i onda naplaćivati punu brzinu po višoj tarifi (tzv. internet u dvije brzine), naplaćivati različitu tarifu ovisno o lokaciji, usporiti ili učiniti nedostupnim usluge konkurenata, odnosno tvrtki koje im ne plaćaju naknadu, ili manje-više sve čega se sjete kako bi povećali svoj profit. Jedini uvjet koji pritom imaju je onaj da obavijeste potrošača o tome u ugovoru – samo što, znamo i sami, ugovore nitko ne čita.

Kako bismo bolje shvatili što ova iznimno kontroverzna promjena znači za budućnost interneta, kako u Americi tako i u ostatku svijeta, obratili smo se stručnjaku za računalnu sigurnost i direktoru tvrtke DefenseCode, Lucijanu Cariću.

On nam je odmah napomenuo kako internet ni dosad nije bio potpuno slobodan: “Ovo je zapravo vrlo loša odluka, po meni, jer internet se i zasniva na tome da je neutralan i, zapravo, način na koji internet operira, način na koji se na njemu slobodno dijele sadržaji i njima pristupa je dobar. On je dobar u svojoj mehaničkoj funkcionalnosti, na način na koji je dostupan kao sustav i na način pristupa sadržajima za one koji se njime koriste.

Međutim, ono što treba znati je to da, zapravo, u većini svijeta internet nije slobodan. Možda je mi u demokracijama zapadnog stila imamo, ali u većini svijeta internet nije slobodan, on se na razne načine ograničava ili cenzurira. Davatelji usluga već sudjeluju u tome da bi mogli doći do tog tržišta, npr. u Kini, Iranu, Pakistanu, Turskoj, Rusiji… To su velike, mnogoljudne zemlje u kojima građani nemaju pristup svim sadržajima.”

Ključ je sad u rukama EU-a

“Ono što mislim je da, ako se svijet ne povede za tim – a nažalost, za one koji ne vole previše slobodu na internetu to bi mogao biti dobar signal, ali s druge strane, ako se druge zemlje, npr. Europska unija ne povede za time, onda sustav ograničen samo na SAD u globalnoj mreži neće baš funkcionirati i stvari će silom prilika ostati takve kakve jesu. Znači, vi već sada imate određenu nejednakost prema tome koliko tko može platiti, npr. za snagu svoje veze, pa u nekim slučajevima i za prijenos podataka, sve je to uglavnom jeftino, ali nije nužno besplatno. Znači, već sada to ne funkcionira na jednak način.

Ni infrastruktura u svim zemljama nije jednako razvijena, recimo, Hrvatska je često bila apostrofirana kao zemlja koja je pri dnu EU-a po brzini i pristupu internetu. Situacija nije idealna, ovime postaje još manje idealna, i mislim da je ključ momentalno u rukama EU-a. Ako se EU ne povede za tom odlukom, a ja mislim da najvjerojatnije neće, onda će ta odluka ostati orijentirana samo na Ameriku”, kaže Carić.

“Vi u nekim naprednim zemljama, mislim da se radi o skandinavskim, imate internet koji je doveden na razinu ljudskog prava, i u tim zemljama će se teško takvo nešto provesti. Ali budući da one nisu glavno tržište ni nositeljice glavne infrastrukture, nažalost, odlučit će glavna tržišta i glavna infrastruktura. A glavno tržište za internet usluge je i dalje SAD i naravno da te telekomunikacijske korporacije, koje često imaju problema s nuđenjem sadržaja, traže nove načine kako da povećaju svoju dobit.

Posebno naplaćivanje pristupa bilo bi vrlo opasno

Znakovito je da je Google stao protiv te mjere, što je logično s obzirom na njihovu filozofiju. Mislim da većina ovih velikih pružatelja sadržaja, poput društvenih mreža, neće biti sretni s ovom mjerom, ali opet, sve te firme već provode određenu cenzuru u zemljama čije vlade to zatraže. Ali bilo bi vrlo loše kad bi se, osim same veze, naplaćivao i pristup određenim siteovima jer bi ti siteovi bili stavljeni u neravnopravan položaj. To bi direktno utjecalo na razvoj poduzetništva, na mogućnost da male firme prosperiraju i to je vrlo opasno područje. Nadam se da to ipak neće proći na taj način jer se jedan dio slobodnog svijeta ipak neće s time složiti, ali vidjet ćemo”, ocjenjuje Carić.

Pitali smo ga stoji li i predviđanje da će internet odsad početi sve više nalikovati na kabelsku televiziju. “Sadržaji na internetu ipak nisu usporedivi s televizijskim sadržajem jer, u slučaju TV paketa, onaj koji daje sadržaj sam ne želi da ga vi besplatno gledate, ali internetskim siteovima nije u interesu da drugi naplaćuju za pristup njihovom siteu. To je suprotno suštini interneta kao otvorene mreže slobodnog pristupa, koja dozvoljava da se slobodno šire sadržaji i ideje, da im se slobodno pristupa.

Vidjet ćemo kako će se ova odluka provoditi, hoće li biti izazova protiv nje na sudu, kako će reagirati tržište – stvara se mogućnost konkurencije, ako određeni ISP-ovi krenu tim putem, a da im drugi kontriraju. Puno je pitanja zbog kojih treba pričekati kakav će biti razvoj situacije”, rekao nam je ovaj stručnjak.

Telekomunikacijske tvrtke drže “šapu” na krajnjem korisniku

“Većina infrastrukture je u Americi, ali krajnji pružatelji usluge nisu nužno. Na kraju krajeva, može se dogoditi da se ti serveri presele negdje drugdje, recimo u Europu. Mislim da ovo ipak nije kraj interneta kakvog poznajemo jer, prvo, internet je puno širi od SAD-a, a drugo, internet je već sada djelomično reguliran. U kratkom roku mislim da neće doći do narušavanja neutralnosti interneta, ali nekakvo emuliranje satelitske televizije zaista bi značilo kraj interneta jer to više ne bi bila mreža kakva je sada.

Oni koji bi tu trebali biti zabrinuti bi bili veliki servisi koji žive od interneta, kao Amazon, a pogotovo firme koje tek traže svoje mjesto na njemu. Tvrtke koje su za ovu mjeru su uglavnom telekomunikacijske, koje imaju svoju “šapu” na krajnjim korisnicima u velikoj mjeri i koje bi htjele monetizirati taj svoj položaj, što bi bila podrška monopolu”, pojašnjava Carić.

Njegov zaključak je ipak umjereno optimističan: “Stvar definitivno nije gotova jer nijedna zemlja, ma koliko moćna bila, ne može sama odrediti prirodu interneta. Među ostalim, EU se pokazao prilično tvrd prema raznim tvrtkama. Stoga, ako EU ostane pri obrani internetske neutralnosti, onda će situacija biti prilično zanimljiva jer ćemo imati dva tabora, pa će se vrlo brzo dogoditi odljev korisnika u slobodniji tabor.”

Trumpov ravnatelj FCC-a: Neutralni internet zaustavlja inovaciju, zagovornici šire histeriju

Sama rasprava o ukidanju internetske neutralnosti u FCC-u bila je vrlo žustra, popraćena prosvjedima izvan zgrade, a u jednom trenutku prostorija je bila i evakuirana zbog dojave o bombi. Demokratska članica odbora Mignon Clyburn opisala je uredbu kao “žestoko spinanu, pravno slabu odredbu koja je štetna za potrošače, korisna korporacijama i uništava slobodu interneta”.

Kontroverzna je bila i sama obavezna procedura javne rasprave prije donošenja uredbe: FCC je primio rekordnih 22 milijuna komentara, da bi se naknadno ispostavilo da su čak 7.5 milijuna tih komentara bile lažne poruke, poslane od strane botova, u korist ukidanja internetske neutralnosti. U isto vrijeme, odbor je ignorirao još veći broj poruka javnosti koje pozivaju na njenu zaštitu.

No Trumpov ravnatelj FCC-a, Ajit Pai, inače bivši zaposlenik telekomunikacijskog diva Verizon, opravdava deregulaciju interneta tvrdnjom da ograničenje ionako nije bilo potrebno. Pai, kako prenosi The Verge, odavno tvrdi da internetska neutralnost spriječava inovacije i širenje infrastukture internetskih operatera, s čime se dotične tvrtke slažu. Poznata stranica za gledanje serija i filmova Netflix je tako javno kritizirala “odluku da se ubije neutralnost interneta koja je donijela eru kreativnosti, inovacija i građanskog angažmana bez presedana”.

Prema Paiju, upozorenja velikog dijela civilnog društva, političara i IT tvrtki (Google, Facebook, Twitter i Netflix samo su najveće među njima) temelje se na “hipotetskoj šteti i histeričnim proročanstvima o propasti”, a jučer je on prilikom rasprave dao sličan argument: “Internet nije bio pokvaren 2015. Nismo živjeli u nekoj digitalnoj distopiji. Glavni problem koji potrošači imaju s internetom nije, niti je ikad bio, to što im pružatelj interneta blokira pristup sadržaju. Problem im je bio to što uopće nemaju pristup internetu.”

U Portugalu mobilni operateri već “cijepaju” internet

Ipak, ono što Pai govori nije potpuno točno. Naime, čak i s dosadašnjom regulacijom, tvrtke su znale blokirati suparničke aplikacije ili usluge, činiti vlastite dostupnijima, a kako se čini iz slučaja s Netflixom, i usporavati rad konkurentskih streaming-usluga. A sada će moći činiti puno više. Iako su, kako piše Wired, najveći američki operateri AT&T, Comcast i Verizon obećali da neće blokirati ili usporavati sadržaj, za očekivati je da će iskoristiti novi manevarski prostor na suptilnije načine i vidjeti koliko daleko mogu otići.

Nadalje, kako piše New York Times, zagovornici neutralnog interneta upozoravaju da bi operateri ipak mogli početi tretirati internet kao satelitsku televiziju – slažući i prodavajući dijelove popularnih internetskih sadržaja u paketima, kao što već prodaju programe TV kanala. Da ovo nije samo “hipotetski” rizik, svjedoči i primjer iz Portugala, gdje mobilni teleoperateri već nude upravo takve pakete. A u slučaju da počnu naplaćivati naknadu za punu brzinu interneta od tvrtki koje posluju na internetu, malene tvrtke i start-upovi naći će se u nepovoljnoj početnoj poziciji u odnosu na gigante poput Applea, Amazona ili Googlea.

Krajnji rezultat mogao BI biti monopol ili oligopol “velikih igrača” koji su na tu poziciju i došli upravo zahvaljujući otvorenoj platformi koju internet pruža. Bez takvih jednakih uvjeta, Mark Zuckerberg i njegov Facebook nikad ne bi izbacio iz igre MySpace, a Netflix i HBO ne bi postali ravnopravni konkurenti televizijskim kućama. Internet bi, drugim riječima, izgubio kreativni potencijal, dinamiku i slobodu koji su ga i učinili najvažnijim fenomenom našeg digitalnog doba.