Svijet
Stravični zahvati: Drevni preci Hrvata bušili su glave – na živo

Jedan od najvećih zagovornika otvaranja lubanje bio je sam Hipokrit. ‘Trepanacija’ je, slažu se znanstvenici, drugi najstariji kirurški zahvat, odmah nakon obrezivanja
U muzejima diljem svijeta nalazi se nekoliko tisuća lubanja s pravilno izbušenim rupama. Ukoliko se nadate da ćemo napisati kako su se te lubanje bušile po smrti nesretnika, e pa – varate se.
Radi se o zahvatu pod imenom ‘trepanacija’, a povjesničari diljem svijeta tvrde da su ga različiti šamani i ‘liječnici’ počeli izvoditi prije čak sedam tisuća godina. Da stvar bude još zanimljivija (i, hm, – strašnija), trepanacija se u nekim dijelovima svijeta izvodi čak i danas. Još u 19. se stoljeću izvodila se i u našem susjedstvu. Srbi, Crnogorci i Albanci bušenjem lubanja ‘liječili’ su različite povrede glave, ali i glavobolju i psihičke poremećaje.
Stanovništvo na području današnje Hrvatske sa stravičnim operativnim zahvatima počelo je još i ranije. Najpoznatija bušena lubanja s naših prostora potječe iz petog stoljeća, a pronađena je u Ludbregu.
No, vratimo se mi na početak, jer iznad glave vam sigurno trenutno visi barem nekoliko upitnika. Zašto bi ljudi, pobogu, bušili vlastite lubanje?! Teorija je mnogo i u svakoj ima barem dio istine. Trepanacijom su se vadili ozlijeđeni dijelovi lubanje kako bi se izbjegle infekcije i spasio život vojnika ili lovaca. Logično, zar ne?
Čovjek čija je lubanja pronađena u Ludbregu živio je još godinama nakon zahvata
No, trepanacija se najčešće izvodila kako bi se ‘liječile’ stravične glavobolje ili bolesti poput epilepsije. Nerijetko su se lubanje bušile i onima koji su patili od nekog mentalnog poremećaja, a oni prvi zahvati imali su gotovo isključivo ritualno značenje. Naime, vjerovalo se da će kroz rupu u lubanji izaći zlodusi, a u osobu ući dobre sile.
U srednjem su se vijeku na zahvat svojevoljno odlučivali i brojni vladari i plemići na savjet svojih liječnika. Oni su smatrali kako će na taj način doći do pozitivnih promjena u cirkulaciji krvi te kako će mozak biti bolje prokrvljen.
Sada sigurno mislite kako je većina tih ljudi umrla usred zahvata u najgorim mukama. O bolovima možemo samo nagađati, no većina ‘operiranih’ preživjela je zahvate i nastavila najnormalnije živjeti nakon što je rana zacijelila. Prema dostupnim podacima, stopa preživjelih pacijenata bila je 75%, mnogo više no u modernoj medicina prije pojave antiseptika. Neka afrička plemena zahvate su obavljala sa 96% uspjeha. Kako je to točno izgledalo pogledajte u dokumentarcu ispod teksta.
Zahvati su se izvodili na najrazličitije načine, ovisno o vremenu i području. U pitanju su bili različiti alati i instrumenti od kamena, drva i metala, a zahvat se izvodio bušenjem, rezanjem i – struganjem.

Kada se zahvat popularizirao u Srbiji u 19. stoljeću, većina je Europe trepanaciju već napustila kao primitivnu i neučinkovitu metodu. S obzirom da nisu imali pristup tada najmodernijim medicinskim instrumentima, Srbi su lubanje otvarali – struganjem. Uh.
Stari Srbi su lubanje počeli bušiti tek kad je Europa odbacila bizarnu praksu
– U udaljenim planinskim područjima Balkana održali su se pojedini običaji i način života koji su u ostalim dijelovima Europe napušteni još prije mnogo stoljeća kao štetni i primitivni. Ti običaji u Europi su već tada izazivali zgražanje, dok su se u Albaniji i Staroj Srbiji pod vlašću Turaka smatrali potpuno normalnima i uobičajenima. Ti surovi običaji održali su se zbog loše organizacije, što znači da država uopće nije egzistirala već da je vladalo plemensko uređenje. Srpski seljaci lubanje su bušili iz različitih pobuda, a najćešće kako bi sanirali ratne ozljede. Drugi razlog bio je liječnje glavobolja i ludila, zapisao je Sima Trojanović, prvi srpski antropolog, piše Avant Art Magazin.
Istom metodom struganja otvorena je i lubanja pronađena u Ludbregu, a morfologijom je utvrđeno da je osoba preživjela operaciju i ‘nakon nje živjela najmanje još nekoliko godina’, navode u svojem znanstvenom članku Mario Novak, Miroslav Nađ, Tajana Pleše i Mislav Čavka. Oni navode kako su na ‘ludbreškoj lubanji’ probijena sva tri sloja kostiju te kako je tvrda moždana ovojnica bila ‘potpuno izložena’.
Kontroverzni zahvat i danas se obavlja u pojedinim dijelovima svijeta, u plemenskim okružjima. No, zagovornike ima i na zapadu, gdje ga je nekoliko pojedinaca izvelo na sebi. Među njima je i Bart Hughes koji tvrdi da trepanacija omogućuje širenje mozga i bolju cirkulaciju. On je sam izbušio svoju lubanju 1965. godine (umro je 2004. godine od zatajenja srca). Hughes je tvrdio da je ljudski mozak slabije prokrvljen od trenutka kada su ljudi prohodali na dvije noge i uspravili se. Trepanacija je, tvrdio je, najbolja metoda da se ‘stvari vrate na svoje mjesto’ tj. da se poveća funkcionalnost mozga.
Joseph Mellen, britanski autor, svoju je lubanju iz istih poriva uspio probušiti iz trećeg pokušaja. Danas ima 76 godina, a je li mu bušenje zaista pomoglo, to zna samo on.
Iako bušenje lubanje i danas ima mjesto u modernoj medicini pri, primjerice, nateknuću mozga, znanost nikada nije dokazala da su bušenja koja se rade već sedam tisuća godina imala bilo kakve pozitivne efekte.

Svijet
Dva zabrinjavajuća incidenta: Zašto pucaju prozori na avionima?
Nakon dva nedavna incidenta u Europi ponovno se otvorilo pitanje koliko su sigurni prozori na putničkim zrakoplovima i zbog čega uopće dolazi do njihova pucanja.
Nakon slučaja na letu Ryanaira 10. srpnja, kada je državljanin Srbije Ljubiša Karović ozlijeđen nakon oštećenja prozora na letu iz Soluna za Memmingen, još jedan zrakoplov morao je prisilno sletjeti. Riječ je o letjelici kompanije Norwegian Air Shuttle koja je 27. srpnja, na letu iz Osla za Dubrovnik, sletjela u Beč zbog napuklog prozora u pilotskoj kabini.
Iz kompanije su priopćili da je na prednjem prozoru kokpita uočena pukotina, zbog čega su piloti iz predostrožnosti odlučili prekinuti let i sigurno sletjeti. U incidentu nitko nije ozlijeđen, prenosi Nova.rs.
Zašto dolazi do pucanja prozora?
Predsjednik Norveške organizacije zrakoplovnih tehničara Jan Skogset objašnjava da su prozori u kokpitu izrađeni od više slojeva stakla i plastike, zbog čega su iznimno debeli i otporni.
Najčešće strada samo vanjski sloj, dok unutarnji ostaje neoštećen pa takva oštećenja ne moraju odmah ugroziti sigurnost leta. Ipak, svaki slučaj zahtijeva detaljnu provjeru i procjenu stručnjaka.
Među najčešćim uzrocima pucanja navode se sudari s pticama ili drugim predmetima, kao i problemi sa sustavom grijanja prozora. Prozori kokpita imaju ugrađeno grijanje koje sprječava stvaranje leda i povećava njihovu otpornost. Ako taj sustav ne funkcionira kako treba, povećava se rizik od nastanka pukotina.
Prozori u putničkoj kabini pucaju znatno rjeđe
Zrakoplovni inženjer Slobodan Kolaček, koji je gotovo četiri desetljeća radio u JAT Tehnici na održavanju zrakoplova i analizi kvarova, rekao je za BBC na srpskom da su oštećenja prozora u putničkoj kabini vrlo rijetka.
Kako objašnjava, prozori se redovito pregledavaju i mijenjaju ako se primijete znakovi trošenja, poput ljuštenja ili zamućenja materijala. Vanjski dio prozora predstavlja nosivi element konstrukcije, dok je unutarnja ploča uglavnom dekorativna.
Prema njegovim riječima, do pucanja putničkog prozora može doći uslijed udara stranog tijela, jakih turbulencija ili zamora materijala izazvanog dugotrajnim opterećenjem konstrukcije zrakoplova.
Što se dogodilo na letu za Dubrovnik?
Zrakoplov Boeing 737-800, star manje od 12 godina, poletio je iz Osla prema Dubrovniku, no tijekom leta posada je primijetila pukotinu na prozoru kokpita.
Iz predostrožnosti donesena je odluka o izvanrednom slijetanju u Beč, gdje je zrakoplov sigurno prizemljen.
Incident s Ryanairom
Mnogo ozbiljniji bio je incident na letu Ryanaira iz Soluna za Memmingen 10. srpnja.
Prema navodima grčkih medija, dio koji se odvojio s motora udario je u prozor pokraj sjedala Ljubiše Karovića. Njegova supruga Svetlana Grković Maksimović ispričala je za Novu da je nakon snažnog praska došlo do nagle dekompresije, a njezin suprug djelomično je bio izvučen kroz otvor nastao nakon oštećenja prozora.
Zrakoplov se ubrzo vratio u Solun i sigurno sletio, dok je Ryanair priopćio da je motor prethodno prošao redoviti servis i remont.
Poznati slučajevi iz prošlosti
Pucanje prozora na zrakoplovima rijetka je, ali ne i nepoznata pojava.
Jedan od najpoznatijih incidenata dogodio se 1990. godine na letu British Airwaysa, kada je puknuo prozor kokpita, a kapetan Timothy Lancaster djelomično je bio izvučen iz letjelice na velikoj visini. Zahvaljujući brzoj reakciji posade, preživio je.
Godine 2018. na letu kompanije Southwest Airlines eksplodirao je motor, a njegovi su dijelovi razbili prozor. Jedna putnica djelomično je bila izvučena iz zrakoplova te je kasnije preminula od zadobivenih ozljeda.
Među poznatim slučajevima je i incident iz 2005. godine, kada se privatni zrakoplov Oprah Winfrey morao vratiti u zračnu luku nakon što je ptica oštetila prozor kokpita. Dvije godine kasnije u Denveru je u kratkom razdoblju zabilježeno čak 14 slučajeva pucanja prozora na različitim zrakoplovima, a istraga je pokazala da su uzrok bili udari stranih predmeta, uz doprinos vrlo hladnog vremena i jakog vjetra.
Svijet
ZABRINJAVAJUĆI TREND / Matičnu državu napustilo bi čak devet od deset Europljana: Evo gdje bi voljeli živjeti
Gotovo polovica stanovnika Francuske, Njemačke, Italije i Ujedinjene Kraljevine očekuje da će u nekom trenutku života živjeti u drugoj državi, pokazalo je novo istraživanje provedeno na uzorku od 2000 odraslih osoba.
Anketu je za digitalnu osiguravateljsku tvrtku Feather provela istraživačka agencija, a rezultati pokazuju da je kriza troškova života glavni razlog zbog kojeg mnogi razmišljaju o preseljenju u inozemstvo. To je navelo 53 posto Britanaca, 48 posto Francuza, 43 posto Nijemaca i 32 posto Talijana.
U svakoj od četiri zemlje ispitano je po 500 odraslih osoba, a tek jedan od deset ispitanika rekao je da sigurno ne bi preselio u drugu državu, prenosi Euronews.
Iako se omiljene destinacije razlikuju od zemlje do zemlje, Španjolska se pokazala kao najpoželjniji izbor među ispitanicima.
Kanada kao najpoželjnija
Britanci i Talijani najčešće su odabrali upravo Španjolsku kao zemlju u kojoj bi željeli živjeti. Za nju se izjasnilo 24 posto Britanaca i 20 posto Talijana. Španjolska je bila i drugi najpopularniji izbor među Francuzima i Nijemcima, pri čemu ju je odabralo 16 posto Francuza i 12 posto Nijemaca.
Francuzi su kao najpoželjniju destinaciju izdvojili Kanadu, koju je odabralo 17 posto ispitanika, dok je Italija zauzela drugo mjesto s 14 posto glasova.
Nijemci pritom uglavnom ne planiraju seliti daleko od kuće. Njih 17 posto odabralo je Austriju, dok su Španjolska i Švicarska podijelile drugo mjesto s po 12 posto.
Britanci su, s druge strane, spremniji na preseljenje na drugi kraj svijeta. Australiju je odabralo 19 posto ispitanika, Kanadu 15 posto, a Novi Zeland deset posto.
Iako se Dubai često spominje kao jedno od najpopularnijih odredišta za iseljenike, samo tri posto Britanaca navelo je da razmišlja o preseljenju ondje. Autori istraživanja napominju da je anketa provedena krajem lipnja te smatraju da su na rezultate vjerojatno utjecali iranski napadi na Ujedinjene Arapske Emirate tijekom prethodnih mjeseci.
U usponu je fenomen “semi-pata”
U sklopu istraživanja Feather je razgovarao i s putopisnom stručnjakinjom Holly Rubenstein, voditeljicom podcasta The Travel Diaries, koja smatra da se tradicionalni način života iseljenika mijenja.
“Nova verzija takvog života mnogo je fleksibilnija. Ljudi provedu šest mjeseci na jednom mjestu, rade na daljinu, isprobavaju određeni stil života i stvaraju veze na više različitih lokacija”, kaže Rubenstein.
Dodaje da će generacija Alpha odrastati uz rad i komunikaciju na daljinu kao nešto sasvim uobičajeno.
“Njima karijera, prijateljstva i identitet više neće biti vezani uz samo jedno mjesto”, zaključila je.
Svijet
Uskoro novi izgled novčanica eura. Ovo su prijedlozi
Europska središnja banka (ECB) predstavila je u četvrtak prijedloge dizajna koji su ušli u uži izbor za novu seriju euronovčanica te pokrenula javno savjetovanje u kojem poziva građane diljem Europe da iznesu svoje mišljenje.
Prijedlozi se temelje na dvjema temama – „Europska kultura” i „Rijeke i ptice” – te motivima odabranima za njihovo prikazivanje.
„Euronovčanice nisu samo sredstvo plaćanja – one su jedan od najopipljivijih izraza Europe”, izjavila je predsjednica ESB-a Christine Lagarde. „Dizajnom koji spaja ljepotu i značenje dodatno će učvrstiti naš zajednički identitet.”
Stiglo više od 1.200 prijava
Prijedlozi koji su ušli u uži izbor rezultat su natječaja za dizajn provedenog na razini Europske unije. Zaprimljeno je više od 1.200 prijava grafičkih dizajnera, a njih 25 pozvano je da izradi prijedloge za jednu ili obje teme. Neovisni žiri, sastavljen od 21 stručnjaka iz područja grafičkog dizajna, komunikacija, neuroznanosti i povijesti, koje su nominirale središnje banke država europodručja, odabrao je deset prijedloga.
Sada su svi građani Europe pozvani da daju svoje mišljenje, nakon što je Upravno vijeće ECB-a odlučilo provesti internetsku anketu o tih deset prijedloga. Javno savjetovanje bit će otvoreno do 21. rujna 2026. Paralelno će neovisna istraživačka tvrtka provesti zasebno istraživanje s istim pitanjima na reprezentativnom uzorku građana europodručja.
ECB će objaviti izvješće o rezultatima oba istraživanja nakon što bude odabran konačni koncept dizajna. Povratne informacije građana ključan su dio uključivog pristupa Eurosustava kojim se želi osigurati da se u obzir uzmu stavovi ljudi iz cijele Europe.
Odluka krajem godine
Očekuje se da će Upravno vijeće ECB-a donijeti konačnu odluku o novom dizajnu novčanica krajem ove godine. Odluka će se temeljiti na više elemenata, uključujući zaključke žirija natječaja za dizajn, tehničku procjenu te rezultate dvaju istraživanja.
Odabrani dizajn potom će proći daljnji razvoj i testiranja prije početka proizvodnje. Očekuje se da će nove euronovčanice ući u optjecaj u godinama koje slijede. Novčanice iz postojećih serija zadržat će svoju vrijednost i nastavit će biti u optjecaju zajedno s novima. Bit će to prvi potpuni redizajn euronovčanica od njihova uvođenja 2002. godine.
„Redizajn euronovčanica dio je dugoročnih nastojanja Eurosustava da gotovina ostane sigurno, učinkovito i građanima blisko sredstvo plaćanja, čime se čuva pristup javnom novcu i sloboda izbora načina plaćanja”, rekao je član Izvršnog odbora ECB-a Piero Cipollone.
-
ZADAR / ŽUPANIJA7 sati prijeFOTOGALERIJA / USUSRET OLUJI: Kajak kup POSKOK 3 startao iz Maslenice
-
magazin3 dana prijeFOTOGALERIJA / Nezaboravan koncert klape Intrade u Maslenici
-
magazin7 dana prijeINICIJATIVA DM-A “ZAŠTITI SE… I UŽIVAJ NA SUNCU” / U subotu obavite besplatni dermatološki pregled u Zadru
-
Sport6 dana prijeGradnja Olimpijskog bazena na VIšnjiku ide planiranom dinamikom; završeni radovi iskopa




