Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) ZNANSTVENI SKUP NA SVEUČILIŠTU / Kada je Hrvatska prvi put spomenuta na kartama i kako je kralj Tomislav postao romantičarski junak? 

Objavljeno

-

Na Sveučilištu u Zadru održan je znanstveni skup „1100 godina od spomena Tomislava kao kralja i kontinuitet hrvatske državnosti”, u povodu prvog spomena Tomislava kao hrvatskog kralja 925. godine, čije je priznanje od pape Ivana X. učvrstilo položaj Hrvatske u europskom kontekstu zapadne kršćanske civilizacije.

Nakon prvog dana, u kojem su obrađivane teme dolaska i najranije prošlosti Hrvata, hrvatskog kraljevstva, kneževa, pomorskoj orijentaciji itd., drugoga dana izlagalo se o kontinuitetu hrvatske državnosti na primjerima iz kartografije i drugih povijesnih izvora.

Prof. dr. sc. Josip Faričić predstavio je kako su se hrvatski prostori prikazivali na različitim kartama još od starog vijeka, s različitim percepcijama koje su umnogome ovisile o stupnju geografskih spoznaja te s različitim konceptualizacijama koje su ovisile o nakani autora ili naručitelja karte. Na ranim srednjovjekovnim kartama u prikazima istočnog Jadrana i pripadajućega zaobalja zrcalila se rimska državno-pravna tradicija pa su dugo prevladavala imena rimskih provincija, a ne imena novih političkih cjelina. Primjerice, na karti poznatog dijela svijeta koja je objavljena uz teološko djelo španjolskog redovnika Beatusa, izvorno izrađenoj 776. godine, ovaj prostor prikazuje s imenima rimskih provincija Istria i Dalmatia. Lambert van Sint-Omaars 1121. godine je na karti Europe upisao imena Dalmatia i Pannonia, a na najimpresivnijoj srednjovjekovnoj karti svijeta, izrađenoj oko 1290. a koja se čuva u katedrali u Herefordu, spominju se Illiria, Histria i Liburnia.

– Prvi spomen Hrvatske (Bilad Garuasia) nalazi se na karti iz 1154. godine arapskog kartografa Mohammeda al-Idrisija, koji je djelovao na dvoru normanskog kralja Sicilije Rogera II. Ona odražava prekid antičke tradicije i kartografsko dokumentiranje nove etničke i političke stvarnosti. U renesansi imamo potpuno novi pristup, pa se cijeli današnji prostor Hrvatske na kartama izrađenim u različitim europskim kartografskim središtima često imenuje Schiavonia, upućujući na slavensko, prevladavajuće hrvatsko, stanovništvo na istočnoj obali Jadrana. S tim imenom povezana je odrednica Schiavoni mnogih znanstvenika, umjetnika, liječnika i crkvenih velikodostojnika iz Hrvatske, a jedan od tragova je i u imenu Riva dei Schiavoni u Veneciji, u neposrednoj blizini duždeve palače iz koje se upravljalo mletačkim jadranskim posjedima. U ranom novom vijeku na kartama je postupno ime Hrvatska (najčešće u latinskoj inačici Croatia) zauzimalo sve veći prostorni obuhvat, od središnje Hrvatske i prostora nostalgično nazivanoga „ostatcima ostataka nekada slavnoga kraljevstva” do današnjega prostora Hrvatske. U isto vrijeme hrvatski etnički prostor povezivan je s imenom Ilirika pa su tako Hrvatska, Dalmacija, Slavonija i Bosna obuhvaćene ilirskim imenom na karti Ivana Lučića, rukopisno priređenoj u Rimu 1663. i tiskanoj u Amsterdamu 1668. Zanimljivo je i to da se današnji zapadnobosanski prostor između Une i Vrbasa na kartama mnogih europskih kartografa nazivao Turskom Hrvatskom (Croatia Turcica, Türkisch Kroatien), jer se smatralo da je to dio Hrvatske samo pod privremenom osmanlijskom okupacijom, naveo je Faričić.

Zanimljivo predavanje „Bratovština sv. Jeronima u Rimu arhetip nacionalne svijesti i novome ranom vijeku” održao je izv. prof. dr. sc. Zdenko Dundović. Na temelju proučavanja zapisnika sjednica Bratovštine sv. Jeronima u Rimu i dosad objavljenih rezultata istraživanja Dundović je prezentirao kako su članstvu bratovštine gravitirali pojedinci s različitih država (Mletačka Republika, Habsburška Monarhija, Osmansko Carstvo), koji su bili svjesni svoga zajedničkog hrvatskog identiteta.

– Bratovština je imala jasno pravilo da joj mogu pristupiti isključivo osobe ilirskog podrijetla i jezika. Taj termin koristi i zadarski nadbiskup talijanskog podrijetla koji 1663. traži da se zatvore crkve s ilirskim jezikom, misleći na glagoljaše. U svoju bratovštinu prima „Ilirce” s prostora koji je pod upravom Venecije, Austrije i Osmanlija, a posebno razmatra pitanje primanja jednog svećenika koji je bio Slovenije, dakle izvan tog prostora, pa je njegovo primanje odbijeno, dok su s istim pravima primane osobe iz Dalmacije, središnje Hrvatske, Zagorja, Slavonije i Bosne. Naslijeđe ove bratovštine ogleda se i u današnjem Papinskom zavodu sv. Jeronima, jer tamo i danas, kada dolaze na studij u Rim, idu svećenici iz prostora obuhvaćenog granicama Ilirika s Lučićeve karte iz 1663., istaknuo je Dundović.

Prof. dr. sc. Ante Bralić proučio je povijesnu ulogu kralja Tomislava u stvaranju modernog hrvatskog historiografskog narativa. U drugoj polovici 19. stoljeća, kada započinje stvaranje moderne hrvatske historiografije, pitanje hrvatske državnosti imalo je središnju ulogu u objašnjavanju zašto Hrvati imaju povijesno pravo na svoju državu. Upravo je stvaranje samostalne hrvatske srednjovjekovne države i krucijalna uloga Tomislava kao moćnog vladara bila ona referentna točka na kojoj se temeljila ideologija hrvatskog povijesnog prava u čijem su stvaranju upravo povjesničari imali veliku ulogu.

– Romantičarskom prikazu kralja Tomislava, pa i Grgura Ninskog, najviše je pridonio Vjekoslav Klaić sa svojom Povijesti Hrvata. Tomislav se opisuje kao mlad i snažan ratnik, kojeg je narod dočekao kao spasitelja kada je krenuo tjerati Mađare preko Drave. Povijesno dvojbeno krunjenje Tomislava na Duvanjskom polju prikazao je slikovito s minucioznim opisom pretpostavljene krunidbene svečanosti. Klaić je bio blizak pravaškoj ideji i vidljiv je njegov protumađarski naboj, rekao je Bralić.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTO / Don Ante Dražina obranio doktorsku dizertaciju na sveučilištu Gregoriana u Rimu

Objavljeno

-

By

Foto: Privatna arhiva A. Dražine

Svećenik Zadarske nadbiskupije don Ante Dražina obranio je u petak, 5. prosinca, na Papinskom sveučilišta Gregoriana u Rimu doktorsku disertaciju iz područja biblijske teologije koja nosi naslov “Aiuto dello Spirito e preghiera, ardente aspettativa e speranza dei credenti. Studio esegetico-teologico di Rm 8,18-30 e Fil 1,18c-26” [Pomoć Duha i molitva, žarko iščekivanje i nada vjernika. Egzegetsko-teološko analiza Rim 8,18–30 i Fil 1,18c–26].

Uz mentora prof. dr. sc. Scotta N. Brodeura, DI, u ispitnom povjerenstvu bili su prof. dr. sc.  Juan Manuel Granados Rojas, DI, kao cenzor te prof. dr. sc.  Francisco Ramírez Fueyo, DI, kao predsjednik komisije.

Javnoj obrani doktorskog rada nazočili su don Antini roditelji, otac Anđelo i majka Marijana, te braća Marko i Božo. Prisutni su također bili mons. Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, don Tin Vidov, tajnik zadarskoga nadbiskupa, djelatnici Dikasterija za biskupe, te poglavari i kolege iz Papinskog zavoda Germanicum et Hungaricum gdje je don Ante proveo sedam godina za vrijeme svoga studija u Rimu. Nazočni su također bili i zadarski svećenici studenti don Mate Žilić i don Mario Karadakić.

Disertacija slijedi retoričko-literalnu metodu, sinkroničnog karaktera, koja analizira retoričku dispoziciju ulomka. Navedena metoda predstavlja analizu koja daje prednost tekstu, promatrajući ga u njegovoj punoj formaciji. Istraživanje je ograničeno na detaljno proučavanje ulomaka Rim 8,18–30 i Fil 1,18c–26 te njihova teološkog sadržaja. Imenica ἀποκαραδοκία pojavljuje se samo u Fil 1,20 i u Rim 8,19.

Stoga je cilj disertacije bio produbiti istraživanje njezina dvostrukog neposrednog konteksta, u kojima se pojavljuje i riječ „nada“ (ἐλπίς).

Kako bi se živjelo to žarko iščekivanje sve do punine spasenja koje uključuje preobrazbu smrtnog tijela u besmrtno, Bog nam daje teologalnu krepost – nadu. Upravo nada pomaže kršćanima da žive u tom žarkom iščekivanju. Te dvije kreposti idu zajedno, kao što ih nalazimo u oba teksta. Doista, Pavao, pišući za nekoliko godina razlike, snažnije naglašava ulogu nade te, opisujući je na taj način, vidljiva je i promjena njegova stila. Duh Sveti je glavni nositelj u oba teksta; pojavljuje se jednom u Fil 1,18c–26, a čak četiri puta u Rim 8,18–30.

Struktura disertacije je trodijelna i slijedi kronološki redoslijed poslanica: prvi se dio bavi Rim 8,18–30, a drugi Fil 1,18c–26. Treći dio naposljetku nudi usporedbu među odlomcima, naglašavajući zajedničke točke, sličnosti i razlike između njih. I prvi i drugi dio sastoje se svaki od tri poglavlja. Nakon općeg i pojedinačnog uvoda, početno poglavlje prvog i drugog dijela istražuje povijesnu, kulturnu, socioekonomsku i religijsku pozadinu poslanice koja se analizira.

Na isti način, poglavlja II i V donose detaljno čitanje – tzv. „close reading“ – odgovarajućeg teksta. Završna poglavlja prvog i drugog dijela posvećena su teološkim razmatranjima: treće poglavlje razrađuje teološke refleksije o ulomku Rim 8,18–30, a šesto poglavlje o ulomku Fil 1,18c–26.

Disertacija završava trećim i posljednjim dijelom, koji sadrži jedno poglavlje. U njemu je izrađena teološka sinteza dvaju analiziranih tekstova u prva dva dijela, ističući novosti pavlovske teologije prisutne u proučenim tekstovima.

Životopis don Ante Dražine

Don Ante Dražina rođen je 19. lipnja 1991. godine u Zadru. Nakon što je u rodnoj Gorici završio osnovnu školu, pohađa Klasičnu gimnaziju Ivana Pavla II. u Zadru i Nadbiskupsko sjemenište „Zmajević“.

Kao svećenički kandidat Zadarske nadbiskupije studirao je na Teologiji u Rijeci i boravio u Bogoslovnom sjemeništu Ivan Pavao II. u Rijeci. Od 2012. poslan je na Papinsko sveučilište „Gregoriana“ u Rim gdje boravi u Papinskom zavodu „Germanicum et Hungaricum“. Na istom sveučilištu je i diplomirao 2015. godine, nakon čega je zaređen za đakona.

Od početka školske godine 2015./16. vrši službu prefekta u Nadbiskupskom sjemeništu „Zmajević“ u Zadru i vjeroučitelja u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II. Zaređen je za svećenika 25. lipnja 2016. u katedrali sv. Stošije.

Od početka 2016. godine imenovan je v.d. rektora istog sjemeništa. Godine 2017. poslan je na postdiplomski studij Biblijske teologije na Papinsko sveučilište Gregoriana u Rimu na kojem postiže licencijat 2020. godine, nakon čega odmah nastavlja doktorat na navedenom studiju.

Godine 2021. privremeno je bio župni upravitelj župe sv. Stošije u Biogradu, a potom je imenovan ravnateljem Nadbiskupskog sjemeništa „Zmajević“ u Zadru. Također, istovremeno vrši službu povjerenika za duhovna zvanja i ministrante te bogoslove Zadarske nadbiskupije, te je asistent na Katedri biblijske teologije Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru.

U 2023. godini  privremeno je imenovan upraviteljem župe Bibinje, a onda i ravnateljem Klasične gimnazije Ivana Pavla II. s pravom javnosti. U rujnu 2025. odlazi na službu u Dikasterij za biskupe pri Svetoj Stolici.

Foto: Privatna arhiva A. Dražine

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? / Evo koje su trgovine u Zadru danas otvorene…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 7. prosinca 2025.

BAUHAUS:

zatvoreno

KAUFLAND:

od 7 do 21

EUROSPIN:

zatvoreno

HEY PARK

zatvoreno

TOMMY

Put Stanova 46 – od 7 do 21

Bože Peričića 5 – od 8 do 13

KONZUM:

Ante Starčevića 3 – od 7 do 13

Put Pudarice 34 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

A. Starčevića 5a – od 7 do 20

Bleiburških žrtava 18 – od 7 do 20

PLODINE

zatvoreno

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Ulica Stjepana Radića 26 – od 7 do 21

RIBOLA

Vukovarska ulica 6a – od 7 do 21

Ulica Andrije Hebranga 10a – 7:00-21:00

PEVEX

zatvoreno

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

od 7 do 20

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

IZ CRKVE SV. FRANE: Ususret svetkovini Bezgrešnog začeća

Objavljeno

-

By

Sreberni reljef Bezgrešne Bogorodice nalazi se danas na oltaru u crkvi sv. Frane. Napravljen je u 16. ili 17. stoljeću, prema kipu koji je 1288. crkvi sv. Frane darovao franjevac papa Nikola IV. Reljef je visine 114 cm, a s vijencem 130 cm, a sa zrakama koje su oko njega širok je 78 cm. U početku je reljef bio u drugačijoj kombinaciji, a danas je na oltaru Bezgrešnog Začeća, umetnut u sliku na platnu – „palu portante” slike Giovannija Battista Augusta Pitteri iz 18. stoljeća koja prikazuje proroke, svece i anđele, koji slave Bezgrešnu.

U spisima se navodi da je 1672. papin kip zamijenjen srebrenim reljefom, prema uzorku kipa. Zlatna kruna koja je do tada bila na drvenom kipu, stavljena je tada na reljef gdje je bila do nedavno, a danas se čuva u arhivu. Reljef je visoki, a dobiven je lijevanjem, pa upućuje na mogućnost da je napravljen kao odljev prednje strane darovanog kipa. Gospa je klasičnog lica, odjevena u dugu haljinu i plašt, a prikazana je sklopljenih ruku u molitvi. Na glavi nosi pozlaćeni vijenac s pričvršćenim zvijezdama. Vijenac je u 18. stoljeću dodan reljefu, a napravljen je prema gabaritima krune. Na okviru reljefa uokolo, počevši od desne noge do glave Gospe, ugraviran je biblijski tekst, koji se tradicionalno pridavao Mariji: “NONDUM ERANT ABISSI ET EGO IAM CONCEPTA ERAM” (Dok još ne bijaše pradubina bijah začeta). (Izr 8,24). U nastavku od glave prema lijevoj nozi stoji natpis: “QUI ELVCIDANT ME VITAM AETERNAM HABEBVNT” (Koji me budu naviještali baštinit će život vječni). Na zidu Iza reljefa Bezgrešnog Začeća, i danas se nalazi dublja niša što govori o tome kako je u nju nekada zasigurno bio smješten kip.

Fra Stipe Nosić

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu