Jubilarna 510. godišnjica blagdana Gospe od Sniga svečano je proslavljena u ponedjeljak, 5. kolovoza, u župi Kukljica na otoku Ugljanu. Svečano misno slavlje ispred crkve Gospe od Sniga u uvali Ždrelašćica, u blizini mosta koji povezuje otoke Ugljan i Pašman, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Proslava je počela u Kukljici procesijom nadbiskupa, kukljičkog župnika don Marka Vujasina, koncelebranata i dijela domaćeg puka s crkvenim barjacima, od kukljičke župne crkve Obraćenja sv. Pavla, brodom do uvale Ždrelašćica, gdje je stigao preostali puk, a gdje je bila slavljena misa i u 8 sati. Među njima su bili i hodočasnici iz župa Ugljan i Lukoran koji su pješice hodočastili od 3 sata u noći do prve jutarnje mise u crkvi Gospe od Sniga, sa župnikom Markom Dokozom. Preostali puk stigao je brodovima ploveći za brodom u kojem je bio nadbiskup, od Kukljice do Ždrelašćice.

Nadbiskup je istaknuo značaj 510. godišnjice blagdana Gospe od Sniga (1514.-2024.) u Kukljici, u čijem temelju je pronalazak Gospine slike u uvali Ždrelašćica. Njen pronalazak potaknuo je 1514. godine  izgradnju crkve u Ždrelašćici, Gospi u čast. „Na blagdan Gospe od Sniga, 5. kolovoza 1514. g., ribari su u uvali Ždrelašćica pronašli sliku Majke Božje te su je odnijeli u župnu crkvu u Kukljicu. Prema predaji, sutradan slike više nije bilo u župnoj crkvi, nego su je ponovno pronašli na mjestu u uvali, gdje se sada nalazi crkva. Na spomen tog događaja, ribari i pobožni puk izgradili su u toj uvali crkvu Gospe od Sniga“, podsjetio je mons. Zgrablić, rekavši: „Od tada, po dugoj tradiciji od 510 godina, vjernički narod okuplja se u uvali na molitvu i u jedinstvenoj plovnoj procesiji s Marijinim kipom, uz brodove i lađe koji cijelo vrijeme procesije kruže oko broda u kojem se nalazi kip Marije okićen brojnim zlatnim zavjetnim darovima, uz poigravanje valova, uz molitvu i pjesmu, kreće prema župnoj crkvi u Kukljici“.

Osobitost ovogodišnje proslave bila je i izloženost originalne slike iz 1514. godine u crkvi Gospe od Sniga, koju su ribari pronašli u uvali. Ta vrijedna umjetnina, djelo nepoznatog autora iz 16. st., inače se čuva u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru. Slika je središnji dio veće kompozicije posvećene Gospi od Sniga, u čijem je središnjem dijelu na plavoj pozadini lik Bogorodice s Djetetom Isusom na prijestolju. S desne strane Bogorodice su likovi sv. Jeronima, sv. Pavla ili sv. Petra, a s lijeve strane sv. Ivana Krstitelja i sv. Šimuna Bogoprimca.

U propovijedi je mons. Zgrablić govorio o teološkoj kreposti nade, čijem je razmatranju i papa Franjo posvetio proslavu jubilarne 2025. godine. I Bulu povodom proslave toga Jubileja, Papa je naslovio: ‘Nada ne razočarava’. Nadu svi nosimo duboko u sebi, ali na nju nekako zaboravimo, rekao je mons. Zgrablić. „A ta nada je sve ono dobro koje očekujemo u sebi, ono dobro koje mi priželjkujemo, dobro za kojem tako duboko čeznemo u našem životu. I sve činimo u našem životu da bismo to dobro ostvarili. Ta nada je dobro koje Bog stavlja u našu dušu, u naše srce, kaže Papa. I kada s Bogom surađujemo, onda nas ta nada nikad ne razočarava i ne ostavlja praznim. Ta nada nas vodi u ispunjenje onoga čemu se najdublje nadamo u nama, u našem životu“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Nada kao želja i očekivanje dobra prisutna je u svakom čovjeku. No, „nepredvidljivost budućnosti izaziva proturječne osjećaje, od povjerenja do straha, od smirenosti do očaja, od sigurnosti do sumnje. Često susrećemo obeshrabrene ljude koji u budućnost gledaju sa skepsom i pesimizmom, kao da im ništa ne može donijeti sreću“, citirao je nadbiskup papu Franju. Papa želi da Jubilej bude prigoda za oživljavanje i njegovanje kreposti nade, čijim razlozima pomaže i Riječ Božja koja „zalijeva našu nadu da bi nas vodila i bila snaga u našem životu“, rekao je mons. Zgrablić, potaknuvši: „Neka nam okupljanje oko nebeske Majke, slušanje Božje riječi i procesija s molitvom, budu oživljavanje i promicanje velike milosti nade koju je Bog utisnuo u naše duše, a koja čovjeka koji slijedi Božji put nikada ne razočarava“.

Razmatrajući navješteno Evanđelje, nadbiskup je govor o nadi povezao s Božjim milosrđem. Podsjetio je da proslava jubilarnih godina u Crkvi seže od 1300. godine, otkad „pape svakih 25 godina proglašavaju Jubilarnu ili Svetu godinu koja je obilježena posebnim milosnim privilegijima Božjeg milosrđa i oprosta“.

Evanđelje opisuje kako se Isus nakon smrti Ivana Krstitelja povukao lađom na samotno mjesto te je nahranio mnoštvo koje je pohrlilo za njim u pustinju. „Isusovo povlačenje na samotno mjesto nije bijeg od nemilog događaja Ivanovog ubojstva. Isus se ne povlači iz straha pred onim što se može i njemu dogoditi, niti kako bi žalovao za ‘najvećim rođenim od žene’. Ivanova okrutna i nasilna smrt prigoda je Isusu da se u intimi, u osami, približi još više svom Ocu s kojim se često družio sam na samotnom mjestu. Isusovo `povlačenje u osamu` i Isusova blizina s Ocem početak je njegovog snažnog odgovora na zlo koje se dogodilo.

Isusova osama odgovor je na nadu koja je `utrnuta` Ivanovim ubojstvom. Isusov boravak u osami, tj. u intimnoj blizini s Ocem, odjekuje kao snažan poziv i poticaj mnoštvu da pohrle za njim. Smrt proroka Ivana, nada koju je Ivan budio, u Isusovoj blizini ne može se ugasiti. Nada s Isusom, u Božjoj blizini, postaje sjeme iz kojeg brzo izrasta kruh s kojim Isus u pustinji hrani mnoštvo“, rekao je nadbiskup, istaknuvši: „To je način Božjeg djelovanja u vremenu. Čovjekova nada s Bogom ne završava razočaranjem. Bog se ne povlači pred potrebom ili nevoljom čovjeka, nego izabire učinkoviti, Božji put, kako bi na novi način ušao u ljudsku stvarnost i pretvorio je u spasonosni čin, kako bi nahranio našu nadu i napojio našu žeđ koju u nama budi nada“.

„Kada osjetimo glad za nadom, da se ona ostvari u našem životu, kada osjetimo i povjerujemo da se može ostvariti ono što je Bog duboko utkao u nas, u naše biće, da ta čežnja može biti ispunjena, Gospodin traži od nas ono što je tražio od svojih učenika koji su imali malo hrane, samo pet kruhova i dvije ribice. Isus je tražio to malo da daju njemu. On je uzeo to malo što su oni imali, blagoslovio, dao učenicima i rekao: ‘Dajte im vi jesti’. Isus je umnožio kruh. Nahranio je njihove duše, jer ih je naučio na koji način treba živjeti – da naš život trebamo dijeliti. Da ono malo što mi imamo, najprije darujemo Bogu, da shvatimo da je to Božji dar; da smo to od Gospodina primili i da taj Božji dar znamo s drugima dijeliti, da bi i drugi živjeli, da se tako ostvaruje nada u našem životu“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Evanđelist kaže i da se Isus „sažalio nad narodom“. „U svom izvornom obliku i biblijskom smislu, to `sažaliti se` ne znači da je nekome žao zbog nečega, nego to u sebi sadrži riječ `majčina utroba`. Na hebrejskom, riječ rehamim znači utroba i milosrđe; dakle, mjesto gdje se začinje, razvija i rađa novi život. Tamo gdje je naša nada ugrožena, Bog odgovara svojim `sažaljenjem`, milosrđem, stvara prigodu za novi život“, poručio je propovjednik, rekavši da se nekad „i nama može činiti da je Isus u najtežim trenucima našeg života odsutan, da šuti u trenucima nepravde i pogibli, da se povlači u `osamu` ili, u drugoj krajnosti, da nam Bog nije potreban. Materijalna dobra koja primamo iz Božje ruke, zbog naše sljepoće duha, mogu nam biti prepreka da vidimo samo dar, umjesto Darovatelja i njegovu ljubav.

Hrana koju uzimamo, postaje naše tkivo. Ako našu nadu, naš duh, hranimo samo materijom i ovozemaljskim prolaznim stvarnostima, naša nada za beskonačnim, vječnim, puninom, smislom, ljubavlju, mirom, neće se nikada ostvariti. Ako našu nadu ne hranimo Božjim duhom, ona nas vodi u razočaranje, pesimizam, apatiju. Mnogi ljudi naše civilizacije zahvaćeni su prazninom koja ne hrani njihovu nadu“, upozorio je mons. Zgrablić.

„Marija je izvanredan znak nade, poput snijega usred ljeta, da Bog suosjeća s nama, da nam Bog želi ispuniti nadu, da iza naše nade stoji Bog koji nas neće razočarati“

Da nas nada ne bi razočarala, trebamo slijediti Isusa i primjer Marije. „Potrebno je pridružiti se onom mnoštvu koje odlazi na osamu, na mjesto gdje Isus boravi u Očevoj blizini. Tu će nam Isus iskazati svoje `sažaljenje`, milosrđe, izliječit će naše rane. Tu će nam Isus progovoriti svoju spasonosnu riječ kojom će nahraniti naše živote. Tu će naša srca biti ispunjena nadom koja ne razočarava. Isus nas poziva da ono malo što imamo, samo `pet kruhova i dvije ribe`, donesemo k njemu kako bi on to uzdigao prema nebu, blagoslovio i vraćao k nama, da mi hranimo druge“, poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Marija je izvanredan i prepoznatljivi znak nade, kao što je znak kada padne snijeg usred ljeta, da Bog suosjeća s nama, da nam Bog želi ispuniti nadu, da iza naše nade stoji Bog koji nas nikada neće razočarati i postidjeti.

Marija nam pomaže razumjeti da se nada u našem životu ostvaruje na božanski način, ne očituje se na naš ljudski način. Marijina nada bila je puna vjere, ljubavi i sva usmjerena na služenje Isusu Kristu. Tako se nada njenog srca u punini ostvarila u njenom životu“, rekao je mons. Zgrablić, ohrabrivši da „Bog nije ravnodušan na čežnje našeg srca“.

„Bog nije ravnodušan na nadu koju nosimo, zbog koje često trpimo i patimo, zato što je ne možemo ostvariti u životu. Isus ima suosjećanja s nama, Bog vidi i zna što se događa u našem srcu. Bog prihvaća te osjećaje tvoga srca i pretvara ih u svoje milosrđe. Kada slušamo Božju riječ, kada otvorimo naše srce i dobijemo povjerenje u Gospodina, onda Gospodin nas počne hraniti. Onda ono što Isus čini, postaje istinska hrana našeg života“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da je i blagdan Gospe od Sniga nama veliki znak.

„Taj blagdan je znak kao da sad, ljeti, padne snijeg. Bilo bi to vrlo neobično, ali toliko uočljivo. Kad zimi padne snijeg, ne znači da se nešto osobito dogodilo. Ali da usred ljeta padne snijeg, bio bi to nama veliki znak, pitali bismo se… Gospa je nama veliki znak kojeg Gospodin stavlja pred nas, da prepoznamo da se nada koju Gospodin stavlja u našu dušu ostvaruje onako kako se ostvarila u Marijinom životu“ poručio je mons. Zgrablić. Potaknuo je da nam čudesni događaj od prije 510 godina, „dok pratimo Gospu molitvom, pjesmom, hodočašćem i plovidbom,  bude znak da Gospodina prepoznajemo, da on bude djelatan u našem životu, u punini naše nade i punini našeg srca“.

Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 29. obljetnicu oslobodilačke akcije ‘Oluja’, nadbiskup Zgrablić potaknuo je i na molitvu za hrvatske branitelje i Hrvatsku, da se u domovini ostvaruje dobro.

Nakon mise, tradicionalno je održana procesija s brodovima od uvale Ždrelašćica do Kukljice. Za vrijeme procesije brodovima, Gospin kip u brodu prenesen je u župnu crkvu Obraćenja sv. Pavla u Kukljicu, gdje je stavljen na pokrajnji oltar i predan puku na čašćenje do blagdana Male Gospe. U pratnji Gospinog kipa, molitvom krunice i marijanskim pjesmama bile su članice KUD-a Kukljica u narodnoj nošnji. Na kraju proslave, nadbiskup Zgrablić je u kukljičkoj župnoj crkvi ispred kipa predvodio molitvu Gospi od Sniga i udijelio završni blagoslov.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić