Kada sljedeći put čitate o novom virusu u vijestima, ovo su pitanja koja se trebate zapitati i koja vam mogu pomoći da odlučite koliko je “novi virus” zapravo opasan.

Koliko je daleko stigao?

Ovo je obično prvo pitanje.

Zapravo, stvarno je teško za virus da se prilagodi dok raste u novom domaćinu. Čak i virusi gripe, koji su u osnovi ptičji virusi, ali su poznati po tome što uzrokuju ponavljajuće ljudske pandemije, uspijevaju u tome samo svakih nekoliko desetljeća.

Za virus, prelazak na ljude iz drugog životinjskog domaćina je postupni proces.

Koliko znamo o virusu?

Nadzor je težak posao koji zahtijeva resurse i suradnju, ali je izuzetno važan za razumijevanje i kontrolu izbijanja.

Testiranje ljudi na imunološke odgovore na virus (serologija) govori nam tko je prethodno bio izložen. Sekvenciranje virusnih genoma (od zaraženih ljudi ili iz okoliša) govori nam gdje je virus sada, ali nam također omogućuje da utvrdimo kako se širi i kako se mijenja.

Možemo to učiniti jer virusi brzo mutiraju. Poravnavanje razlika u njihovim genetskim sekvencama omogućuje nam izradu filogenetskih stabala koja možemo koristiti za rekonstrukciju kako je virus stigao na određeno mjesto u određeno vrijeme.

Gledamo li jednu veliku epidemiju ili mnogo odvojenih izbijanja? Ova stabla nam to mogu pokazati.

Promatranje promjena u genomu virusa također nam omogućuje da tražimo bilo kakve znakove koji ukazuju na to da se virus prilagođava novoj vrsti, sve pod pretpostavkom da dovoljno dobro razumijemo virus da bismo to mogli utvrditi.

S čime se suočavamo?

Što bolje razumijemo virus, to možemo bolje predvidjeti što bi mogao učiniti sljedeće. Za neke vrlo dobro proučene viruse, poput virusa gripe, znamo neke od genetskih promjena koje su znakovi upozorenja na prilagodbu novom domaćinu.

Možemo gledati najčešće puteve prijenosa – respiratorni virus vjerojatno će se širiti brže od virusa koji se širi seksualnim kontaktom.

Također možemo pokušati procijeniti ishode infekcije – virusi koji uzrokuju ozbiljne bolesti su zabrinjavajući, ali u smislu širenja, također brinemo o manje ozbiljnim slučajevima, koji bi mogli dovesti do toga da ljudi šire virus bez da to shvate.

Međutim, virusi su nezgodne stvari i u praksi je stvarno teško predvidjeti što će učiniti.

Može li postati gore?

Prilagodba ljudima je teška za virus. Stoga je sve što virusu daje više šansi za to zabrinjavajuće.

Više se brinemo o virusima kod životinja koje su u bliskom kontaktu s ljudima.

Također treba brinuti o virusima koji uzimaju prečace u prilagodbi. Kod virusa gripe, to se može dogoditi kod domaćina poput svinja koje mogu istovremeno pokupiti više od jednog virusa i omogućiti im razmjenu dijelova genoma.

Kako bi izgledao najgori scenarij?

Širenje novog soja virusa gripe diljem svijeta je samo jedna od mnogih prijetnji, ali soj H5N1 virusa trenutno radi mnogo stvari koje kod virologa izazivaju zabrinutost.

Dok izolirani slučajevi mogu biti devastirajući za pojedince, veći rizik za društvo dolazi od virusa koji se šire – a H5N1 gripa se sada širi među američkim govedima kao i među pticama diljem svijeta.

Važno je, međutim, da trenutno ne radi ništa što bismo povezali s njegovim širenjem među ljudima.

Trenutno raspoloženje među virolozima definitivno nije ono kakvo je bilo, na primjer, u veljači 2020., kada je postalo jasno da se SARS-CoV-2 nekontrolirano širi među ljudima.

Ali ptičja gripa trenutno radi dovoljno zabrinjavajućih stvari da virolozi obraćaju veliku pažnju na nju.