“GADI MI SE OVA DRŽAVA!” Evo što je takozvani novinar Domagoj Margetić izjavio za srpski “Telegraf”: “Hrvati, vi ste fuj! Ubijali ste Srbe, ruke su vam krvave do lakta!”

Objavljeno: 29.6.2020. u 19:05
Autor: , e-mail: desk@znet.hr

Iz dana u dan, pod sve je većim znakom pitanja koji su pravi motivi aktualnog zadarskog “Mesije” Domagoja Margetića da od Zadra napravi “grad slučaj”, pri čemu ne preza ni od kaznenih prijava, policijskih intervencija i tomu sličnoga. Dapače, dojam je da ih zapravo i priželjkuje.

U rasvjetljavanju odgovora, možda pomogne tekst koji je s neskrivenim oduševljenjem prenio srpski “Telegraf“.

Pod naslovom “HRVATI, VI STE FUJ! UBIJALI STE SRBE, RUKE SU VAM KRVAVE DO LAKATA: Pismo hrvatskog političara o OLUJI ZAPALILO JE SVET!”, Telegraf donosi Margetićev komentar na ratna zbivanja u Hrvatskoj i na akciju “Oluja”.

Pročitajte ga u nastavku:

“A dok slavimo ratove, o kakvom to miru govorimo? Dok su nam zločini državni praznici, a zločinci nacionalni junaci, o kakvom mi pomirenju i s kim govorimo?

Pobjednici slave pobjede. A slobodni ljudi su jednostavno – slobodni. Slobodnima ne trebaju ni pobjede niti pobjednici, ne trebaju im masovne pompozne, bahate proslave tuđe nesreće. Ne razumiju pobjednici taj stav kontra njihove pobjede. Jer pobjednici su nekako, po definiciji, taoci svojih pobjeda. Ili su pobjednici – ili nisu ništa. Zato ta potreba veličanja njihovih pobjeda. Jer ako im uzmeš tu njihovu „pobjedu“, ne ostaje im više ništa. I nisu više ništa, ako nisu pobjednici.

Dok gledam te njihove perverzne pripreme za slavljenje još jednog od tolikih, nebrojenih, balkanskih pobjedničkih mitova, prisjetio sam se jedne moje kolumne iz 2010. godine: „Diferencijacija pameti – Odričem se Hrvatske!“.

A u ovih se pet godina, nažalost, nije promijenilo ništa zbog čega bih požalio što sam se tada odrekao zemlje, koju mi eto nameću kao domovinu. Kao što mi žele nametnuti svoju pobjedu. Kao što mi žele nametnuti, žele mi narediti zahvalnost što su nas „oslobodili“. Kakva ultimativna glupost! Tko uopće koga može ičega ili ikoga osloboditi?! Ne razumiju pobjednici da nas nisu „oslobodili“, nego su nas raspametili, razbaštinili ono malo ljudskosti koja nam je bila preostala, razbaštinili su nas one tri vrijednosti kroz koje smo odrastali i odgajani – sloboda, bratstvo i jedinstvo. Nije mi jasno kako ti naši suvremeni pobjednici misle da eto smiju paušalno to vrijednosti proglašavati jugonostalgičarskim floskulama! Jer kakve su tek floskule njihove priče o pobjedama, o oslobođenju, o nekakvoj nacionalnoj i apsurdnoj državnoj slobodi, kako nama tek neprihvatljivo zvuče te njihove floskule o domovinskom ratu, o svemu tome na čemu oni inzistiraju da im tko zna kako budemo zahvalni.

A ja, ovako slobodan, i oslobođen od svega, jednostavno ne razumijem na čemu i kome to bih trebao biti zahvalan. Podilaziti tom njihovom kolektivnom ludilu za mene bi bila izdaja tog mojeg disidentstva kao osobnog životnog opredjeljenja, kao mojeg izbjeglištva savjesti pred njihovom pobjedničkom histerijom. Zamislite rulju koja slavi tamo nekakav „dan zahvalnosti“, a da pritom kao hipnotizirani nisu u stanju razmisliti na čemu to imaju biti zahvalni?

Oni su nas kao „oslobodili“, a žele mi uskratiti slobodu da kažem što mislim o tom njihovom „oslobođenju“, o toj njihovoj pobjedi. Ako vi imate pravo slaviti, imam vam pravo i moralnu obvezu reći – za mene ta vaša pobjeda, za mene Oluja, i proslava te vaše „pobjede“ i rata nije ništa drugo nego proslava ratnih zločina i ratnog profiterstva. I ništa više. Želite nam zabraniti da i nakon dvadeset godina stvari nazovemo pravim imenom. Zločine zločinima! Pljačku pljačkom! Želite nas kolektivno, prisilom na šutnju, u ovim dvadeset godina pretvoriti u svoje suučesnike u tom ratnom zločinu, pljački, kriminalu i ratnom profiterstvu.

Priznanje te vaše pobjede, za mene bi bio jedini konačni poraz.

Jer ako je to što vi ovih dana slavite – sloboda, onda ću glasno vikati – JEBEŠ SLOBODU! JEBEŠ SLOBODU! Ali vama ne dopire do mozga, niti nakon svih ovih godina, da sloboda i pobjeda nemaju baš puno toga zajedničkog. I upravo ta suštinska suprotstavljenost pobjede i slobode, ta sukobljenost slobode sa svakom pobjedom i svakim pobjednikom, otkriva o kakvom se ovdje ludilu radi. To je ta točka diferencijacije na kojoj se razilazimo – razlika između pobjednika i slobodnih. Vama toliko nejasna i neprimjetna. Vaša se pobjeda toliko razlikuje od moje slobode, upravo po tome što ćete vi zauvijek ostati zarobljenici svojih pobjeda. U jednom ste doduše, u pravu. Ta vaša pobjeda ima ime. Štoviše, više imena. Ta vaša pobjeda ima upravo onoliko imena – koliko je pobijenih i protjeranih u ime te vaše pobjede. Gadi mi se to vaše krvavo slavlje. Neka slave oni koji su na krvi, leševima i ruševinama profitirali. A vi koji im na paradama mašete zastavama i euforično kičete iz svojih gladnih usta, obični ste suučesnici tog njihovog gotovo neprekinutog krvavog, lešinarskog pohoda.

Ne pišem ovo da bih išta promijenio. Svjestan sam da je to nemoguće. Ali u vremenu dominantnih luđaka, možemo se barem distancirati i diferencirati od gomile koja im skandira.

Zato si uzimam lobodu javno reći – Oluja je zločin u kojem su jednu pobijeni, drugi protjerani, treći popljačkani. A vi mi sad pokušajte racionalno objasniti što se tu točno ima slaviti?

A dok slavimo ratove, o kakvom to miru govorimo? Dok su nam zločini državni praznici, a zločinci nacionalni junaci, o kakvom mi pomirenju i s kim govorimo? Protjerali ste organizirano oko 380 tisuća građana ove zemlje i to nazivate pobjedom? I nisu li te militantne proslave vaših pobjeda upravo jasna poruka onima koje ste protjerali da im slučajno ne padne na pamet vraćati se, da za njih ovdje više nema mjesta, da ovo nije njihova zemlja? Jer tko bi se normalan vratio u zemlju u kojoj je dan tog etničkog čišćenja državni praznik?

A tko ste vi, bijedo, da govorite i određujete što je čija zemlja, i što je kome domovina? Fuj!

Svojim ratnim pobjedama pokušavate nadomjestiti umrlu savjest, ako ste je ikada imali. Samo onima bez savjesti može biti tako lako pobjeđivati. I samo onima bez savjesti može biti tako lako slaviti takve pobjede i pobjednike.

Gadi mi se i ova država, i ovo društvo, i ova masa. Ne mogu vam dovoljno uopće uprizoriti koliko vas iskreno prezirem ovako kolektivno lude. Negdje u podsvijesti očito vam je jasno da ne postoji kolektivna sloboda, pa ste možda zato pobjegli u svoje kolektivno ludilo i proglasili ga slobodom, poput onih luđaka zatvorenih po ludnicama koji se proglase isusima, i tko zna kakvim povijesnim, stvarnim ili izmišljenim likovima.

Eto – to je ta vaša sloboda. Jedna velika masovna ludnica koju ste proglasili državom, i kolektivno ludilo koje ste proglasili nacionalnom slobodom. Zato se još jednom mogu samo odreći Hrvatske i uz sav taj prijezir i gađenje viknuti s ulice: Fuj!

Samo, eto, ostaju žrtve te vaše pobjede. Žrtve kojima još uvijek nismo rekli obično, ljudsko, od srca – oprosti. Žrtve kojima ne dopuštamo niti da budu obilježena imena, jer se bojite ako negdje ispišemo imena tih žrtava ta će vaša pobjeda dobiti taj krvavi, lešinarski, prljavi identitet ratnog zločina. I ma koliko bježali od toga, vašu će pobjedu tada proganjati imena kojima ste ispisali taj svoj pobjednički pohod.

Zato za kraj samo mogu reći Oprosti, molim te – svakoj žrtvi tih pobjeda, ako su pobjeđivane i u moje ime. Oprosti. I moje je krivnje puno u tome. Jer kao mnogi, možda, nisam učinio dovoljno da pružim otpor toj njihovoj pobjedi. Oprosti. I samo se mogu bez riječi nakloniti onima koje ste pobijedili.

Nemate pojma koliko ste nas porazili tom svojom pobjedom.”

Domagoj Margetić

Napomena: U opremi teksta portala Telegraf Margetić nije omaškom predstavljen kao “hrvatski političar”. Činjenica o kojoj šuti jest da je do 2004. godine bio predsjednik mladeži HDZ-a i urednik “Hrvatskog slova”, tjednika koji se bavio hrvatskom kulturom i čiji su djelatnici svojedobno odaslali otvoreno pismo institucijama zgražajući se jer je “hrvatski jezik najvažniji, pa treba stati na kraj televizijama s nacionalnim koncesijama koje prikazuju filmove na srpskom jeziku”.

 

VN:F [1.9.22_1171]
Ocijenite članak!
Rating: 3.9/5 (8 votes cast)
"GADI MI SE OVA DRŽAVA!" Evo što je takozvani novinar Domagoj Margetić izjavio za srpski "Telegraf": "Hrvati, vi ste fuj! Ubijali ste Srbe, ruke su vam krvave do lakta!", 3.9 out of 5 based on 8 ratings

5 komentara za ““GADI MI SE OVA DRŽAVA!” Evo što je takozvani novinar Domagoj Margetić izjavio za srpski “Telegraf”: “Hrvati, vi ste fuj! Ubijali ste Srbe, ruke su vam krvave do lakta!””

  1. Iseli iz Hrvatske kod pravih ubojica i zvijeri u Srbiju

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (2 votes cast)
  2. A ima jedna jedina dijagnoza za ovakove face, jedina poruka moja ti je…sam si sebi donija prisudu, niko te nija tira. Bojin se da ces mirno spavat posli ovega…Ova je Zemja rvacka nasa kakova god da je a tebi smece jeno nema mista u njoj. Zaboravija si smece jedno ko je prvi i na cijemen tleju opalija metak !

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (3 votes cast)
  3. “Nitko da mi ne dođe,do prijatelj drag
    I kada se vrati,nek poravna trag.”
    I.G. Kovačić
    “Moj grob”

    P.S. Ovo je moja poruka ovakvim”likovima”!!!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 3.5/5 (2 votes cast)
  4. Postoje ustanove za ovakve likove. Sram i stid te bilo. Nisi prolija suzu za Hrvatsku, nisi vidio rata. Ne poštuješ svoje, sramota si hrvatskog roda.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 4.3/5 (4 votes cast)
  5. Onaj tko ne voli svoju domovinu neka seli iz nje . Pobunjeni srbi igrali su va banque ne sumnjajući u svoju konačnu pobjedu . Oluja je kraj njihovih iluzija i sada kmeče i poturaju nam patološka viđenja rata naših upljuvaka i prodanih duša .

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 4.3/5 (3 votes cast)

Komentirajte ovaj članak

mojtv.hr - kompletan tv program