Sezona izleta, planinarenja i turističkih posjeta parkovima prirode, od proljeća do rane jeseni, ujedno je i razdoblje najveće aktivnosti krpelja koji u Hrvatskoj prenose više opasnih bolesti. No Medvednica, koja je u medijima stekla najzloglasniju reputaciju, zapravo nije najopasnije žarište u našoj zemlji – tek je negdje na četvrtom mjestu, ističu stručnjaci

Epidemiologinja dr. Iva Pem Novosel iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za tportal je objasnila da je u Hrvatskoj od bolesti koje se prenose ugrizom krpelja najčešće zabilježena Lyme borrelioza, odnosno Lajmska bolest, za koju je karakteristična pojava crvenila na koži prstenastog oblika koje se širi, s bljedilom u sredini.

To je bakterijska bolest uzrokovana Borreliom burgdorferi i treba je pravovremeno liječiti antibioticima kako bi se spriječio kasniji stadij razvoja koji može rezultirati artritisom, miokarditisom, meningitisom i neuritisom.

‘Prema podacima Službe za epidemiologiju HZJZ-a tijekom 2013. godine u Hrvatskoj je prijavljen 661 oboljeli od Lyme borrelioze, dok je u 2014. do danas prijavljeno 142 oboljelih, s trendom porasta u zadnjih desetak godina’, kaže dr. Pem Novosel.

Rang lista žarišta

Naša epidemiologinja upozorava da je najveći broj oboljelih u Hrvatskoj od Lajmske bolesti zabilježen u Zagorju, potom u Međimurju, Koprivničko-križevačkoj županiji, a tek zatim u gradu Zagrebu i okolici Zagreba.

Tijekom 2013. godine, kaže, prijavljena su 44 oboljela od krpeljnog meningoencefalitisa (KME), što je približno prosječnom broju u posljednjih desetak godina dok su u 2014. do danas zaprimljene prijave za 5 oboljelih.

‘Najveći broj oboljelih od KME u Hrvatskoj je zabilježen na području Koprivničko-križevačke i Bjelovarsko-bilogorske županije, a zatim u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji. Ta su područja već desetljećima poznata kao prirodna žarišta ovih bolesti’, objasnila je naša sugovornica.

Tijekom 2013. godine prijavljeno je 6 oboljelih od rikecioza, dok je u 2014. do današnjeg dana prijavljeno 2 oboljelih. U 2013. i 2014. nije prijavljena niti jedna osoba oboljela od erlihioze.

Nametnici na ljudima i životinjama

Krpelji su sitne, nekoliko milimetara dugačke životinjice koje pripadaju skupini člankonožaca i paučnjaka. Za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju krv, zbog čega povremeno žive kao nametnici na životinjama, pticama i sisavcima.

Prvenstveno su nametnici životinja, a iznimno čovjeka. Zaraze se prilikom hranjenja na šumskim životinjama, a infekciju ubodom mogu prenijeti i na čovjeka koji se nađe u njihovom prirodnom okolišu. Na sreću samo mali broj krpelja nosi uzročnike bolesti.

Pojavljivanje bolesti ovisno je o prirodnom staništu prenosioca-krpelja, u kojima su pogodni uvjeti za njihovo razmnožavanje pa se javljaju samo na određenim područjima. Nalaze se na listovima i granama grmova, niskog raslinja do visine 1 m, u šikarama, pretežno u prizemnom sloju šuma. Krpelj ima mali radijus kretanja, a udaljenost koju može prijeći ovisi o razvojnom obliku. U potrazi za hranom odrasla jedinka može prošetati nekoliko metara.

Zbog toga je boravak u šumi, osobito među niskim raslinjem, povezan s rizikom od mogućeg kontakta s krpeljima.

Za aktivnost krpelja važna je povoljna temperatura i vlažnost pa imaju naglašenu sezonsku aktivnost – sezona njihove najveće brojnosti je u proljeće i rano ljeto, a mogu se susresti i u ranu jesen.

U kontinentalnom dijelu Hrvatske najrasprostranjeniji je i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv. šumski krpelj (Ixodes ricinus), dok je u priobalju za ljude opasniji pseći krpelj (Rhipicephalus sanguineus) koji prenosi rikecije, koje uzrokuju mediteransku pjegavu groznicu.

Najizloženiji krpeljima su ljudi koji profesionalno ili rekreativno borave u prirodi na područjima gdje postoje prirodna žarišta krpelja (šumari, šumski radnici, vojnici, planinari, lovci, izletnici, turisti).

Kako se zaštititi?

Dr. Pem Novosel preporučuje sljedeće osobne mjere zaštite:

1. Obucite prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi i nogavice, uvučene u čarape, zatvorene cipele). Izbjegavajte odjeću tamnih boja (na kojoj se krpelj teže uočava) te materijale s poput vune i flanela, jer se na njih krpelji lakše uhvate.

2. Hodajte obilježenim stazama, izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu, te odlaganje odjevnih predmeta na grmlje i tlo.

3. Primijenite repelente (sredstva koja odbijaju krpelje) na gole i izloženije dijelove tijela te eventualno na odjeću (koristiti prema uputi proizvođača – provjeriti upute o proizvodu!).

4. Pregledajte tijekom boravka u prirodi (svaka 2-3h) i nakon povratka iz prirode imate li na koži ili odjeći krpelja kako biste ga što prije odstranili. Za to obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, dosta dugo (i više sati) ‘šeće’ tražeći pogodno mjesto za ubod. Pri povratku iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomoć druge osobe radi neuočljivih dijelova tijela). Posebno pretražite dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…). Kod djece će se često naći na glavi zato što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše pokupi krpelja glavom odnosno gornjim dijelom tijela. Ako uočite krpelja što prije ga uklonite s kože.

5. Istuširajte se po povratku iz prirode.

Protiv krpeljnog meningoencefalitisa postoji i zaštita cjepivom. O cijepljenju se posavjetujte s epidemiologom u nadležnom Zavodu za javno zdravstvo u vašoj županiji, Gradu Zagrebu, odnosno Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.