Connect with us

Nekategorizirano

Slika Ante Gotovine

Objavljeno

15 godina prije

-


Dugo se Ana gledala u ogledalo koje je stršeći sa jedne viktorijanske komode ukrašavalo njezin ured. Rukama je blago s jedne i druge strane podizala pramenove svoje kose, sinoć friško oprane i obojane crvenom bojom Loreal Paris.
Danas je bio poseban dan za nju i kompletan Grad Zadar kojemu je ona bila na čelu. Bilo je boljih i loših dana, ovisno o tome kako bi sunčeva sjena padala na njezine pramenove, jutros je – zaključila je i sama – padala savršeno, pa bi ovaj dan u 2004. godini mogao biti skoro savršen.
Sjela je za stol i podigla telefonsku slušalicu naručivši kavu bez kofeina sa mlijekom i čekajući današnji dolazak britanskog veleposalnika Johna Ramsdena.
Ukucala je u Google “john ramsden” i kliknula na slike.
– Hm, zgodan je vražićak britanski, pomislila je.
Telefon je zazvonio, s druge strane začuo se glas:
– Gospođo gradonačelnice, najavili su dolazak gospodina Ramsdena za jedanaest sati, čuo se prodorno, bistro kao proljetno jutro, glas Mirijane koja je gradonačelnicu podsjećala na današnju obavezu.
– Hvala Mirjana, kratko je odbrusila gradonačelnica otvarajući jednom rukom stranicu ormara koji je stajao u jednom kutu njezinog ureda.
Razmišljala je o tome što odjenuti danas, na tako veliki dan. Svileno, možda kašmir, runsku vunu…? Željela je da se sir John Ramsdenu svidi ukus jedne hrvatske gradonačelnice.
Odluka je pala na svilenu haljinu boje trule višnje koja je više skrivala nego otkrivala, ali bila je sigurna da će veleposlanik to znati cijeniti. Ne treba odmah otkriti sve adute. Željela je imat za svaki slučaj asa u rukavu iako su rukavi na njezinoj odabranoj haljini bili kratki.
U jedanaest sati, praćen velikom svitom, u Gradsko poglavarstvo ušao je visok muškarac u tamno plavom odijelu. Njegovi maniri otkrivali su da ne potječe sa ove strane Karpata. Bio je to britanski veleposlanik John Ramsden. Ličio je na princa koji je netom pojeo žabu, a plastični okviri naočala na njegovom koščatom nosu odavali su dojam knjiškog moljca koji više drži do pravila nego do vlastite žene. Praćen cijelog života kompleksom što se pas Winstona Churchila, buldog, zvao baš John, skrivao je u svojim malim zjenicama očajanje i gorčinu.
– Welcome to our beautifull little town, užurbano je koračala prema njemu gradonačelnica pružajući mu ruku koju je namjestila još u svom uredu. On je samo promrmljao nešto, kiselo se nasmiješio i zirnuo oko sebe kako bi upio nešto od okoline u koju je upravo došao.
– I washed my hair last night and colored in red color just for your coming. It’s nice, isn’t it, divila se svojim plahim blještavo crvenim pramenovima gradonačelnica kada je primjetila da joj sa struka haljine visi mali komadić končića.
Gledajući da li je netko vidi, omotala je končić oko prsta i povukla. Končić koji joj je ostao smotan oko prsta, zgužvala je u lopticu i ispustila u usputni pitar.
Vodili su britanskog veleposlanika od prostorije do prostorije pokazujući mu blijedo žute zidove beskonačnih prostorija i ispričavajući mu se što, eto, nisu stigli sve lijepo obojiti u svježe boje Ujedinjenog kraljevstva.
– I have lot of work to do today. Can we start with our meeting please, zavapio je veleposlanik dok su mu hvalili kvadraturu ureda gradonačelnice.
– Yes, yes, of course. Mirjana, bring us a cup of tea and biscutes. Witch tea would you like, chamomile or mint, nježno je pitala gradonačelnica veleposlanika nudeći mu bogatstvo okusa čajeva, dok su uskim hodnikom hodali prema Maloj vijećnici.
Tradicionalni Britanac, kakav je bio, teško se može pomiriti sa činjenicom da kamilicu ili mentu netko naziva čajem.
– Black tea, please, hladno je i odrješito zatražio.
Svi su se pogledali u nevjerici. U cijelom Gradu nije bilo crnog čaja. Što sada? Panika. Neće nas pustiti u Europsku uniju ako ne nabavimo crni čaj.
– Brzo, brzo, Mirjana trči tu u Konzuma i kupi paket crnog čaja. Evo ti novac, uspaničila se gradonačelnica objašnjavajući veleposlaniku da je domačica koja se inače brine o takvim stvarima na bolovanju, pa je zbog toga došlo do ovog malog nesporazuma.
Mirjana je kao furija istrčala iz zgrade i zapuhano jurila ispuniti želju veleposlaniku Sir Johnu Ramsdenu.
– Here is the small city counsil, otvarajući velika drvena lakirana vrata pohvalila se gradonačelnica veleposlaniku ušavši prije njega i otvorivši veliki prozor čiji je pogled preko Narodnog trga pucao na prodavaonicu obuće Peko.
Pomaknuli su mu stolicu da može sjesti i baš u trenutku dok je svoju englesku stražnjicu spuštao na lakiranu stolicu Grada… jedna mu je slika zabljesnula na staklima naočala.
Skočio je kao oparen i koraknuo dva koraka unatrag. Svi su se uskomešali i unezvjerili, ne znajući što se dogodilo. Veleposlanik se sa nekim iz svoje pratnje nešto došaptavao na uho, a taj mu je potvrdno odgovorio klimajući glavom.
– No, thank you very much. I refuse to sit here, below the picture of this fugitive, užasnuto je veleposlanik Ramsden pokazivao na sliku generala Ante Gotovine koja se smiješila u blistavom okviru sa zida Male vijećnice, a upravo u tom trenutku sva crvena i zajapurena kao da je sadila luk, Mirjana je ušla sa crnim čajem kojega je jedva našla na cijelom Polutotoku.
Svi su se međusobno pogledavali nakon što im je objašnjeno zašto veleposlanik odbija sjesti. Onda su kao u filmu netremice pogledali u gradonačelnicu koja je blijedila kao krpa i kopnila kao snijeg.
– Moram birati između Gotovine i Ramsdena, mislila je u sebi:
– Ma, to je ionako samo slika, koga briga za neku sliku, a Ramsden nam otvara vrata Europe.
– Skidaj, zaurala je.
– Skidajte tu sličetinu i da je više nikada nisam vidjela ovdje, orilo se sve do Peka.
Domar Božo dotrčao je sa skalama, kliještima i čekićem. Naslonio je skale na zid ispod slike i prije nego će je skinuti pogledao je generala točno u oči promrmljavši sebi u brk:
– Ispričavam se, gospodine generale, ne znaju što čine.
Skinuo je sliku, rukavom obrisao prašinu sa stakla i pitao gradonačelnicu što da napravi sa upravo skinutom slikom.
– Nosi je doma, bijesno je promrmljala više onako za sebe.
– Odnesite je u skladište i tamo je ostavite, rekla je domaru, a onda se sa smješkom okrenula prema veleposlaniku pokazvaši mu rukom na stolicu i rekla samouvjereno:
– Sorry, sir John, it was a small mistake. It will not repeat again.
Veleposlanik John Ramsden koščatim je prstom pogurnuo naočale, sjeo i srknuo gutljaj crnog još parećeg čaja, dok je domar Božo sliku heroja generala Gotovine nosio u vlažno skladište Grada.
Tamo je i danas, sedam godina nakon što je sir Ramsden popio čaj u Gradu Zadru.

 
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Nekategorizirano

Nostalgični ste za Alan Fordom? Uskoro dolazi u kazalište! Evo tko igra Grunfa, Bob Rocka…

Objavljeno

3 mjeseca prije

-

4. rujna 2025.

By

Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.

Deveta umjetnost

Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.

Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.

Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima. 

Teške teme kroz “lake” doskočice

Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.

U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).

Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Župan Bilaver: Uređenje Draženice prioritetni projekt Županije

Objavljeno

3 mjeseca prije

-

26. kolovoza 2025.

By

Župan Zadarske županije Josip Bilaver i njegov zamjenik Robertino Dujela održali su radni sastanak s voditeljem područne konzervatorske službe u Zadru Igorom Miletićem i ravnateljem Županijske lučke uprave Zadar Davorom Škibolom na temu uređenja uvale Draženica i Maestral.

Riječ je o jednom od najvažnijih infrastrukturnih projekata Županije koji uključuje izgradnju novih komunalnih vezova, uređenje plaže, proširenje prometnice te pješačko-biciklističke staze i zelene površine.

Na sastanku je dogovorena daljnja suradnja Konzervatorskog odjela i Županijske lučke uprave u svim fazama pripreme i realizacije projekta, kako bi uređenje uvale Draženica bilo provedeno u skladu s relevantnim smjernicama i standardima.

Župan Bilaver istaknuo je kako projekt Draženica predstavlja prioritet Županije i da će donijeti značajnu dugoročnu korist građanima i razvoju zadarske obale.

 
Nastavi čitati

magazin

(FOTO) “I JA PUTUJEM” / Zadarska županija i Zadar ponovno uz ljetne radosti potrebitih obitelji

Objavljeno

5 mjeseci prije

-

10. srpnja 2025.

By

Foto: Iva Perinčić

I ovog ljeta more nije ostalo samo san! U sklopu emotivnog i društveno važnog projekta „I ja putujem“, Zaklada „Hrvatska za djecu“ osmu godinu zaredom omogućuje potrebitim obiteljima iz cijele Hrvatske zajedničko ljetovanje, darujući im ono što se često uzima zdravo za gotovo, bezbrižno zajedničko vrijeme, sunce, more i uspomene koje ostaju zauvijek.

Ove godine, korisnici projekta su dvije udomiteljske obitelji, pet velikih šesteročlanih obitelji, kao i obitelji s djecom s teškoćama u rastu i razvoju. Dvije samohrane majke, svaka s troje djece ljetovale su na otoku Murteru, u kampu Rehut i u Golden Haven Campingu. Posebno mjesto među ovogodišnjim korisnicima zauzima obitelj Belančić iz Zagreba, koja po prvi put sudjeluje u projektu. Ova topla obitelj sa četvero djece ljetuje u prekrasnom Falkensteiner Premium Camping Zadar. Hotelski lanac i Zaklada „Hrvatska za djecu“ omogućili su im toliko željeno zajedničko vrijeme, daleko od svakodnevnih izazova, u okruženju gdje je ljubav najjača valuta.

„Mnogo ljudi prolazi kroz naše živote. Puno njih uzme od nas što im je potrebno, a manji dio daje i dijeli nesebično. “Zaklada” je taj jedan mali, ali najveći dio. Ovakve akcije su nešto posebno, nešto što pokazuje kako mi ljudi na kraju najviše brinemo jedni o drugima, dokazuje da je empatija ljubav, a ljubav se nesebično daje i nema definicije ni cijene. Teško je riječima opisati koliko ovako nešto znači djeci, obiteljima. Meni kao roditelju znači SVE jer znam koliko vrijedi, znam koliko se trudim i pokušavam cijelu godinu privrediti svima da im ništa ne fali, ali da nije bilo “Zaklade” i fantastičnih donatora Falkensteinera moja djeca ne bi bila u mogućnosti ovakvo ljetovanje doživjeti. Mir, priroda, luksuz, toplo more, predivni ljudi oko nas koji brinu o svakoj stavci, divno je kad netko brine o vama. Hvala svima na ovolikoj dozi uzbuđenosti i veselja od moje male velike obitelji, zaslužili ste sve pozitivno, pa i moje suze radosnice.“ – istaknula je Jasmina Belančić.

Za obitelj Belančić, ovo je prvo pravo obiteljsko ljetovanje. Dani ispunjeni smijehom, igrom na plaži, šetnjama uz zalazak sunca i što je najvažnije, istinskim povezivanjem. U trenucima kada su Mateo učio sestru Leonu plivati, dok je Elena čitala bajke maloj Emili pod borovima, jasno je da je svaka minuta ovog ljetovanja dragocjena.

“Od prve godine kada me je gospođa Ozrenka kontaktirala i upoznala sa zakladom hrvatska za djecu, bez razmišljanja sam u ime tvrtke prihvatio ovu ideju i potvrdio sudjelovanje našeg kampa u istoj. U ova današnja vremena visokih cijena, luksuza i medijskog pritiska, više nego drago nam je da možemo sudjelovati i osigurati makar jednoj obitelji godišnje boravak u našem kampu koji u razgovoru s njima, svima znači najviše na svijetu. U svakom slučaju stavljamo se na raspolaganje i u budućnosti za sudjelovanje i ovaj mali doprinos zakladi i dajemo punu podršku nastavku akcije.” – istaknuo je Ante Lacić, voditelj Falkensteiner Premium Camping Zadar dok je upraviteljica Zaklade „Hrvatska za djecu“  Renata Gubić zaključila: “Svako dijete ima pravo na bezbrižne uspomene iz djetinjstva i ovim projektom želimo osnažiti obitelji, dati im podršku i osjećaj dostojanstva. Misija Zaklade „Hrvatska za djecu“ kao zaklade Vlade Republike Hrvatske ostaje jasna – biti uz djecu u potrebi i stvoriti uvjete da svako dijete osjeti da je važno i voljeno.“

Projekt „I ja putujem“ ovim je ljudima prilika za stvaranje osjećaja pripadnosti, sigurnosti i prihvaćenosti. U proteklih osam godina, od početka projekta do danas, više od 100 obitelji s ukupno 350 djece osjetilo je radost putovanja zahvaljujući ovoj plemenitoj inicijativi Zaklade koja i ovog ljeta pokazuje svima nama da iza svakog osmijeha stoji priča, borba, ali i nada. Bez velike pompe, ali s puno srca, ova priča vraća vjeru u dobrotu i važnost zajedništva.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu