O temi „Štovanje sv. Krševana u Zadru – Između tradicije i povijesti“ izlagao je izv. prof. dr. sc. Trpimir Vedriš u ponedjeljak, 25. studenog, u dvorani Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru.

Dr. Vedriš je predstavio povijesne podatke tko je bio sv. Krševan i što se zna o njegovom identitetu kao o povijesnoj osobi. Opisao je kad su njegove relikvije donesene u Zadar i predstavio ikonografiju sv. Krševana, njegovu i simboličku ulogu zaštitnika grada, u društvenim i političkim mijenama kasnog Srednjeg vijeka.

Među izvorima koji govore o sv. Krševanu kao mučeniku iz kasne antike, najranija tradicija je legenda Passio Anastasiae ili Muka sv. Anastazije / Stošije (Rim, o.380.-o.520.). U toj pripovijesti Krševan se spominje u jednom ulomku. Taj izvor je nastao najmanje 200 godina nakon života Stošije i Krševana. Ta pasija donosi temeljne podatke koje je moguće provjeriti u nizu suvremenih tekstova, istaknuo je dr. Vedriš. Među najvažnijima je Pasija o Kancijima, Passio Cantianorum (5.-6. st.) ili Acta SS. Cantii, Cantiani et Cantianille.

„Taj drugi neovisni izvor koji spominje sv. Krševana kaže da su Kancij, Kancijan i Kancijanila u pratnji svoga učitelja Prota napustili Rim i otputovali u Akvileju „radi ljubavi prema mučeniku Chrysogonu“, Krševanu. Tu se već govori o kultu sv. Krševana i tih petero mučenika koji stradavaju posjećujući njegov grob koji se nalazio in locello marmoreo… iuxta Chrysogonom – na tom mjestu bili su pogubljeni“, rekao je dr. Vedriš.

Nakon pogubljenja sv. Krševana, od 4. do 6. st., kult sv. Krševana bio je prilično raširen. Trag njegovog čašćenja ostao je sačuvan u nizu Martirologija, kalendara s datumima i mjestima pogubljenja mučenika. „Najpoznatiji među njima je tzv. Rominski martirologij prema kojem je Krševan pogubljen u vrijeme cara Dioklecijana. No, tijekom prijepisa tog dokumenta do 8. st., donose se različiti datumi pogubljenja sv. Krševana, četiri datuma. Najčešći datum koji spominje smrt sv. Krševana su 20., 22., 23. i 24. studenoga. Pojavljuje se kao mučenik i 17. veljače, sa skupinom Kancija u svibnju ili lipnju“, rekao je dr. Vedriš.

Agape, Chionie i Irene, Theodote i Anastasiae od ranog Srednjeg vijeka doživljavali su se kao skupina mučenika koji su se poznavali i zajedno prošli kroz događaje. U ulomku gdje se spominje sv. Krševan pojavljuje se i sv. Zoilo.

Prvo mjesto Krševanovog kulta – San Canziano u okolici Akvileje

Prema izvoru najranije tradicije iz 4. st., u interpretaciji Passio Anastasiae, Krševan se naziva vir christianissimus – vir Dei, kaže se da je dvije godine bio u službi vikara.

„Zbog veze s vikarom Rufom čiju je obitelj potaknuo na obraćenje bio je doveden pred Dioklecijana. Među „ispovjedateljima Gospodnjim“ imao je veliki duhovni i svjetovni ugled i po podrijetlu. Krševanu je bilo ponuđeno da preuzme neku službu, no on je to odbio i bio je pogubljen odsijecanjem glave. U rimskom pravu to pogubljenje govori o njegovom društvenom položaju, dakle, bez mučenja. To je relativno pouzdan profil sv. Krševana“, rekao je dr. Vedriš.

Predavač je opisao i gdje je izvorno bilo mjesto kulta sv. Krševana, gdje je sasvim izvjesno bio pogubljen i najranije štovan. To je u sjevernoj Italiji, u okolici Akvileje, glavnom gradu jedanaeste pokrajine Italije i velikom središtu kršćanstva. Akvileja je važna kao središte kulta i glavno crkveno središte toga vremena.

„U legendi Ad Saltus spominje se lokalitet u blizini mjesta Aquae Gradatae koje su identificirane s mjestom San Canzian d’ Isonzo, na Soči, desetak kilometara od Akvileje. Na tom mjestu nađeni su ostaci ranokršćanske bazilike i sarkofazi Kancija, Prota i Krševana. Relikvije sv. Krševana vjerojatno su bile prenesene u mjesto Grado u vrijeme dolaska Langobarda, u kasnom 6. stoljeću. Pokraj današnje crkve sv. Kancija nalazi se ranokršćanski kompleks u San Canzianu i tu je sasvim izvjesno prvo mjesto Krševanovog kulta; tu se i sada nalazi Krševanov sarkofag. U vrijeme dolaska Langobarda sarkofazi su tu stavljeni, a relikvije su u spremniku prenesene u Grado“, rekao je dr. Vedriš, pokazavši i slike natpisa na kamenom sarkofagu s imenima Prota, Kancija i Krševana.

Dr. Vedriš je opisao i ikonografiju sv. Krševana u širenju njegovog kulta izvan Zadra, koja pomaže razumijevanju njegove ikonografije i u Zadru. Sv. Krševana najbolje se može pratiti prema prikazima u raznim crkvama, od Akvileje gdje je nakon njenog uništenja sve zatrto. Važno središte njegovog kulta je Ravenna gdje su najstariji sačuvani prikazi sv. Krševana u crkvi San Apollinare Nuovo (6. st.) i u Nadbiskupskoj kapeli sv. Andrije u Ravenni (494.-519.).

Važna je i obnova bazilike sv. Marije Assunta u Akvileji, gdje su u kripti iz 11. st. stari prikazi zadarskih svetaca, među kojima i Krševana. Kult sv. Krševana u Rimu širi se od 5. st., gdje su stari prikazi u kripti crkve San Crisogono in Trastevere. Taj kult u rimskoj četvrti Trastevere (1290.-1300.) važan je za razumijevanje mnogih elemenata zadarske hagiografije, istaknuo je dr. Vedriš.

Mozaik Giovannija Bellinija je najstariji prikaz sv. Krševana kao ratnika, nastao oko 1290. godine. Nakon što je prvotno prikazivan kao mučenik ili monah, s velikim odmakom u Srednjem vijeku Krševan je kasnije dobio ratnički identitet. Dr. Vedriš smatra da se to dogodilo baš u Zadru. Kult sv. Krševana  proširio se i u Palermo na jugu Italije, s prikazom u Capelli palatini (12. st.).

Predaje o dolasku relikvije sv. Krševana u Zadar

Postoje četiri predaje o dolasku tijela sv. Krševana u Zadar, odnosno otkriću relikvija sv. Krševana, koje nisu jednako važne i proširene u Zadru.

Prema prvoj tradiciji, nastaloj prema izgubljenoj kronici iz spisa Šimuna Kožičića Benje u 16. st., relikvije su prenesene u Zadar u drugoj polovici 7. st., za vrijeme patrijarha Maksima (649.-670.) koji je poklonio prijateljima u Dalmaciji i Zadru relikvije sv. Krševana. Dr. Vedriš smatra da je to teško dokazati, no Zadrani su to vjerovali u 12. stoljeću.

Prema drugoj tradiciji, relikvije sv. Krševana donio je zadarski biskup Donat na povratku iz Diedenhoffena, 806. g., što je 1775. g. zabilježio talijanski povjesničar Daniele Farlati. Prema trećoj, važnoj tradiciji u zadarskoj hagiografiji, tijelo sv. Krševana otkriveno je u zadarskoj okolici, no ne zna se kad se to dogodilo. Zanimanje za taj prijenos obnovljeno je zadnjih desetljeća, a povezano je i s otkrićem kodeksa Filippi (13.-14. st.) kojeg čuvaju benediktinke sv. Marije u Zadru.

Prema četvrtoj tradiciji, relikvije sv. Krševana bile su izgubljene pa su ponovno pronađene u 11. st., u samostanskoj crkvi 1056., što je važno kod rekonstrukcije podrijetla i povijesti crkve sv. Krševana. Dr. Vedriš je podsjetio da dr. sc. Nikola Jakšić smatra kako je kult sv. Krševana prenesen u Zadar u karolinškom kontekstu, u doba širenja Franačkog carstva. Dr. Vedriš je predstavio i potvrde tih tradicija u neovisnim izvorima.

Najraniji pouzdani podatak, svjedočanstvo o sv. Krševanu u Zadru je izvještaj ‘O upravljanju Carstvom’ bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta (950.). „Postoje brojne indicije da podaci o kojima to djelo govori potječu iz kasnog 9. stoljeća. To je dosta rano, neovisno svjedočanstvo nekoga tko je o tome izvijestio cara. Kaže da se u Zadru nalazi sv. Krševan, monah i mučenik i njegov sveti lanac.

Druga potvrda je s kraja 10. st., u Darovnici iz 986. se raspravljalo o tijelu i crkvi sv. Krševana koji postoje unutar grada Zadra. Mnoge darovnice iz 11. st. redovito se referiraju na sveto tijelo Krševana, njegove svete ostatke, crkvu sv. Krševana. U tome se vidi da je povijest štovanja i hagiografije sv. Krševana u Zadru vezana uz samostan sv. Krševana i zadarske benediktince“, rekao je dr. Vedriš. Neki dokumenti potvrđuju da je izvan Zadra bio lokalitet povezan sa sv. Krševanom, no nema konsenzusa gdje se to mjesto nalazilo. U dokumentima se spominju crkva sv. Krševana, zemlje sv. Krševana koje zadarskom benediktinskom samostanu sv. Krševana poklanjaju razne osobe svih staleža, stare rimske grobnice. Prvi spomen zemlje u Obrovcu je u oporuci priora Andrije 918. godine.

Istovjetni svibanjski datum prijenosa tijela sv. Krševana i posvete crkve sv. Krševana

Dr. Vedriš je opisao i posvetni natpis iz crkve sv. Krševana iz 1175. g., kad je crkva posvećena nakon obnove prethodnih godina. U apsidi crkve sv. Krševana nalazio se natpis koji je 1791. uništen, a svjedočanstvo o njemu je sačuvano u djelu Zara Cristiana Bianchija koji kaže da je bio uništen 1791. g. Ulomak na natpisu glasi: „Godine Kristove 1175., mjeseca svibnja, dana četvrtoga, biskup metropolitanski sv. Krševanu, čiju zaštitu Zadar uživa, za kraljevanja Kristova, od prije pet stoljeća“.

„Izraz ‘od prije pet stoljeća’ vraća nas u drugu polovicu 7. stoljeća. To nije dokaz da su relikvije tada donesene, ali pokazuje što su Zadrani vjerovali krajem 12. st.“, rekao je dr. Vedriš.

U zadarskim liturgijskim knjigama pojavljuje se datum 19. svibnja, blizak svibanjskom datumu na posvetnom natpisu iz crkve sv. Krševana, kao prijenosu tijela sv. Krševana. Najranija potvrda o prijenosu tijela sv. Krševana je u Kalendaru sv. Marije (1290.) i Kalendaru sv. Krševana (1292.).

„U svibnju su povezana dva događaja, prijenosa tijela i posvete crkve sv. Krševana. Smatram da crkva nije slučajno posvećena u to vrijeme. Posveta crkve je 4. ili 14. svibnja 1175., a proslava prijenosa 19. svibnja. Postoje naznake da se prijenos relikvije slavio i 4. ili 14. svibnja“, naglasio je dr. Vedriš, smatrajući da to „sugerira svjesno povezivanje obnove i posvete crkve s dolaskom relikvija u grad“.

Ikonografija sv. Krševana govori i o njegovom mjestu u životu Zadra. Dr. Vedriš je opisao četiri ikonografska tipa. Prvi tip mučenika podsjeća na Ravennu; bizantski tip s elementima istočne ikonografije prikazuje Krševana kao uglednika s elementima vojne odore. Tu je Krševan uspravan, s križem, blagoslivlja. Takav je na ninskom relikvijaru sv. Jakova i sv. Oroncija iz 11. st., zadarskim relikvijarima Škrinjice košulje sv. Krševana (1326.) i Glave sv. Grgura (14. st.). Treći je monaški tip s krunom mučenika te miješani tip s elementima rimske odore i prijelaza od monaha i mučenika prema ratniku.

„Nakon niza prikaza uspravnog Krševana kao ratnika sa štitom, viteza, pojavljuje se prikaz na kojem Krševan jaše na konju. Smatram da se Krševan kao konjanik nije mogao javiti prije kraja 13. st. i razvio se u 14. stoljeću. U Kodeksu Filippi prikazuje ga se kao konjanika, kao i na različitim relikvijarima iz 14. st., relikvijaru sv. Zoila, u zadarskim rukopisima, Misalu opata Veniera (15. st.), na zgradama i u javnom prostoru (13.-16. st.)“, rekao je dr. Vedriš. Krševana kao konjanika prikazuje i Michele Giambono (15. st.) u crkvi San Trovaso u Veneciji.

Uloga sv. Krševana kao zaštitnika Grada u otporu Zadrana protiv Mlečana

Dr. Vedriš je govorio o kultu sv. Krševana kao ratnika i kroz tri stoljeća zadarskih nevolja s Venecijom (1190.-1456.).

„Godine 1190. bila je pobjeda Zadrana nad Mlečanima, kad je okupljena zadarska zajednica 14. svibnja prisustvovala potpisivanju dokumenta darovnice za Maun. To okupljanje 14. svibnja je prvi slučaj gdje je sv. Krševan spomenut kao „naš zaštitnik grada“ za vrijeme organiziranja zadarske gradske komune. Rast toga procesa u 13. st. ima vrhunac u kasnom 14. st. To je simbolički iskaz samosvijesti i novog zanosa“, rekao je dr. Vedriš.

Sukob između samostana sv. Krševana i zadarskog nadbiskupa 1224. nametnula je Venecija, a „pokazuje ambijent u kojem su sveci, liturgijske procesije i crkvena događanja dio političkog otpora, imaju svoju simboličku važnost i iskazivanje političkih preferencija“, naglasio je predavač.

U 14. st. javljaju se Krševanov stijeg i njegov lik koji su povezani s otporom Mlečanima. „Sv. Krševan postaje simbol, zaštitnik u antimletačkoj dimenziji. Nakon rata i pobjede nad Mlečanima, niz odredbi kralja Ludovika u anžuvinskom vremenu procvata grada sugeriraju važno mjesto sv. Krševana: kovanje novca s njegovim likom, prinošenje svijeća, organizacije igara na njegov blagdan i sl.

U gradskoj odluci Statuta od 13. prosinca 1359. piše da je sv. Krševan branitelj i zaštitnik grada. Ta gradska odluka glasi: „Glede preslavnog mučenika svetog Krševana, zaštitnika i branitelja grada Zadra… onoga dana kad je grad Zadar bio izuzet i oslobođen od jarma tiranskog ropstva Mlečana… neka se nakon toga služi u crkvi svetog Krševana svečana misa“.

U verziji Statuta iz 16. st. nema te odluke. Prilikom sastanka vijeća u Veneciji, 1456. raspravljalo se o zadarskom Statutu. Ta odluka je izbrisana jer su Zadrani slavili sv. Krševana kao svoga zaštitnika, sa specifičnim političkim konotacijama, istaknuo je dr. Vedriš.

„Nakon što je Venecija preuzela Zadar, uloga Krševana je prestala biti moguća i on je postao jedan od drugih zaštitnika, vezan uz samostan. Ubrzo su i relikvije iz samostana velikim dijelom prenesene u katedralu sv. Stošije, gdje su 1427. prvi put popisane. U 15. st. počinje jačati kult sv. Donata i Venecija diskretno smiruje samostan sv. Krševana; rastjeruje tamošnju zajednicu i sv. Krševanu daje mjesto bez političkih reperkusija“, rekao je dr. Vedriš, istaknuvši da je kult sv. Krševana preživio do danas.

Dr. Vedriš je naglasio i poručio kako smatra važnim da se ponovno obnovi liturgijska svečanost proslave blagdana sv. Krševana u povezanosti sa crkvom sv. Krševana u Zadru, bazilikom iz 12. st. koja je biser romaničke arhitekture u Hrvatskoj. Crkva se najnovije obnavljala cijelo desetljeće 2000.-ih godina, a od 2019. do kraja 2022. godine bili su konzervatorski i restauratorski radovi. Sada se u crkvi sv. Krševana održavaju prigodni koncerti. Dodatnom čuvanju i poštovanju  kulta sv. Krševana koji je u Zadru višestoljetno i prirodno bio vezan uz tu svečevu crkvu, doprinijela bi i ponovna sakralna upotreba crkve sv. Krševana uz proslavu njegovog blagdana kao zaštitnika Grada Zadra.

Prigodnu i zahvalnu riječ na susretu uputila je dr. sc. Ana Jordan Knežević, kustosica SICU-a Zadar. Događaj je organizirala Stalna izložba crkvene umjetnosti u sklopu manifestacije ‘Krševanovi dani kršćanske kulture’ Zadarske nadbiskupije.

Ines Grbić