U Europskoj uniji se preuveličava potrošnja za projekte zaštite klime, potencijalno za milijarde eura, objavili su revizori Unije, navodeći primjere zemalja koje tvrde da su potrošnja na IT sustave i plaće ekološke mjere, a među njima je i Hrvatska, prenosi agencija Reuters.

EU se obvezao potrošiti najmanje 37 posto svog 700 milijardi eura teškog fonda za oporavak od covida-19, koji se sastoji od zajmova i bespovratnih sredstava, na mjere koje su odgovor na klimatske promjene.

Prema vlastitoj procjeni EU-a, zemlje su premašile taj cilj i do veljače su namijenile 275 milijardi eura, odnosno 42,5 posto do sada dodijeljenih sredstava, za ulaganja koja pomažu u ispunjavanju zelenih ciljeva.

Ta brojka možda precjenjuje potrošnju EU-a na ‘zelene’ mjere za najmanje 34,5 milijardi eura, rekli su revizori.

Analiza Europskog revizorskog suda pokazala je da su zemlje EU-a brojne projekte označile zelenima iako su imale samo slabu vezu.

Na primjer uključili su IT sustave za digitalizaciju vodoopskrbnog sustava. To je Hrvatska ocijenila kao 40-postotni doprinos klimi, a revizori su rekli da bi trebao biti 0 posto.

U drugom primjeru Slovačka je plaće svog osoblja koje upravlja fondom za covid-19 uvrstila u izdatke koji pogoduju zaštiti klime, rekli su revizori.

Nejasne koristi
Drugi su imali nejasne klimatske koristi.

Portugalsko ulaganje u javni prijevoz, označeno kao 100 posto ekološko, nije uračunalo emisije koje bi proizvela izgradnja projekta – što otežava procjenu neto ušteda nakon završetka, rekli su revizori. Slično tome, utjecaj grčke hidroelektrane nije procijenjen i na temelju negativnog utjecaja na biološku raznolikost.

Kao odgovor, glasnogovornik Europske komisije rekao je da je fond za covid-19 usmjerio značajna sredstva u zelene projekte i da je temeljito provjerio planiranu potrošnju zemalja.

Revizori su naveli i pozitivne primjere uključujući grčki plan vrijedan 1,25 milijardi eura za uštedu energije u više od 100.000 domova.

Ostala potrošnja označena kao zelena uključuje projekte obnovljive energije, željeznice i infrastrukturu za punjenje električnih automobila.

Ne zna se koliko novca ide za zeleno
No općenito EU-ov sustav rangiranja klimatskih doprinosa projekata, prema kojem im se daje rang od nula, 40 ili 100 posto, nije bio dovoljno precizan i dovodi do preuveličavanja, rekli su revizori.

Ta metoda “u konačnici daje malo pokazatelja koliko novca ide izravno u zeleni prijelaz”, rekla je Joelle Elvinger, revizorica koja je vodila pripremu izvješća.

Komisija je rekla da njezina metodologija pruža dovoljnu točnost, a nametanje detaljnijih pravila stvorilo bi složenu birokraciju za buduće fondove.

Hrvatska bi zbog suše mogla ostati bez šećera. Na istoku zemlje, gdje je najveća proizvodnja šećerne repe, uništeno je više od 80 posto uroda. U Ministarstvu poljoprivrede u srijedu poslijepodne održan je hitan sastanak, pomoć će se tražiti i od Bruxellesa. Apokaliptični prizori u poljima šećerne repe – najgore je u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. “Repa se držala koliko je mogla. Onda je list izvlačio vlagu iz repe i repa se smanjivala i smanjivala i sad su se osušili i repa i list”, rekao je Ivo Kelić, proizvođač šećerne repe iz Mirkovaca za Dnevnik.hr.

Na istoku se proizvodi 85 posto repe za proizvodnju šećera, a uništeno je više od 80 posto uroda.

“Naše obiteljsko gospodarstvo ima negdje oko 126 hektara šećerne repe, a nećemo vaditi jedno 80 hektara”, pojasnio je Kelić.

U poljima elementarna nepogoda, a na tržištu moguća katastrofa. Suša je uništila repu ne samo u Hrvatskoj nego i drugdje u Europi, pa je pitanje hoće li ove godine uopće biti šećera.

“Takva je situacija i u Mađarskoj, Sloveniji, a vidio sam i u Srbiji da je strašna situacija. Pa nemam pojma više tko će sijati šećernu repu kad smo ovako na gubitku. To bi mogao biti kraj za šećeranu u Županji, zadnju šećeranu u Hrvatskoj”, upozorio je Kelić.

Posljednja hrvatska šećerana ne pamti ovakvu kampanju.

“Vjerujte, mi radimo s prepolovljenim kapacitetom, cijena tog šećera je ogromna. Sve skupa jako loša situacija”, rekao je predsjednik uprave Hrvatske industrije šećera Željko Zadro.

U Ministarstvu poljoprivrede održan je hitan sastanak jer bez repe nema ni šećera.

“Naš je sastanak rezultirao da ćemo u četvrtak krenuti prema Europskoj komisiji, inicirati na aktivaciji kriznih rezervi u poljoprivredi. To se čeka šest mjeseci ako se odobri”, napomenuo je ministar Josip Zadro.

Iz Vlade umiruju da čine sve kako šećernu krizu ne bi okusili i građani.

“Nema potreba za zabrinutost za naše građane, dakle neće biti ni uvoza niti povećanja cijena vezano za šećer. S te strane Vlada štiti građane”, ustvrdio je državni tajnik Tugomir Majdak.

Manjak šećera nadomjestit će se zalihama i dijelom iz rafiniranja.

“Poskupljenja sigurno ne prijete, ali imamo katastrofalnu situaciju u RH”, smatra Zadro.

Jer na koljenima su i industrija i zaduženi proizvođači. Ukupne obveze dosegnule su 10 milijuna eura. Na Vladu ide i prijedlog ukidanja referentnih prinosa te kreditiranje dugova uz pomoć HBOR-a. Ne sanira li se problem odmah, proizvođači sljedeće godine neće sijati šećernu repu, a to bi bio kraj domaćem šećeru.

Hrvatska ima najviše radnika u zadnjih trideset godina, a trend rasta zapošljavanja ne staje. Unatoč velikom iseljavanju broj ukupno zaposlenih raste još od 2015., pa danas u Hrvatskoj radi 250 tisuća ljudi više nego prije deset godina.

Stopa nezaposlenosti je manja od 5 posto prema DZS-u, a prema Eurostatu 5.5 posto. To je najniža stopa u povijesti Hrvatske i nije rezultat samo masovnog iseljavanja. Hrvatska je od kraja pandemije jedna od najuspješnijih država EU po pitanju rasta gospodarstva.

U kojim županijama se najviše zapošljava?
Državni zavod za statistiku (DZS) navodi kako je u siječnju ove godine u Hrvatskoj bilo 1636 milijuna zaposlenih, 50 tisuća više nego u istom mjesecu 2023. Nastavak snažnog trenda zapošljavanja, koji traje zadnjih nekoliko godina, dobra je vijest ne samo za plaće i mlade radnike nego i za mirovinski sustav.

Iako se u cijeloj Hrvatskoj zapošljava sve više radnika, intenzitet je različit. Ukupni broj zaposlenih je najviše narastao u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (4.37 posto), Zagrebačkoj (4.28 posto) i Brodsko-posavskoj (4.25 posto). Najmanji rast je zabilježen u Međimurskoj županiji (0.43 posto), Virovitičko-podravskoj (0.77 posto) i Požeško-slavonskoj (1.12 posto).

Stopa nezaposlenosti je najmanja u Gradu Zagrebu, Varaždinskoj županiji i Istarskoj. Razlike po pitanju nezaposlenosti su u Hrvatskoj jako velike, a mnoge županije još uvijek imaju problem visoke nezaposlenosti. Sve županije u istočnoj Hrvatskoj su u siječnju imale stopu nezaposlenosti iznad 10 posto, kao i Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska te Sisačko-moslavačka.

Rast broja zaposlenih popravlja puno toga
Trenutnih 1.676 milijuna zaposlenih (prosjek osiguranika na HZMO u prvih pet mjeseci) je apsolutno dobra vijest. Manja stopa nezaposlenosti i dugogodišnji rast potražnje za radnicima dovode do jače pregovaračke moći radnika i većih plaća.

Plaće snažno rastu, iako je kroz 2022. rast cijena bio veći od rasta plaća. Zbog rasta plaća država prikuplja sve više doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, pa se donekle ublažavaju problemi.

Početkom 2015. je na jednog umirovljenika u Hrvatskoj dolazilo 1.13 umirovljenika, a mogućnost je bila da se već do kraja te godine ukupni broj radnika izjednači s ukupnim brojem umirovljenika. Da se kriza nastavila još nekoliko godina, to bi se i dogodilo.

Trenutno na jednog umirovljenika dolazi 1.42 radnika, što je još uvijek neodrživo, ali daleko bolje nego prije nekoliko godina. U zimskim mjesecima je taj omjer 1 umirovljenik na 1.35 radnika, ali i to je daleko bolje od odnosa 1:1.

Hrvatska je u fazi oporavka
U povijesti Hrvatske su vidljive četiri faze po pitanju ukupnog broja zaposlenih. Prva je počela odmah nakon stjecanja nezavisnosti (tehnički još u vrijeme Jugoslavije) i trajala cijelo desetljeće. Problemi rata, pretvorbe i privatizacije, općenito tranzicije s modela državnog upravljanja na tržišno gospodarstvo i sveopće korupcije su smanjili broj zaposlenih s 1.839 milijuna 1991. na 1.381 milijun 2000.

Početkom ovog stoljeća je počeo gospodarski oporavak, pa se broj ukupno zaposlenih (mjereno prema broju osiguranika u mirovinskom sustavu) oporavlja na 1.605 milijuna do 2008. Važno je naglasiti da je taj oporavak ostvaren s malim rastom javnog duga, koji je na kraju tog razdoblja bio manji od 50 posto BDP-a.

“Naš način života” je uništavao Hrvatsku
Od početka krize 2009. do kraja krize 2015. je izgubljena 191 tisuća radnih mjesta, isključivo u privatnom sektoru. Valja podsjetiti da u tom razdoblju nije bilo rasta plaća, a kada se uračuna rast cijena, onda su realne plaće zapravo padale.

Ono što nije padalo je broj zaposlenih u javnom sektoru, koji je uz to morao servisirati sve manje stanovnika zbog masovnog odseljavanja. Da bi se održao “naš način života”, kako se svojedobno izrazio tadašnji premijer Zoran Milanović, Hrvatska se masovno zaduživala.

Dok je za vrijeme ekonomskog oporavka udio javnog duga u BDP-u narastao samo s 34 na 46 posto, od 2008. do 2015. je narastao s 46 na 96 posto. Hrvatska se sve više zaduživala dok je ekonomski (i demografski) propadala.

Trend je dobar, ali da bi se nastavio, treba reformirati javni sektor
Hrvatska se nalazi u višegodišnjem trendu ekonomskog oporavka, koji je prekinula samo pandemija. No utjecaj pandemije na zaposlenost bio je relativno slab, s kratkotrajnim blagim padom broja zaposlenih. Gotovo 150 tisuća novih zaposlenika je Hrvatska dobila samo od 2020. do danas.

Rast zaposlenosti od 2015. se poklapa s periodom rasta BDP-a. Sve do te godine je Hrvatska bila u krizi, koju je karakterizirao oštar pad broja zaposlenih, barem u privatnom sektoru. Izgubljeno je gotovo 200 tisuća radnih mjesta, a 2014. je bilo najmanje zaposlenih u povijesti Hrvatske.

Hrvatska se nalazi u dobrom dijelu ciklusa i pametno bi bilo što više ga produžiti. Da bi se to napravilo, treba izbjegavati greške iz prošlosti. U optimističnom scenariju bi se provele reforme neefikasnog javnog sektora.