Connect with us

Svijet

Putinov medij objavio plan za Ukrajinu: Uništenje, komadanje, masovne egzekucije…

Objavljeno

-

“Još u travnju prošle godine pisali smo o neizbježnosti denacifikacije Ukrajine. Nacistička, banderovska Ukrajina (Stepan Bandera bio je vođa anarhonacionalističkog pokreta u Ukrajini polovicom 20. stoljeća, op.p.), neprijatelj Rusije i oruđe Zapada za uništenje Rusije, nama ne treba. Danas je pitanje denacifikacije prešlo u praktičnu sferu”, piše Timofej Sergejcev za rusku državnu agenciju RIA Novosti i zapravo iznosi Putinov plan za Ukrajinu u slučaju ruske ratne pobjede – uništenje ili barem komadanje ukrajinske države i ukidanje ukrajinske nacije uz masovne progone i egzekucije.

Njegov komentar prenosimo u cijelosti:

Denacifikacija je nužna kada je značajan dio ljudi, najvjerojatnije većina, podložen i uvučen u nacistički režim, odnosno kada teza “ljudi su dobri, vlast je loša” ne funkcionira. Prepoznavanje te činjenice temelj je politike denacifikacije i svih njezinih mjera, a sama činjenica je njezin predmet.

Ukrajina je upravo u takvoj situaciji. Činjenica da je ukrajinski glasač glasao za “Porošenkov mir” i “Zelenskijev mir” ne bi smjela zavaravati – Ukrajinci su bili prilično zadovoljni time da je najkraći put do mira vodio kroz blitzkrieg, što su posljednja dva ukrajinska predsjednika transparentno nagovijestila kada su bila izabrana.

Upravo je ova metoda “umirenja” unutarnjih antifašista – totalnim terorom – korištena u Odesi, Harkivu, Dnjepropetrovsku, Mariupolju i drugim ruskim gradovima. A prosječnom Ukrajincu s ulice to je sasvim odgovaralo. Denacifikacija je skup mjera u odnosu na nacificiranu masu stanovništva, koja tehnički ne može biti podvrgnuta izravnom kažnjavanju kao ratni zločinci.

“Naciste treba maksimalno uništiti”

Naciste koji su se naoružali treba maksimalno uništiti na bojnom polju. Ne bi smjelo biti značajnih razlika između Oružanih snaga Ukrajine i tzv. nacionalnih bojni, kao ni teritorijalne obrane koja je spojila ove dvije vrste vojnih formacija. Svi su podjednako uključeni u ekstremnu okrutnost prema civilnom stanovništvu, podjednako su krivi za genocid nad ruskim narodom, podjednako ne poštuju zakone i običaje ratovanja.

Ratne zločince i aktivne naciste treba primjereno i eksponencijalno kažnjavati. Mora se provesti totalna lustracija. Sve organizacije koje su se vezale za praksu nacizma treba likvidirati i zabraniti. No, osim državnog vodstva, kriv je i značajan dio narodne mase, koji su pasivni nacisti, sudionici nacizma. Podržavali su i povlađivali nacističkoj vlasti. Pravedno kažnjavanje ovog dijela stanovništva moguće je provesti kao neizbježne teškoće pravednog rata protiv nacističkog sustava, vođenog što opreznije i razboritije u odnosu na civile.

Dodatna denacifikacija te mase stanovništva sastoji se u preodgoju, što se postiže ideološkom represijom (suzbijanjem) nacističkih stavova i strogom cenzurom, ne samo u političkoj sferi nego i nužno u sferi kulture i obrazovanja. Kulturom i obrazovanjem pripremala se i provodila duboka masovna nacifikacija stanovništva, osigurana obećanjem dividende kroz pobjedu nacističkog režima nad Rusijom, nacističkom propagandom, unutarnjim nasiljem i terorom, kao i osmogodišnjim ratom s narodom Donbasa koji se pobunio protiv ukrajinskog nacizma.

Denacifikacija

Denacifikaciju može provesti samo pobjednik, što podrazumijeva (1) njegovu apsolutnu kontrolu nad procesom denacifikacije i (2) moć da osigura takvu kontrolu. U tom pogledu, denacificirana zemlja ne može biti suverena. Država koja denacificira – Rusija – ne može poći od liberalnog pristupa u pogledu denacifikacije. Denacifikatorsku ideologiju krivac ne može osporiti.

Rusko priznanje potrebe denacifikacije Ukrajine znači priznanje nemogućnosti krimskog scenarija za Ukrajinu u cjelini. Međutim, taj je scenarij bio nemoguć 2014. i u pobunjenom Donbasu. Samo osam godina otpora nacističkom nasilju i teroru dovelo je do unutarnje kohezije i svjesnog nedvosmislenog masovnog odbijanja da se održi bilo kakvo jedinstvo i povezanost s Ukrajinom, koja je sebe definirala kao nacističko društvo.

Uvjeti denacifikacije nikako ne mogu biti kraći od jedne generacije, koja se u uvjetima denacifikacije mora roditi, odrasti i sazreti. Nacifikacija Ukrajine nastavila se kroz više od 30 godina, počevši barem od događanja 1989. godine, kada je ukrajinski nacionalizam dobio legalne i legitimne oblike političkog izražavanja i predvodio pokret za “nezavisnost” i prema nacizmu.

Posebnost suvremene nacificirane Ukrajine je u amorfnosti i ambivalentnosti, koje dopuštaju da se nacizam preruši u želju za “nezavisnošću” i “europskim” (zapadnim, proameričkim) putem “razvoja” (a u stvarnosti – u degradaciju) te u tvrdnju da u Ukrajini “nema nacizma, nego samo privatnih ekscesa”. Uostalom, nema glavne nacističke stranke, nema Führera, nema punopravnih rasnih zakona (samo njihova skraćena verzija u obliku represije protiv ruskog jezika). Kao rezultat toga, nema opozicije i otpora režimu.

“Kolektivni Zapad je dizajner, izvor i pokrovitelj ukrajinskog nacizma”

Međutim, sve navedeno ne čini ukrajinski nacizam “blagom verzijom” njemačkog nacizma iz prve polovice 20. stoljeća. Naprotiv, budući da je ukrajinski nacizam oslobođen takvih “žanrovskih” (u suštini političke tehnologije) okvira i ograničenja, on se slobodno razvija kao temeljna osnova svakog nacizma – kao europski, te u svom najrazvijenijem obliku, američki rasizam.
Dakle, denacifikacija se ne može provesti kompromisno, na temelju formule poput “NATO – ne, EU – da”.

Kolektivni Zapad je dizajner, izvor i pokrovitelj ukrajinskog nacizma, dok su zapadni banderovci i njihovo “povijesno pamćenje” samo jedno od oruđa za nacifikaciju Ukrajine. Ukronacizam ne nosi manju, nego veću prijetnju svijetu i Rusiji od njemačkog nacizma hitlerovske verzije.

Naziv “Ukrajina” očito se ne može zadržati kao naziv bilo kojeg potpuno denacificiranog državnog entiteta na teritoriju oslobođenom od nacističkog režima. Novostvorene narodne republike na prostoru slobodnom od nacizma trebale bi izrasti iz prakse gospodarskog samoupravljanja i socijalne sigurnosti, obnove i modernizacije sustava za potporu životu stanovništva.

Zapravo, njihove političke težnje ne mogu biti neutralne. Iskupljenje krivnje pred Rusijom zato što je se tretiralo kao neprijatelja, može se ostvariti samo oslanjanjem na Rusiju u procesima obnove, preporoda i razvoja. Za ova područja ne bi smjeli biti dopušteni nikakvi “Marshallovi planovi”. Ne može biti “neutralnosti” u ideološkom i praktičnom smislu, kompatibilne s denacifikacijom. Kadrovi i organizacije koje su instrument denacifikacije u novodenacificiranim republikama ne mogu se ne oslanjati na izravnu vojnu i organizacijsku potporu Rusije.

Deukrajinizacija

Denacifikacija će neminovno biti i deukrajinizacija – odbacivanje velike i umjetne inflacije etničke komponente samoidentifikacije stanovništva teritorija povijesne Malorusije i Novorusije, koju su započele sovjetske vlasti. Kao instrument komunističke velesile, umjetni etnocentrizam nakon njezina pada nije ostao bez pokrovitelja. U tom službenom svojstvu prešao je pod vlast druge supersile (moći koja stoji iznad država) – Zapada. Treba ga vratiti u njegove prirodne granice i oduzeti mu političku funkcionalnost.

Za razliku od, primjerice, Gruzije i baltičkih zemalja, Ukrajina je, kao što je povijest pokazala, nemoguća kao nacionalna država, a pokušaji njezine “izgradnje” prirodno vode u nacizam. Ukrajinizam je umjetna antiruska konstrukcija koja nema svoj civilizacijski sadržaj, podređeni element tuđina i tuđinske civilizacije. Debanderizacija sama po sebi neće biti dovoljna za denacizaciju – banderovski element je samo paravan, krinka za europski projekt nacističke Ukrajine, stoga je uz denacifikaciju Ukrajine neizbježna i njezina deeuropeizacija.

“Banderovska vrhuška mora biti eliminirana”

Banderovska vrhuška mora biti eliminirana, njezin je preodgoj nemoguć. Društvena “močvara”, koja je ovu vrhušku aktivno i pasivno podupirala djelovanjem i nedjelovanjem, mora preživjeti ratne nedaće i prihvatiti ovo iskustvo kao povijesnu pouku i iskupljenje za svoju krivnju. Oni koji nisu podržavali nacistički režim, patili zbog njega i rata koji je režim pokrenuo u Donbasu, moraju biti konsolidirani i organizirani, moraju postati stup nove vlasti, njezina vertikala i horizontala.

Povijesno iskustvo pokazuje da tragedije i drame rata koriste narodima koji su bili zaneseni ulogom neprijatelja Rusije. Denacifikacija kao cilj specijalne vojne operacije u okviru same ove operacije podrazumijeva se kao vojna pobjeda nad kijevskim režimom, oslobađanje teritorija od naoružanih pristaša nacista, eliminacija neumoljivih nacista, hvatanje ratnih zločinaca te stvaranje sustavnih uvjeta za naknadnu denacifikaciju u mirnodopskim uvjetima.

Potonje bi, pak, trebalo započeti s organizacijom tijela lokalne samouprave, policije i obrane, očišćenih od nacističkih elemenata.

Na njihovoj osnovi pokrenut će se procesi osnivanja nove republičke državnosti, integrirajući ovu državnost u blisku suradnju s ruskim odjelom za denacifikaciju Ukrajine (novostvorenim ili pretvorenim, recimo, iz Rossotrudničestva (ruske državne agencije za inozemnu pomoć i kulturalnu suradnju, op.p.)), uz usvajanje republičkog regulatornog okvira (zakona) o denacizaciji pod ruskom kontrolom, definiranje granica i okvira za izravnu primjenu ruskog zakona i ruske jurisdikcije na oslobođenom teritoriju u području denacifikacije, stvaranje suda za zločine protiv čovječnosti u bivšoj Ukrajini. U tom smislu, Rusija bi trebala djelovati kao čuvar Nürnberškog procesa.

“Tamo će ići mrzitelji Rusije”

Sve navedeno znači da je za postizanje ciljeva denacifikacije neophodna podrška stanovništva, njegov prelazak na stranu Rusije nakon oslobođenja od terora, nasilja i ideološkog pritiska kijevskog režima, nakon izlaska iz informacijske izolacije. Naravno, trebat će neko vrijeme da se ljudi oporave od šoka neprijateljstava, da se uvjere u dugoročne namjere Rusije i da “neće biti napušteni”.

Nemoguće je unaprijed predvidjeti na kojim će područjima masa stanovništva činiti kritično potrebnu većinu. “Katolička provincija” (Zapadna Ukrajina sa svojih pet regija) vjerojatno neće postati dio proruskih teritorija. Linija razdvajanja će se, međutim, pronaći empirijski. Ostat će neprijateljski nastrojena prema Rusiji, ali prisilno neutralna i demilitarizirana Ukrajina s formalno zabranjenim nacizmom. Tamo će ići mrzitelji Rusije.

Jamstvo očuvanja ove preostale Ukrajine kao neutralne države trebala bi biti prijetnja trenutačnog nastavka vojne operacije u slučaju nepoštivanja navedenih zahtjeva. Možda će to zahtijevati stalnu rusku vojnu prisutnost na njezinom teritoriju. Od crte razdvajanja do ruske granice nalazit će se teritorij potencijalne integracije u rusku civilizaciju, koja je po svojoj unutarnjoj prirodi antifašistička.

Što nakon kraja rata?

Operacija denacifikacije Ukrajine, koja je započela vojnom fazom, slijedit će istu logiku i u miru. U svakoj fazi bit će potrebno postići nepovratne promjene. U ovom slučaju, nužni početni koraci denacifikacije mogu se definirati na sljedeći način:

– likvidacija oružanih nacističkih formacija (što znači bilo koje oružane formacije Ukrajine, uključujući Oružane snage Ukrajine), kao i vojne, informacijske i obrazovne infrastrukture koje osiguravaju njihovo djelovanje;

– formiranje tijela narodne samouprave i policije oslobođenih područja, štiteći stanovništvo od terora podzemnih nacističkih skupina;

– instalacija ruskog informacijskog prostora;

– povlačenje obrazovnog materijala i zabrana obrazovnih programa na svim razinama koji sadrže nacističke ideološke smjernice;

– masovne istražne radnje za utvrđivanje osobne odgovornosti za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, širenje nacističke ideologije i potporu nacističkom režimu;

– lustracija, objavljivanje imena sudionika nacističkog režima, uključivanje u prisilni rad radi obnove uništene infrastrukture kao kaznu za nacističke aktivnosti (iz reda onih koji neće biti osuđeni na smrtnu kaznu ili zatvor);

– usvajanje na lokalnoj razini, pod nadzorom Rusije, primarnih normativnih akata denacifikacije “odozgo”, zabrana svih vrsta i oblika oživljavanja nacističke ideologije;

– uspostavljanje spomen-obilježja i spomenika žrtvama ukrajinskog nacizma, ovjekovječujući uspomenu na heroje borbe protiv njega;

– uključivanje kompleksa antifašističkih i denacifikacijskih normi u ustave novih narodnih republika;

– stvaranje stalnih denacifikacijskih tijela na period od 25 godina.

“Ovo je čisto ruski posao”

Rusija neće imati saveznika u denacifikaciji Ukrajine, budući da je ovo čisto ruski posao, te zato što će biti iskorijenjena ne samo banderovska verzija nacističke Ukrajine, već prije svega zapadni totalitarizam, nametnuti programi civilizacijske degradacije i dezintegracije, mehanizmi podjarmljivanja supersili Zapada i Sjedinjenih Američkih Država.

Da bi se plan denacifikacije Ukrajine proveo u praksi, sama Rusija će se morati konačno rastati od proeuropskih i prozapadnih iluzija, nametnuti se kao posljednja instanca zaštite i očuvanja tih vrijednosti povijesne Europe (Starog Svijeta) koje to zaslužuju i koje je Zapad u konačnici napustio, izgubivši borbu za sebe. Ta se borba nastavila kroz cijelo 20. stoljeće i iskazala se u svjetskom ratu i ruskoj revoluciji.

Rusija je učinila sve da spasi Zapad u 20. stoljeću. Provela je glavni zapadni projekt, alternativu kapitalizmu, koji je pobijedio nacionalne države – socijalistički, crveni projekt. Slomila je njemački nacizam, monstruozni proizvod krize zapadne civilizacije. Posljednji čin ruskog altruizma bila je ispružena ruka prijateljstva Rusije, zbog čega je Rusija 90-ih godina primila monstruozan udarac.

“Rusija će ići svojim putem, ne brinući se za sudbinu Zapada”

Sve što je Rusija učinila za Zapad, učinila je o svom trošku, podnoseći najveće žrtve. Zapad je u konačnici odbacio sve te žrtve, obezvrijedio doprinos Rusije rješavanju zapadne krize i odlučio se osvetiti Rusiji za pomoć koju je nesebično pružila. Nadalje, Rusija će ići svojim putem, ne brinući se za sudbinu Zapada, oslanjajući se na još jedan dio svog nasljeđa – vodstvo u globalnom procesu dekolonizacije.

U sklopu tog procesa, Rusija ima veliki potencijal za partnerstvo i savezništvo sa zemljama koje je Zapad stoljećima tlačio i koje se neće ponovno navući na njen jaram. Bez ruske žrtve i borbe ove zemlje ne bi bile oslobođene. Denacifikacija Ukrajine ujedno je i njezina dekolonizacija, što će stanovništvo Ukrajine morati razumjeti kada se počne oslobađati opijenosti, iskušenja i ovisnosti o takozvanom europskom izboru.

 
Nastavi čitati
1 Comment

1 Comment

  1. Zvonko

    4. travnja 2022. at 22:08

    SLAVA UKRAJINI!

     

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Svijet

Zabrinjavajuće otkriće o posljedicama covida

Objavljeno

-

By

Izvor: Kampus Production / Pexels / Ilustracija

Osobe koje su imale covid-19 izložene su većem riziku od niza oštećenja mozga i mentalnih poremećaja godinu dana kasnije u usporedbi s ljudima koji nikada nisu bili zaraženi koronavirusom, otkriće je koje bi moglo utjecati na milijune Amerikanaca, izvijestili su američki znanstvenici.

Jednogodišnje istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Nature Medicine procijenilo je stanje mozga milijuna američkih veterana kod 44 različita poremećaja uz pomoć medicinske dokumentacije bez identifikatora pacijenata.

Moždani i drugi neurološki poremećaji javili su se kod 7 posto više onih koji su bili zaraženi covidom u usporedbi sa sličnom skupinom veterana koji nikada nisu bili zaraženi koronavirusom.

Preneseno na opću populaciju to znači otprilike 6,6 milijuna Amerikanaca koji su imali moždana oštećenja povezana s infekcijama covidom, rekao je tim.

“Rezultati pokazuju razorne dugoročne učinke covida-19”, rekao je autor istraživanja dr. Ziyad Al-Aly s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Washington.

Al-Aly i kolege s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Washington i Sustava zdravstvene skrbi za veterane St. Louisa proučavali su medicinsku dokumentaciju 154.000 američkih veterana koji su bili pozitivni na covid od 1. ožujka 2020. do 15. siječnja 2021.

Usporedili su ih s dokumentacijom 5,6 milijuna pacijenata koji nisu imali covid tijekom istog vremenskog okvira i druge grupe od 5,8 milijuna ljudi iz razdoblja neposredno prije nego što je koronavirus stigao u Sjedinjene Države.

Al-Aly je rekao da su se prethodne studije bavile užom skupinom poremećaja i da su uglavnom bile usmjerene na hospitalizirane pacijente, dok je njegova studija uključivala i hospitalizirane i nehospitalizirane pacijente.

Poremećaji pamćenja, koji se obično nazivaju moždana magla, bili su najčešći simptom.

U usporedbi s kontrolnim skupinama, ljudi zaraženi covidom imali su 77 posto veći rizik od razvoja problema s pamćenjem.

Osobe zaražene virusom također su imale 50 posto veću vjerojatnost da će doživjeti ishemijski moždani udar, koji je uzrokovan krvnim ugrušcima, u usporedbi s grupom koja nikada nije bila zaražena.

Oni koji su imali covid imali su 80 posto veću vjerojatnost da će imati iznenadne napade poput epileptičnih, 43 posto veću vjerojatnost da će imati probleme s mentalnim zdravljem, poput tjeskobe ili depresije, 35 posto veću vjerojatnost da će imati glavobolje i 42 posto veću vjerojatnost da će patiti od poremećaja kretanja, poput tremora, u usporedbi s kontrolnim skupinama.

Znanstvenici kažu da vlade i zdravstveni sustavi moraju osmisliti planove za svijet nakon covida.

“S obzirom na kolosalan razmjer pandemije, suočavanje s tim izazovima zahtijeva hitne i koordinirane – ali za sada nepostojeće – globalne, nacionalne i regionalne strategije odgovora”, rekao je Al-Aly.

 
Nastavi čitati

Svijet

Šimonović za N1: Postoji stvarni strah od nuklearnog rata

Objavljeno

-

By

Izvor : N1

Hrvatski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima Ivan Šimonović gostovao je u TNT-u i komentirao najnovija događanja u Ukrajini.

“Situacija u Ukrajini bila je u središtu rasprava na općoj skupštini, ali raspravljalo se i na vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, kojem je ovaj mjesec na čelu Francuska. Među naglascima u razgovorima po pitanju agresije na Ukrajinu, izdvojio bih sljedeće naglaske: Naglasak na agresiji kao kršenje međunarodnog prava i potrebi da se ona zaustavi. Zatim na dostupnosti cijenama hrane i energenata, te na kraju o strahu od daljnje eskalacije i mogući nuklearni sukob. Upravo ovo je nova dimenzija. I dalje je Rusija u UN-u izolirana, što se vidjelo po ovacijama koje je dobio Zelenski kada se obratio općoj skupštini”, rekao je.

Kako navodi, posljedice sukoba su tragične za Ukrajinu i dramatične za Rusiju. “Ozbiljne su za Europu, ali i opasne za cijeli svijet. Već sada imamo desetke tisuća žrtava, radi se o strašnim razaranjima ukrajinskih gradova i sela. S druge strane imamo i globalni problem nedostatka i rasta cijene žita. Tu je i kriza energenata, što je veliki udar za Europu, koja je zavisna od ruskog plina. To najviše dolazi do izražaja u raspravama. Postoje rijetki pozitivni pomaci. Razmjene zarobljenika olakšavaju ljudske patnje, ali dovode i do porasta povjerenja između strana. Sa strane ljudskih prava to je veliki dobitak. Mi smo dobili našeg državljanina Prebega, ali bojim se da je među stranama u sukobu tako duboko nepovjerenje da ni ove mjere neće puno pomoći. Svaki put kada postoji prilika, treba ih odrabljivati”, rekao je.

“Što se deblokade tiče, njezin motiv je taj da nitko nije želio biti odgovoran za porast gladi u svijetu. Nakon puno razočaranja, tu je i UN imao posebnu ulogu zbog tog straha za porast odgovornosti za glad u svijetu i rast cijena hrane. Ne vjerujem da će se itko usuditi da ne nastavi s ovom pomoći da se ublaže globalne humanitarne posljedice sukoba u Ukrajini”, rekao je.

“Rusije nije ostvarila svoje ratne ciljeve”

Smatra da su šanse za ozbiljne mirovne pregovore u ovom trenutku slabe. “S jedne strane imamo Rusiju, koja nije ostvarila svoje ratne ciljeve, i koja radi svojih unutarnjih političkih razloga ne želi to priznati. S druge strane, imamo Ukrajinu koja je u zamahu i pokazala je da se može braniti i vratiti okupirana područja. Imamo i treći čimbenik da Rusija na ovu situaciju reagira eskalacijom sukoba. To je vrlo ozbiljna eskalacija. Ruski izvori govore da je parcijalna mobilizacija znatno šira od 300.000 novačenih vojnika. Uz to, treba gledati u kontekstu drugih ruskih poteza, što je aktualno održavanje referenduma u četiri oblasti u Ukrajini”, rekao je.

“Treći faktor je ruska prijetnja da će svaku prijetnju suvereniteta Rusije suzbiti svim raspoloživim sredstvima, uključujući i nuklearno. Zamislite situaciju, nakon ovog referenduma koji je u pravnom smislu lakrdija, ali se svejedno održava, slijedi aneksija, imat ćemo situaciju da se s gledišta Rusije Ukrajina smatra okupatorom. Svaka podrška Ukrajini u tom smislu je narušavanje teritorijalnog suvereniteta Rusije, jer vrijedi ona prijetnja mogućnosti uporabe svih snaga, uključujući i nuklearne. Cijela situacija je vrlo ozbiljna”, rekao je.

Kaže da će se situacija u Rusiji mijenjati, bez obzira na manipulaciju u medijima, te da će rasti otpor, zajedno sa sve širom mobilizacijom. “Vidimo da mnoge manjine i ruralno stanovništvo osjećaju da su oni posebno pogođeni mobilizacijom. “Tu će sigurno otpor protiv takvih rizika rasti. Tu postoji ravnoteža između straha od represije ako se protive mobilizaciji i straha od posljedica ako se mobilizaciji odazovu. Ispravno je ukazati na to da je sada na granici s Gruzijom i Kazahstanom nastale kolone ljudi koji pokušavaju izaći iz Rusije. Procjene su da se čeka dulje od jednog dana da se izađe iz zemlje. To je za Rusiju veliki gubitak jer su oni koji su do sada napuštali Rusiju bili mladi i obrazovani, koji su potencijalno oni koji bi mogli raditi probleme ruskom režimu, pa bi se cinično moglo reći da je i bolje da odu”, rekao je.

“Podneseno je snažno izvješće koje ističe odgovornost za zločine i potrebe za istragama koje se provode. Mnoge države, uključujući i Hrvatsku, podržavaju istrage ICC-a. Ured visokog povjerenika za ljudska prava provodi promatračku misiju u Ukrajinu, ali ona u svojim izvješćima mora biti oprezna, jer izvješćuje iz okupiranih dijelova Ukrajine, kako bi mogla biti oči i uši međunarodne zajednice. S druge strane, osnovano je i posebno istražno povjerenstvo od strane vijeća za Ljudska prava, koje govori o mučenjima, ubojstvima i silovanjima”, rekao je.

Tvrdi da je problem UN-a taj da prema povelji ne smije isključiti niti jednu članicu, a da za tako nešto ne postoji suglasnost svih članica vijeća sigurnosti. “Takve inicijative imaju političkog smisla. Pomažu da se vidi koliki je problem veta i blokade vijeća sigurnosti. Teško je ostvarivati ciljeve u ovakvom okruženju. Pesimisti su oni koji misle da će nas uništiti nuklearni rat, a optimisti su oni koji vjeruju da ćemo opstati, do trena kada će nas uništiti klimatske promjene”, rekao je.

 
Nastavi čitati

Svijet

Čelnik WHO-a: “Kraj pandemije se nazire, ali nije tako blizu”

Objavljeno

-

By

Glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) rekao je u četvrtak da se kraj pandemije covida-19 svakako nazire, ali da nije tako blizu, ublaživši tako izjavu koju je dao prošlog tjedna.

“Dvije i pol godine smo proveli u dugom i mračnom tunelu i upravo počinjemo nazirati svjetlo na kraju tog tunela”, rekao je glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus na tiskovnoj konferenciji u New Yorku, gdje sudjeluje na sjednici UN-ove Opće skupštine.

“No još smo daleko od kraja i u tunelu je još mrak i brojne su zapreke o koje bismo se mogli spotaknuti ne budemo li oprezni”, dodao je.

Tedrosova izjava odudara od izjave američkog predsjednika Joea Bidena koji je u razgovoru objavljenom u nedjelju rekao da je pandemija u Sjedinjenim Državama “gotova”.

No i Tedros je prošlog tjedna bio optimističniji.

U četvrtak je pokušao pojasniti: “Na tiskovnim konferencijama u zadnja dva tjedna rekao sam da pandemija nije gotova, ali da joj se nazire kraj i “jedno i drugo je istina”.

“Moći vidjeti kraj ne znači da smo na kraju puta”, rekao je.

Odgovarajući na pitanje o izjavi američkog predsjednika, Maria Van Kerkhove, stručna voditeljica odjela za upravljanje epidemijom covida-19 u WHO-u, istaknula je da organizacija želi “svladati krizu posvuda”, priznajući da se epidemiološka situacija može razlikovati u pojedinim zemljama.

Tedros je podsjetio da tjedni broj prijavljenih smrti u svijetu i dalje pada i sada je tek 10 posto od najvećeg broja umrlih u siječnju 2021. Uz to, u većini zemalja epidemiološke mjere su ukinute i dvije trećine svjetskog stanovništva su cijepljene, među kojima tri četvrtine zdravstvenog osoblja i starijih.

“No 10.000 umrlih na tjedan je 10.000 previše”, rekao je.

“Moramo se nadati da možemo – i hoćemo – stići do kraja tunela i ostaviti pandemiju iza sebe. No još nismo u tome uspjeli”, rekao je.

Statistički podatci objavljeni na mrežnoj stranici WHO-a pokazuju da je pandemija covida-19 pokosila više od 6,5 milijuna ljudi u svijetu.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi

U trendu