Hrvatska pred novom blokadom? Đikić upozorava: “Srljamo u neuređeni lockdown”

Objavljeno: 21.10.2020. u 16:59
Autor: , e-mail: n1@znet.hr

Čak 11 cjepiva u trećoj fazi kliničkih ispitivanja, trenutna je bilanca koja budi optimizam u borbi s pandemijom covida-19. Dok se diljem svijeta vodi utrka bez presedana u povijesti kako bi sigurno i učinkovito cjepivo što prije bilo dostupno na tržištu, a postoje naznake da su neke zemlje, primjerice Rusija i Kina već počele s cijepljenjem dijela stanovništva, u hrvatskim javnom i medijskom prostoru vode se rasprave o tome kako cjepivo protiv covida-19 možda nikad neće biti razvijeno.

Te se rasprave zasnivaju na filozofskim promišljanima jednog akademika koji covid-19 uspoređuje s AIDS-om te tvrdi da su uzročnici dviju bolesti SARS-CoV-2 i HIV-a dva slična virusa. No, imunolozi i znanstvenici koji se bave istraživanjem novog koronavirusa SARS-Cov-2 odlučno demantiraju takve tvrdnje.

“Gotovo je nemoguće uspoređivati viruse SARS-CoV-2 i HIV, kako po njihovu podrijetlu, biologiji, stanicama koje napadaju i obilježjima bolesti koje izazivaju. Jedina zajednička karakteristika im je pripadnost skupini RNK virusa, odnosno korištenje ove nukleinske kiseline kao genetske osnove za svoju replikaciju. Doduše, HIV za svoje množenje u jednoj fazi ciklusa koristi i DNK, odnosno u stanju je reverzno prepisati RNK u DNK koristeći enzim reverznu transkriptazu, koju SARS-CoV-2 nema. Koronavirusi pripadaju redu Nidovirales, a HIV redu Ortervirales pa možemo reći da su i evolucijski podosta udaljeni. Za ulazak u stanicu koronavirusi koriste ACE2 receptor izražen na epitelnim stanicama pluća, crijeva, na stijenkama krvnih žila i živčanim stanicama. Stoga u bolesti povezanoj s ovom infekcijom nalazimo upalu pluća, proljeve, zgrušavanje krvi u krvnim žilama i razne živčane poremećaje od smetenosti i gubitka osjeta njuha i okusa do moždanog udara”, pojašnjava za Jutarnji list imunolog ZlatkoTrobonjača, profesor na Medicinskom fakultetu u Rijeci.

“HIV pak napada izravno imunosni sustav, i to njegov centralni dio, tzv. pomoćničke stanice, na kojima nalazi receptorsku molekulu CD4. Ove su stanice odgovorne za stvaranje niza različitih posrednika imunosti, pa njihovim uništenjem bolesnik ulazi u stanje teške imunonedostatnosti (AIDS) i biva izložen napadu mnoštva okolišnih patogena (virusa, bakterija, gljivica i dr.) od kojega se ne može braniti imunošću. Zato je AIDS bez liječenja gotovo u 100 posto slučajeva infekcije smrtonosan, za razliku od covida-19 čija je smrtnost puno manja”, dodao je Trobonjača.

Da su covid-19 i AIDS dvije potpuno različite bolesti, upozorava i prof. Ivan Đikić sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu.

“Covid-19 je akutna, većinom respiratorna bolest, a AIDS je kronična virusna bolest koja dovodi do višegodišnjeg urušavanja našeg imunološkog sustava i posljedičnim simptomima i na kraju smrtnog ishoda. AIDS je bio jedan od najvećih znanstvenih izazova, no nakon 30 godina rada znanstvenici su uspjeli pronaći pravilne lijekove koji se daju u koktelima i danas je AIDS bolest koju možemo kontrolirati. No, troškovi liječenja su visoki i danas je problem dostupnosti tih lijekova, tako da imate katastrofalne posljedice širenja AIDS- a u Africi zbog toga što te zemlje sebi ne mogu priuštiti takvu skupu terapiju”, naglasio je Ivan Đikić.

Iako je svjetski priznati istraživač tumora, Đikić se s jednim dijelom svoga znanstvenog tima na početku pandemije fokusirao na istraživanje koronavirusa SARS-CoV-2. To je prije nekoliko mjeseci urodilo i studijom o “Ahilovoj peti” novog koronavirusa objavljenom u vodećem znanstvenom časopisu Nature.

Ovrnuli su se i na pomalo bizarne tvrdnje da se u slučaju koronavirusa SARS-CoV-2 radi “o dva različita virusa koji se pomiješaju pa bukne bolest”.

“Radi se o istoj genetskoj vrsti virusa, tj. samo jednom virusu SARS-CoV-2. Genom virusa SARS-CoV-2 mutira dva do četiri puta mjesečno i na taj način se virus postupno mijenja. No, to je još uvijek isti virus i ne može se govoriti o dva različita virusa. Najbolji primjer je mutacija koju su prozvali D614G u proteinu S (šiljku) koji je odgovoran za prepoznavanje ljudske stanice i ulazak u stanicu. Ta mutacija se prvo pojavila u Italiji i prenesena je u Ameriku i danas se smatra da je prisutna u više od 90 posto svih SARS-CoV-2 virusa na svijetu. Razlog je da ta mutacija brže ulazi u stanice i brže se širi, ali ima isti patološki učinak kao i primarni virus. Kako se brže širi, u posljednjih osam mjeseci postala je dominantna podvrsta virusa koji uzrokuje covid-19″, rekao je Đikić.

Slično tvrdi i Zlatko Trobonjača.

“Za sada možemo reći da imamo samo jedan virus SARS-CoV-2 i da je dinamika mutacija u ovom virusu izuzetno mala. Prateći učestalost mutacija u izolatima diljem svijeta, utvrđeno je do sada najviše 30-ak mutacija u odnosu na izvorni virus iz Wuhana. Ta je promjena u odnosu na gotovo 30.000 baza koliko jednolančana genomska RNK ovog virusa sadrži zanemariva i nedostatna da ga krstimo novim sojem u odnosu na izvorni”, naglasio je Trobonjača.

Komentirao je tvrdnje da možda nikad nećemo imati cjepivo protiv koronavirusa, kao u slučaju HIV/ AIDS infekcije.

“Cjepivo protiv koronavirusa sigurno je moguće jer znamo da imunosni sustav može prepoznati i savladati ovaj patogen i stvoriti imunosnu memoriju koja je temelj zaštite od eventualne buduće infekcije. Kako to može učiniti tijekom infekcije, može i po cijepljenju, iako je u tom smislu važna tehnološka priprema cjepiva odnosno način kojim će se prerađeni patogen iz cjepiva unijeti u organizam i prikazati imunosnom sustavu. Vidimo da u tom smislu različite organizacije koje su krenule u pripremu i ispitivanje cjepiva primjenjuju različita rješenja, od kojih će mnoga vjerojatno biti uspješna. Trajanje imunosti po cijepljenju svakako je važan, a za buduću sudbinu epidemije i krucijalni parametar. Uspostava cjeloživotne imunosti cijepljenjem omogućila bi eliminaciju SARS-CoV-2 virusa sa zemaljske kugle, kao što je to bio slučaj s velikim boginjama. S druge strane, kratkotrajna imunost dovela bi do kruženja virusa i vjerojatno sezonskog karaktera epidemije”, istaknuo je Trobonjača.

Osvrnuo se i na dosadašnje neuspješne pokušaje znanstvenika da stvore cjepivo protiv AIDS-a.

“U slučaju infekcije HIV/AIDS proizvesti cjepivo izuzetno je teško jer ne postoji, ili ga ne znamo, imunosni mehanizam koji bi se mogao suprotstaviti ovom virusu. To vidimo upravo po činjenici da gotovo nitko od HIV-inficiranih ljudi ne uspijeva očistiti virus. Razlog je u nevjerojatnoj sposobnosti ovog virusa da izbjegava imunosnim mehanizmima velikom dinamikom replikacijskih mutacija i rekombinacijama genoma koje se događaju kad dvije virusne varijante zaraze istu stanicu i preslaganjem genoma proizvedu novu varijantu koja je nepoznata imunosnom sustavu. Imunost pokušava uloviti i nove varijante, ali ne uspijeva jer je dinamika genomske varijabilnosti prevelika. U toj igri mačke i miša, nažalost, gotovo uvijek pobjeđuje virus”, pojasnio je Zlatko Trobonjača.

Ivan Đikić osvrnuo se na učestalu relativizaciju smrtnosti od covida-19, pa se tako može čuti zašto bi tristotinjak ljudi umrlih od korone trebali biti važniji od 50.000 smrti, koliko ih je u Hrvatskoj u prosjeku godišnje.

“Mislim da je znanstveno nekorektno uspoređivati krive brojeve i na temelju toga prenositi krive poruke u javnost. Takvo iskorištavanje ‘znanosti’ je vrlo tipično za teoretičare zavjere koji uzmu dva nepovezana broja i stave ih u korelaciju koja znanstveno ne postoji i onda agresivno promoviraju znanstveno nepotvrđene zaključke u javnosti. Uzmimo na primjer usporedbu covida-19 i kardiovaskularnih ili tumorskih oboljenja. Pandemija covid-19 je akutna globalna opasnost koja uzrokuje ogromni stres diljem svijeta posebno u zdravstvenom sustavu, ali i u gospodarstvu i našem načinu života. Covid je utjecao i na broj liječenja od tumorskih i kardiovaskularnih bolesti. One su tipične kronične bolesti koje traju i po desetak godina i uspjeh u borbi s njima je direktno povezan sa spremnošću našeg sustava da ponudi najbolje moguće terapijske metode. Nažalost, danas znamo da je zdravstveni sustav većim dijelom blokiran i da su ti bolesnici dosta zapostavljeni. Na temelju statistike moći ćemo tek za tri-četiri godine vidjeti posljedice utjecaja pandemije covida-19 na oboljele od kardiovaskularnih ili tumorskih bolesti”, upozorio je Đikić.

Posebno problematičnim Đikić smatra umanjivanje opasnosti od pandemije zbog relativno niske smrtnosti od covida-19.

“Od početka ove pandemije najveću grešku rade one sredine ili pojedinci koje ignoriraju ovaj virus. SARS-CoV-2 je najopasniji upravo što nije jako smrtonosan. Njegova opasnost je brzo, efikasno i tiho širenje. Time taj virus može ući u sve pore našeg društva, uzrokuje paniku, pretrpavanje zdravstvenog sustava i nažalost smrtnost, i to prvenstveno starije i rizične populacije. Svjedoci smo da kada smo god se opustili i proglasili se jačim od tog virusa da su posljedice bile loše ne samo u gubitku života nego i negativnom utjecaju na gospodarstvo, školovanje i standard našeg življenja. Sjetite se brojeva u lipnju u Češkoj. Bili su među najboljim u Europi. Sjetite se i tadašnjih izjava da smo pobijedili viruse, pa smo imali krive poruke za javnost tijekom ljeta. Pogledajte brojeve tri mjeseca nakon takvih izjava, preko 10.000 zaraženih u jednom danu samo u Češkoj, globalno na cijelom svijetu je preko 400.000 zaraženih dnevno”, rekao je Đikić za Jutarnji list.

Ističe kako se virus SARS-Cov-2 u tom periodu nije promijenio, ali jest naše ponašanje jer smo u gotovo cijeloj Europi postali previše ležerni.

“Virus se nije promijenio tijekom ljeta. Mijenja se naše ponašanje, okolnosti života, boravak u zatvorenim prostorima te stoga i koncentracija virusa oko nas. Opuštanje i nedovoljno testiranje nekoliko mjeseci znači da se virus neprimjetno širi i da će s vremenom dovesti ponovno do blokiranja normalnog života, pretrpavanja zdravstvenog sustava, gubitka gospodarskih aktivnosti i globalnih posljedica na ljude. Upravo zbog toga je neophodno da oni koji donose odluke nikada ne umanjuju, ali i ne uvećavaju rizike od covida-19. Izrazito je važno pravilno komunicirati u javnosti te uvijek govoriti točne i konkretne podatke za budućnost. Bojim se da Hrvatska srlja u neuređeni lockdown koji može imati dugoročne posljedice na društvo, zdravlje i gospodarstvo. Potrebna je koordinirana priprema Vlade i prezentacija ozbiljnih planova kako želimo osigurati život, gospodarstvo, uz kontrolu širenja virusa prema rizičnim populacijama. Koja je to točno situacija i kada ćemo donijeti mjere lockdowna i kako će se tada pomoći radnicima i gospodarstvu koji su vitalno ugroženi? Moramo biti svjesni da gubitak posla velikog broja ljudi može imati jako ozbiljne posljedice na krizu i poticati još veće i dugoročnije probleme kod ove pandemije”, zaključio je Đikić.

VN:F [1.9.22_1171]
Ocijenite članak!
Rating: 0.0/5 (0 votes cast)

Komentirajte ovaj članak

mojtv.hr - kompletan tv program