Č. M. Anastazija Čizmin ponovno je izabrana za opaticu ženskog benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru za sedmi mandat, tijekom samostanskog kapitula te zajednice održanog u utorak, 7. srpnja u kapitularnoj dvorani samostana sv. Marije u Zadru koji se naziva “hrvatski Montecassino”.

Izborima za opaticu predsjedao je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, delegat zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića. Opatica Čizmin izrazila je da prihvaća ponovni izbor na službu opatice pred mons. Lenkićem te u nazočnosti o. Joze Milanovića, OSB, asistenta Federacije benediktinskih koludrica u Hrvatskoj “Bl. Alojzija Stepinca” i benediktinki samostana sv. Marije.

Zadarske benediktnke jednoglasno su izabrale č. m. Anastaziju za opaticu u njenom sedmom mandatu. Čizmin obavlja službu opatice samostana sv. Marije 36 godina, a prvi put opaticom je postala u svojoj 36. godini života. Gotovo četiri desetljeća obavljanja te službe čini je najdugovječnijom opaticom samostana sv. Marije u njegovoj tisućljetnoj povijesti.

„Zahvaljujem zajednici benediktinki sv. Marije čije su me koludrice jednoglasno izabrale za ponovnu opaticu našega samostana sv. Marije u Zadru. Time su mi sestre izrazile veliko povjerenje. Vjerujem da će nam zajedno Gospodin dati milost nositi terete našeg života. Molim neka mi pomognu nositi odgovornost te službe kako su mi koludrice i dosada pomagale u upravljanju našim duhovnim i materijalnim dobrima i u svemu što nam je povjereno u izgradnji našeg monaškog svjedočanstva, na dobro Crkve, Zadarske nadbiskupije, hrvatskog naroda i naše domovine za čije potrebe također molimo. Želja mi je da budemo i dalje jednodušni i jednoglasni u zajedničkom hodu prema Vječnosti, kako su koludrice bile jednodušne i u odluci moga ponovnog izbora za opaticu“ rekla je č. m. Anastazija.

Ističući geslo sv. Benedikta “Neka se u svemu slavi Bog”, č. m. Anastazija poželjela je da koludrice i dalje svojim predanjem i radom daruju Crkvi i narod, živeći geslo “Moli i radi”. „Jako je važan taj veznik “i”, ta poveznica između molitve i rada. Ne treba samo moliti ili samo raditi, nego je važno povezivati to jedno s drugim. Jedno ne treba isključivati drugo. Zajedništvom molitve i rada nastaje harmonija života. Ustrajnost i hrabrost, Benediktovo sveto pravilo i Riječ Gospodnja dan za danom u liturgiji, sačuvale su dom molitve samostana sv. Marije koji neumorno bdije nad svetinjama“ istaknula je opatica Čizmin, naglasivši da je pravilo sv. Benedikta sažeto u geslu ‘Moli i radi da se u svemu slavi Bog’.

„Monah i koludrica pozvani su biti znak prisutnosti Krista, da ga nasljeduju u ljubavi, poniznosti, poslušnosti, molitvi i radu. Benediktinci su od početaka učili ljude moliti i raditi, pisati i čitati, obrađivati zemlju, graditi građevine i obavljati razne druge poslove. Potaknuti smo primjerom Isusa, jer Isus kaže ‘Otac moj neprestano radi, zato i ja radim’ (Iv 5,17). Zato sv. Benedikt želi da u samostanu budu i radionice. Monasi i koludrice molitvom i radom slave Boga“ istaknula je opatica Čizmin.

Opatica ima veliku ulogu u benediktinskoj zajednici. Prema Pravilu Sv. Benedikta, vjeruje se da je opat/ica u samostanu Kristov namjesnik. Sv. Benedikt u svom Pravilu navodi koje osobine trebaju krasiti opaticu, odnosno opata: kao učitelj pozvana je voditi više primjerom nego riječima, kao pastir i liječnik treba voditi brigu o onima koji su pogriješili. Opatičino zapovijedanje i poučavanje trebalo bi „kao kvasac prožeti srca učenika“ i ugledati se „u sveti primjer Dobrog Pastira“.

Č. M. Anastazija rođena je kao šesto dijete u obitelji Čizmin u župi sv. Eufemije u Sutomišćici na otoku Ugljanu. Odmalena je željela biti koludricom, što je kao djevojka hrabro i odvažno i ostvarila.

Zajednica benediktinki sv. Marije u Zadru najstarija je redovnička zajednica u Hrvatskoj čiji samostan sv. Marije kontinuirano živi od 10. st. Među benediktinkama svijeta, druga su po starini najdugovječnija opstala monaška zajednica u svijetu, nakon jedne francuske benediktinske zajednice.

U osnivanju samostana sv. Marije značajnu ulogu imao je nekadašnji muški benediktinski samostan sv. Krševana koji je osam stoljeća djelovao u Zadru. Taj je muški samostan podignut 986. g. pokraj crkve Sv. Krševana u Zadru na nalog gradskog priora Madija čija je unuka bila Čika, osnivačica samostana sv. Marije i njegova prva opatica. U njemu je bio veliki skriptorij gdje su ispisane brojne molitve na pergameni i knjige i prije Gutenbergovog izuma tiska. Tu je tiskan i Čikin časoslov na latinskom jeziku. Opat Petar iz Samostana sv. Krševana darovao je Čiki crkvicu Sv. Marije te je ona na tom mjestu podigla samostan koji se spominje od 906. g. Krešimir, kralj Hrvatske i Dalmacije dao je 1066. g. kraljevsku slobodu i posjede Samostanu sv. Marije kojeg je osnovala njegova sestra Čika. Majku Čiku kao opaticu naslijedila je kćer Vekenega koja je dobila potvrdu kraljevske slobode od Kolomana te je u njeno vrijeme izgrađen zvonik i kapitul samostana u kojem se nalazi grob Vekenege.

Još uvijek je sačuvan Evanđelistar kojega je Vekenega naručila kod svetokrševanskih monaha.

Samostan sv. Marije bio je odredište gdje su dom uslijed progona kroz povijest bile našle i benediktinke sv. Marcele iz Nina, sv. Tome iz Biograda, sv. Dimitrija i sv. Katarine i klarise iz sv. Nikole u Zadru.

Original Čikinog križa iz 11. st. sada se čuva u Bodlejskoj knjižnici (Bodleiana) koja je glavna istraživačka knjižnjica Sveučilišta u Oxfordu i jedna od nasjtarijih knjižnica u Europi. Taj je križić došao k njoj iz Svete zemlje, u njemu je bila relikvija sv. Fortunata. Čika je proširila samostan, opskrbila njega i crkvu liturgijskim posuđem i knjigama, podigla je hospicij, kupovala zemlju i gradila temelje za njegovu opstojnost. Kraljevske slobode ishodila je i od kralja Dmitra Zvonimira.

Koludrice su uvijek odolijevale teškoćama u bremenitoj povijesti te je u jednom trenutku bila samo jedna redovnica u Samostanu sv. Marije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata samostan je bio potpuno razrušen. Prve bombe pale su na samostan 1943. g. Ostao je sačuvan samo zvonik, a pod njim u njegovoj dubini veliko sakralno blago koje su koludrice tu bile sakrile u zaštiti od uništenja. Zbog srušenog samostana u Drugom svjetskom ratu koludrice su do 27. rujna 1970. g. živjele 27 godina u sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru dok samostan nije ponovno podignut pod vodstvom Majke Benedikte.

Sada su koludrice sv. Marije čuvarice i voditeljice kroz izložbu “Zlato i srebro Zadra” gdje se nalaze relikvije svetaca, liturgijska i umjetnička djela zlatarskih majstora, slike, kipovi, zlatovezi, čipka.

Koludrice su i ‘vlasnice’ dvoglasnog napjeva Sanctus, prvoga u Hrvatskoj za kojega se zna, a zapisan je u arhivu zadarskih koludrica sv. Marije. Uz rad u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti, koludrice su u prostorima svoje samostanske zgrade utemeljile i djelovanje Osnovne glazbene škole sv. Benedikta i dječjeg vrtića Golubica koji su među najtraženijim odgojno – obrazovnim ustanovama u Zadru. Svake godine roditelji se upisuju na liste čekanja u želji da njihova djeca pohađaju taj dječji vrtić.

Samostan sv. Marije ima umjetničke radionice, atelijer emajla, restauratorsku radionicu starih knjiga i pergamena gdje je zapisana velika i slavna hrvatsku povijest. Među dragocjenim spisima u samostanu se čuva i Kartular sv. Marije iz 11. st. u kojem je darovnica hrvatskog kralja Petra Krešimira IV.

Uz liturgijski i kontemplativno – duhovni život, u samostanu se tijekom duge povijesti razvila bogata kulturna i umjetnička baština od nacionalnog značenja i vrijednosti, a njeno čuvanje i vodstvo zajednice na prijelazu u treće tisućljeće, Providnost je u četvrtom desetljeću njegovog upravljanja povjerila opatici Anastaziji Čizmin.

Opatica Čizmin dobila je 2004. g. Godišnju nagradu Zadarske županije koju joj je bio uručio tadašnji zadarski župan Ivo Grbić, uz obrazloženje da „Č. M. Anastazija časno vodi najstariju obitelj benediktinki koja je već 1000 godina nazočna u Zadru. Svojim zalaganjem u duhovnom i materijalnom napretku života i rada samostana Sv. Marije, pokazuje da duh slavnih sestara benediktinki Čike i Vekenege živi i danas”.

Č. M. Anastazija bila je 1989. g. izabrana za zamjenicu predsjednice Unije hrvatskih benediktinki, a kao izaslanica Unije bila je članicom Komisije opatu primasu sa sjedištem u Rimu. U mandatu od 2002. g. bila je i predsjednica Federacije benediktinki u Hrvatskoj “Bl. Alojzija Stepinca”.

Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija