Connect with us

Zadar

“GADI MI SE OVA DRŽAVA!” Evo što je takozvani novinar Domagoj Margetić izjavio za srpski “Telegraf”: “Hrvati, vi ste fuj! Ubijali ste Srbe, ruke su vam krvave do lakta!”

Objavljeno

-

Iz dana u dan, pod sve je većim znakom pitanja koji su pravi motivi aktualnog zadarskog “Mesije” Domagoja Margetića da od Zadra napravi “grad slučaj”, pri čemu ne preza ni od kaznenih prijava, policijskih intervencija i tomu sličnoga. Dapače, dojam je da ih zapravo i priželjkuje.

U rasvjetljavanju odgovora, možda pomogne tekst koji je s neskrivenim oduševljenjem prenio srpski “Telegraf“.

Pod naslovom “HRVATI, VI STE FUJ! UBIJALI STE SRBE, RUKE SU VAM KRVAVE DO LAKATA: Pismo hrvatskog političara o OLUJI ZAPALILO JE SVET!”, Telegraf donosi Margetićev komentar na ratna zbivanja u Hrvatskoj i na akciju “Oluja”.

Pročitajte ga u nastavku:

“A dok slavimo ratove, o kakvom to miru govorimo? Dok su nam zločini državni praznici, a zločinci nacionalni junaci, o kakvom mi pomirenju i s kim govorimo?

Pobjednici slave pobjede. A slobodni ljudi su jednostavno – slobodni. Slobodnima ne trebaju ni pobjede niti pobjednici, ne trebaju im masovne pompozne, bahate proslave tuđe nesreće. Ne razumiju pobjednici taj stav kontra njihove pobjede. Jer pobjednici su nekako, po definiciji, taoci svojih pobjeda. Ili su pobjednici – ili nisu ništa. Zato ta potreba veličanja njihovih pobjeda. Jer ako im uzmeš tu njihovu „pobjedu“, ne ostaje im više ništa. I nisu više ništa, ako nisu pobjednici.

Dok gledam te njihove perverzne pripreme za slavljenje još jednog od tolikih, nebrojenih, balkanskih pobjedničkih mitova, prisjetio sam se jedne moje kolumne iz 2010. godine: „Diferencijacija pameti – Odričem se Hrvatske!“.

A u ovih se pet godina, nažalost, nije promijenilo ništa zbog čega bih požalio što sam se tada odrekao zemlje, koju mi eto nameću kao domovinu. Kao što mi žele nametnuti svoju pobjedu. Kao što mi žele nametnuti, žele mi narediti zahvalnost što su nas „oslobodili“. Kakva ultimativna glupost! Tko uopće koga može ičega ili ikoga osloboditi?! Ne razumiju pobjednici da nas nisu „oslobodili“, nego su nas raspametili, razbaštinili ono malo ljudskosti koja nam je bila preostala, razbaštinili su nas one tri vrijednosti kroz koje smo odrastali i odgajani – sloboda, bratstvo i jedinstvo. Nije mi jasno kako ti naši suvremeni pobjednici misle da eto smiju paušalno to vrijednosti proglašavati jugonostalgičarskim floskulama! Jer kakve su tek floskule njihove priče o pobjedama, o oslobođenju, o nekakvoj nacionalnoj i apsurdnoj državnoj slobodi, kako nama tek neprihvatljivo zvuče te njihove floskule o domovinskom ratu, o svemu tome na čemu oni inzistiraju da im tko zna kako budemo zahvalni.

A ja, ovako slobodan, i oslobođen od svega, jednostavno ne razumijem na čemu i kome to bih trebao biti zahvalan. Podilaziti tom njihovom kolektivnom ludilu za mene bi bila izdaja tog mojeg disidentstva kao osobnog životnog opredjeljenja, kao mojeg izbjeglištva savjesti pred njihovom pobjedničkom histerijom. Zamislite rulju koja slavi tamo nekakav „dan zahvalnosti“, a da pritom kao hipnotizirani nisu u stanju razmisliti na čemu to imaju biti zahvalni?

Oni su nas kao „oslobodili“, a žele mi uskratiti slobodu da kažem što mislim o tom njihovom „oslobođenju“, o toj njihovoj pobjedi. Ako vi imate pravo slaviti, imam vam pravo i moralnu obvezu reći – za mene ta vaša pobjeda, za mene Oluja, i proslava te vaše „pobjede“ i rata nije ništa drugo nego proslava ratnih zločina i ratnog profiterstva. I ništa više. Želite nam zabraniti da i nakon dvadeset godina stvari nazovemo pravim imenom. Zločine zločinima! Pljačku pljačkom! Želite nas kolektivno, prisilom na šutnju, u ovim dvadeset godina pretvoriti u svoje suučesnike u tom ratnom zločinu, pljački, kriminalu i ratnom profiterstvu.

Priznanje te vaše pobjede, za mene bi bio jedini konačni poraz.

Jer ako je to što vi ovih dana slavite – sloboda, onda ću glasno vikati – JEBEŠ SLOBODU! JEBEŠ SLOBODU! Ali vama ne dopire do mozga, niti nakon svih ovih godina, da sloboda i pobjeda nemaju baš puno toga zajedničkog. I upravo ta suštinska suprotstavljenost pobjede i slobode, ta sukobljenost slobode sa svakom pobjedom i svakim pobjednikom, otkriva o kakvom se ovdje ludilu radi. To je ta točka diferencijacije na kojoj se razilazimo – razlika između pobjednika i slobodnih. Vama toliko nejasna i neprimjetna. Vaša se pobjeda toliko razlikuje od moje slobode, upravo po tome što ćete vi zauvijek ostati zarobljenici svojih pobjeda. U jednom ste doduše, u pravu. Ta vaša pobjeda ima ime. Štoviše, više imena. Ta vaša pobjeda ima upravo onoliko imena – koliko je pobijenih i protjeranih u ime te vaše pobjede. Gadi mi se to vaše krvavo slavlje. Neka slave oni koji su na krvi, leševima i ruševinama profitirali. A vi koji im na paradama mašete zastavama i euforično kičete iz svojih gladnih usta, obični ste suučesnici tog njihovog gotovo neprekinutog krvavog, lešinarskog pohoda.

Ne pišem ovo da bih išta promijenio. Svjestan sam da je to nemoguće. Ali u vremenu dominantnih luđaka, možemo se barem distancirati i diferencirati od gomile koja im skandira.

Zato si uzimam lobodu javno reći – Oluja je zločin u kojem su jednu pobijeni, drugi protjerani, treći popljačkani. A vi mi sad pokušajte racionalno objasniti što se tu točno ima slaviti?

A dok slavimo ratove, o kakvom to miru govorimo? Dok su nam zločini državni praznici, a zločinci nacionalni junaci, o kakvom mi pomirenju i s kim govorimo? Protjerali ste organizirano oko 380 tisuća građana ove zemlje i to nazivate pobjedom? I nisu li te militantne proslave vaših pobjeda upravo jasna poruka onima koje ste protjerali da im slučajno ne padne na pamet vraćati se, da za njih ovdje više nema mjesta, da ovo nije njihova zemlja? Jer tko bi se normalan vratio u zemlju u kojoj je dan tog etničkog čišćenja državni praznik?

A tko ste vi, bijedo, da govorite i određujete što je čija zemlja, i što je kome domovina? Fuj!

Svojim ratnim pobjedama pokušavate nadomjestiti umrlu savjest, ako ste je ikada imali. Samo onima bez savjesti može biti tako lako pobjeđivati. I samo onima bez savjesti može biti tako lako slaviti takve pobjede i pobjednike.

Gadi mi se i ova država, i ovo društvo, i ova masa. Ne mogu vam dovoljno uopće uprizoriti koliko vas iskreno prezirem ovako kolektivno lude. Negdje u podsvijesti očito vam je jasno da ne postoji kolektivna sloboda, pa ste možda zato pobjegli u svoje kolektivno ludilo i proglasili ga slobodom, poput onih luđaka zatvorenih po ludnicama koji se proglase isusima, i tko zna kakvim povijesnim, stvarnim ili izmišljenim likovima.

Eto – to je ta vaša sloboda. Jedna velika masovna ludnica koju ste proglasili državom, i kolektivno ludilo koje ste proglasili nacionalnom slobodom. Zato se još jednom mogu samo odreći Hrvatske i uz sav taj prijezir i gađenje viknuti s ulice: Fuj!

Samo, eto, ostaju žrtve te vaše pobjede. Žrtve kojima još uvijek nismo rekli obično, ljudsko, od srca – oprosti. Žrtve kojima ne dopuštamo niti da budu obilježena imena, jer se bojite ako negdje ispišemo imena tih žrtava ta će vaša pobjeda dobiti taj krvavi, lešinarski, prljavi identitet ratnog zločina. I ma koliko bježali od toga, vašu će pobjedu tada proganjati imena kojima ste ispisali taj svoj pobjednički pohod.

Zato za kraj samo mogu reći Oprosti, molim te – svakoj žrtvi tih pobjeda, ako su pobjeđivane i u moje ime. Oprosti. I moje je krivnje puno u tome. Jer kao mnogi, možda, nisam učinio dovoljno da pružim otpor toj njihovoj pobjedi. Oprosti. I samo se mogu bez riječi nakloniti onima koje ste pobijedili.

Nemate pojma koliko ste nas porazili tom svojom pobjedom.”

Domagoj Margetić

Napomena: U opremi teksta portala Telegraf Margetić nije omaškom predstavljen kao “hrvatski političar”. Činjenica o kojoj šuti jest da je do 2004. godine bio predsjednik mladeži HDZ-a i urednik “Hrvatskog slova”, tjednika koji se bavio hrvatskom kulturom i čiji su djelatnici svojedobno odaslali otvoreno pismo institucijama zgražajući se jer je “hrvatski jezik najvažniji, pa treba stati na kraj televizijama s nacionalnim koncesijama koje prikazuju filmove na srpskom jeziku”.

 

 
Nastavi čitati
5 komentara

5 Comments

  1. Alen

    30. lipnja 2020. at 16:31

    Iseli iz Hrvatske kod pravih ubojica i zvijeri u Srbiju

     
  2. Bumbishta

    30. lipnja 2020. at 17:15

    A ima jedna jedina dijagnoza za ovakove face, jedina poruka moja ti je…sam si sebi donija prisudu, niko te nija tira. Bojin se da ces mirno spavat posli ovega…Ova je Zemja rvacka nasa kakova god da je a tebi smece jeno nema mista u njoj. Zaboravija si smece jedno ko je prvi i na cijemen tleju opalija metak !

     
  3. GTJ

    30. lipnja 2020. at 20:42

    “Nitko da mi ne dođe,do prijatelj drag
    I kada se vrati,nek poravna trag.”
    I.G. Kovačić
    “Moj grob”

    P.S. Ovo je moja poruka ovakvim”likovima”!!!

     
  4. Loreta

    30. lipnja 2020. at 22:47

    Postoje ustanove za ovakve likove. Sram i stid te bilo. Nisi prolija suzu za Hrvatsku, nisi vidio rata. Ne poštuješ svoje, sramota si hrvatskog roda.

     
  5. Sokol

    1. srpnja 2020. at 16:54

    Onaj tko ne voli svoju domovinu neka seli iz nje . Pobunjeni srbi igrali su va banque ne sumnjajući u svoju konačnu pobjedu . Oluja je kraj njihovih iluzija i sada kmeče i poturaju nam patološka viđenja rata naših upljuvaka i prodanih duša .

     

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Zadar

(DA SE NE ZABORAVI) PREBROJALI SMO! Činovnička obitelj Marka Pupića Bakrača ima 22 stana, odnosno 1.632,08 m2 stambenog prostora! Pribrojite i najmanje 18.000 kvadrata zemljišta, te kuću na pomorskom dobru! Je li to konačno sve?

Objavljeno

-

By

foto: Facebook

 

Činovnička obitelj kontroverznog zadarskog vijećnika i veterinarskog inspektora Marka Pupića Bakrača posjeduje 22 stana, najmanje 18.000 četvornih metara zemljišta, te kuću na pomorskom dobru.

Tako otprilike zvuči zbroj dosad poznatih kvadrata temeljem kojih su u nacionalnim medijima Pupić Bakračevi prozvani “jedinim autentičnim hrvatskim lovcima, odnosno kolekcionarima skupih novoizgrađenih nekretnina”.

Obzirom da obitelj Pupić Bakrač ne voli javno raspredati o svojem bogatstvu, razmjeri istoga utvrđivali su se parcijalno, kroz godine, u dijelu medija.

Uz veliki otklon od tvrdnje da bi i ovo bilo sve (?!), evo do čega se do danas došlo…

Inspektor RH Marko Pupić Bakrač (u vrijeme stjecanja najvećeg broja nekretnina – nezaposlen); danas nezaposlena nekadašnja direktorica Zračne Luke Zadar njegova supruga Katica Pupić Bakrač; njezina majka, umirovljena radnica iz Maraske Mandica Topić; Markova majka, umirovljena učiteljica Ratka Pupić Bakrač; otac, umirovljeni liječnik Dušan Pupić Bakrač; te Markova djeca Ana i Jure Pupić Bakrač vlasnici su (najmanje) sljedećih nekretnina:

– 22 stana,

– imanja površine 18.000 m2,

– građevinske parcele na jugu Hrvatske (veličina nepoznata),

– te kuće na pomorskom dobru (općina Novigrad).

Od 22 stambene jedinice, 17 ih je u Zadru i na otoku Pagu, a preostalih pet u Zagrebu.

Dušan Pupić Bakrač ima stan na Zagrebačkoj cesti, supruga Ratka na Selskoj, a Ana i Jure na Središću. Svi zajedno, iznajmljuju i stan u Španskom.

Sveukupno, govorimo o najmanje 1.632,08 metara četvornih stambenog prostora u dva hrvatska grada.

Najmanje 14 stanova u Zadru i na Pagu iznajmljuju se i veličine su od 40 do 210 četvornih metara.

Na posljednje izgrađenu, treću po redu zgradu u vlasništvu ove obitelji u istoj ulici, na adresi Josipa Kosora u Zadru, otpada čak 400 metara apartmanskih kvadrata.

U Villi Mirakul par desetaka metara niže, još je 5 apartmana (2 x 40m2, 2 x 60m2, te jedan od 65m2), a u Perli na Pagu čak sedam (4 x 60m2, te po jedan od 50, 66 i 76m2).

Kako je jedna hrvatska obitelj od rada isključivo na državnim jaslama stekla ovoliko bogatstvo čiju smo veličinu jedva izračunali, a vrijednost iste vjerujemo da bi tek šokirala, još je na hrvatskom pravosuđu da točno utvrdi.

Obzirom da se poslovično uvijek raspoložen za uplitanje u sve i svašta Marko Pupić Bakrač nikada nije izjasnio o pravim razmjerima obiteljskog nekretninskog carstva, spremno birajući metodu ignoriranja ove teme, ne zaboravimo da i dalje ostaje otvoreno pitanje: je li i ovo konačno sve čime raspolaže umalo anonimna, a možda najimućnija zadarska činovnička obitelj?

 

 
Nastavi čitati

Grad

Zadarski i mariborski „evergreeni“ obilježili pet desetljeća prijateljstva iz studentskih dana

Objavljeno

-

By

Dani idu, godine lete, ali prijateljstva iz studentskih dana se ne zaboravljaju.

„Emocije su još jake, sjećanja svježa“, kaže Velimir Vele Jelinić (72). On je jedan od organizatora jubilarnog 10 susreta nekadašnjih studenata iz Zadra, Kvarnera,  Istre i Slovenije koji su 1966/70 studirali na Sveučilištu u Mariboru. „Bili smo kao jedno tijelo“, dodaje Vele. U glavni grad Štajerske privuklo ih je i to što, za razliku od drugih sveučilišnih centara bivše države,  nije bilo prijemnih ispita, smještaj u studentskom domu osiguran, a nije bio problem dobiti ni  studentske kredite i stipendije.

„Nije se pitalo tko je odakle“, prisjeća se i Rada Pavleković, popularna Dilajla. Prijateljstva među studentima su s vremenom samo jačala, a u svemu su prednjačili temperamentni Zadrani koji su ostavili neizbrisiv trag u štajerskoj metropoli. U učenju, pismi, druženju i posebno u sportu. Zanimljivo je da je u generaciji zadarskih studenata bio i Zdravko Jerak, član nekadašnje prve petorke KK Zadra koji je u Mariboru zapravo i počeo svoju košarkašku karijeru. „S njime je naš klub ušao u prvu ligu ondašnje države“, kaže Andrej Bergoč jedan od Jerakovih studenstkih kolega iz Maribora.

O svemu tome,  kao i ostalim zanimljivostima iz studentkog života bilo je riječi i na 10-tom susretu nekadašnjih zadarskih i mariborskih studenata  proteklog vikenda u Zadru. Nakadašnji studenti, danas u osmom desetljeću života, nisu gubili vrijeme. Od petka, kada su se okupili u Petrčanima da bi u subotu u devet sati brodom iz uvale Draženica krenuli prema Kornatima. Uz guštanje u gradeladi u Maloj Proversi pala je i pisma. „Zabavljali su nas  Perović i Relja, pivači sa trga, uz pomoć Rade Grbića i Edija Duruta“, kaže Jelinić, a trodnevno druženje nekadašnji studenti  iz Maribora, Istre i Kvarnera  iskoristili su u nedjelju i za razgledanje grada, kulturnih i povijesnih znamenitosti. Za uspomenu „pala“ je i zajednička fotografija ispred Gradske lože na Narodnom trgu u Zadru.

„Mi smo Evergrini, tako se zovemo“, ističe Velimir Jelinić. Što stariji to bolji. Zato se, kaže,  i nakon 50 i ohoho godina bivši studenti i sastaju  kao „najbolji prijatelji na svitu“. Družimo, a od druženja nema ništa bolje. Jer,  družeći se učimo jedni od drugih, poručila je na kraju Rada Pavleković Dilajla. Uz: Doviđenja dogodine u Mariboru!

 
Nastavi čitati

Grad

Bilosnićev jubilej obilježen u Austriji, Češkoj i Mađarskoj

Objavljeno

-

By

Obilježavanje svoje obljetnice 75. godina života i 55. godina umjetničkog djelovanja Tomislav Marijan nastavlja u inozemstvu, gdje je do kraja godine predviđeno više nastupa, predstavljanja knjiga i gostovanja, kao i objavljivanje novih prevedenih knjiga.

Ovih je dana (21. svibnja) tako Bilosnić bio gost Panonskog Instituta (Pannonischen Institutes) u Pinkovcu  (Güttenbachu) u Hrvatskom Gradišću u Austriji, gdje ga je primio gosp. dr. sc. Robert Hajszan Panonski, predsjednik Panonskog Instituta i glavni i odgovorni urednik višejezičnog Panonskog lista (Pannonisches Blatt / Pannon Lap), čiji je Bilosnić višegodišnji suradnik.

U Panonskom Institutu održano je kratko predavanje o Bilosnićevu stvaralaštvu, s posebnim naglaskom na njegova nedavno izišla Izabrana djela u devet tomova, koje je Bilosnić donirao Biblioteci Panonskog Instituta u Pinkovcu, kao i neka druga svoja izdanja.

Nakon obilaska Pinkovca i posjeta župnoj crkvi sv. Josipa , Bilosniću je upriličen obilazak više mjesta Burgenlanda, odnosno Južnom Gradišću, kao što su   Güssing, Stegersbach, Sentkutu ,kao i gostovanje u više obiteljskih kleti, u kojima se točilo vino uz užinu. Bilosnić je posjetio i davni dom Nikole Zrinskog Sigetskog u Eberavi. O Bilosnićevoj posjeti Gradišću, Panonski list je u svoja dva broja tijekom mjeseca svibnja 2022. godine donio posebne priloge.

Prije toga, Tomislav Marijan Bilosnić je bio ugošćen i na imanju Liebman u Štajerskoj, u gradiću Vogau, kod svoje prijateljice pjesnikinje Frančeske Liebman, gdje je upriličeno kratko pjesničko druženje. Bilosnić je za biblioteku obitelji Liebnam poklonio neka svoja nova izdanja, među kojima treba spomenuti višejezično izdanja poeme „Molitve svetom Franji“.

Poslije Hrvatskog Gradišća i Austrije, Bilosnić je 22. svibnja posjetio grad  Brno u Češkoj. Za Manhenova knjižnicu, samo desetak dana ranije, za posjete Južno moravske delegacije Zadarskom Sveučilištu i Zadarskoj županiji, Bilosnić je donirao svoja Izabrana djela, uručivši ih lektorici češkog jezika na Sveučilištu u Zadru Krystini Rygolovoj.

U Koljnofu (Kophaza), u Mađarskoj, 3. lipnja 2022., Bilosnić je predstavio svoju „Molitvu svetom Franji“ objavljene na 25 svjetskih jezika i pet pisama svijeta. Uz hrvatski, poema je predstavljena i čitana na gradišćanskom (dr. sc. Šandor Horvat), mađarskom (dr. Franjo Pajrić) i njemačkom jeziku (pjesnikinja Dorotea Zeichman Lipković). O Bilosnićevu pjesništvu, s posebnim osvrtom na „Molitvu svetom Franji“, govorila je izv. prof. dr. sc.  Sanjom Knežević i dr. sc. Herbert Gassner. U programu su sudjelovali i glazbenici iz Beča –  Dubrovački kavaljeri i Mijo Bijuklić. Poemu je primio i Sveti Otac papa Franjo, koji je poslao poseban blagoslov autoru, zaželjevši mu plodonosan rad i blagoslov u životu.

„Večer u Levandi“, kako je naslovljeni druženje sa izv. prof. dr. sc.  Sanjom Knežević.

i književnikom Tomislavom Marjanom Bilosnićem, izazvala je veliko zanimanje gradišćanskih Hrvata s obje strane mađarske i austrijske granice.  Večer je upriličena u  organizaciji Matice hrvatske Šopron, Katedra Čakavskog sabora iz Šoprona. udruge Hrvati- Horvatáok Egyesület, kao i tradicionalne manifestacije Međunarodnih književnih susreta u Koljnofu.

Inače, Bilosnićev životni i umjetnički jubilej, ove je godine, osim Austrije, Češke i Mađarske, predviđen proslaviti i u više drugih zemalja, kao što su Italija, Albanija, Makedonija, Poljska, Rumunjska, Bugarska, Bosna i Hercegovina, Francuska i Španjolska.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu