Zašto su Skandinavci sretni, a mi ne? Rade manje i žive bolje

Objavljeno: 19.1.2020. u 17:31
Autor: , e-mail: desk@znet.hr

Najnovije

Posljednji komentari

Marketing

Puno radno vrijeme u Danskoj je 37 sati tjedno u pet dana, moguće je fleksibilno radno vrijeme i imaju pet tjedana godišnjeg odmora. Njihov balans privatnog i poslovnog je puno bolji nego kod nas

Od 2012. godine, kad je pokrenut projekt World Happiness Report (WHR), u okviru kojega stručnjaci svake godine objave listu najsretnijih zemalja na svijetu, nordijske zemlje – među kojima su Danska, Norveška, Švedska, Finska i Island, ali i Farski otoci, Grenland i Aland – dosljedno su na vrhu te liste.

U 2019. godini, Finska je drugu godinu zaredom bila na prvom mjestu. Dvije godine ranije, to je mjesto držala Norveška, dok je Danska bila prva 2013. i 2016., a Švicarska 2015. godine.

Hrvatska je, s druge strane, prema Izviješću WHR za razdoblje od 2016. do 2019. godine bila oko 75. mjesta, pri čemu je zanimljivo da su mnoge zemlje s kojima se inače uspoređujemo bolje pozicionirane. Tako je Češka, na primjer, na 20. mjestu, Slovačka na 38., Poljska na 40., Slovenija na 44., Kosovo na 46., a Rumunjska na 48. mjestu. Bolje su pozicionirane i Mađarska (62.) i Srbija (70.), pa i Crna Gora (73.), iako razlika u načinu i kvaliteti života u većini tih zemalja vjerojatno nije velika.

Po svemu sudeći, to da su nordijske zemlje tako visoko na ljestvici nipošto nije slučajnost. Naime, iako se sreća čini kao subjektivna mjera, istraživanje ima i znanstvenu težinu. Kad istraživači govore o sreći, zapravo se pozivaju na ocjenu zadovoljstva građana načinom na koji žive, pojašnjava Jeff Sachs, suosnivač WHR-a i profesor na Sveučilištu Columbia.

Nordijske se zemlje u izvještaju o sreći visoko ocjenjuju jer imaju besplatno obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, niske stope kriminala, stabilnu mrežu socijalnog osiguranja, te relativno homogeno stanovništvo i prilično su uspješne, ocjenjuju u WHR. Možda je najvažnije da ove zemlje daju prednost ravnoteži između privatnog i poslovnog života svojih građana, što je ‘formula za sreću’, kaže Sachs.

- To nisu društva koja idu za tim da ulože sav svoj trud i vrijeme u to da bi postali milijarderi, već traže dobru ravnotežu između privatnog i poslovnog života, a rezultati su izuzetno pozitivni, kaže.

Evo kako nordijske zemlje pronalaze tu ravnotežu, odnosno kako im uspijeva graditi sretno društvo:

Znanost pokazuje da je jedina stvar koja nas uvijek može usrećiti to da imamo malo više vremena za sebe, kaže Laurie Santos, profesorica psihologije na Yaleu.

Puno radno vrijeme u Danskoj je u pravilu 37 sati tjedno, a ti su sati raspoređeni na pet dana. U Hrvatskoj puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno i također je raspoređeno na 5 dana. Usporedbe radi, u SAD-u puno radno vrijeme iznosi 44 sata i može se rasporediti ovisno o potrebama radnog procesa.

I U Hrvatskoj i u SAD-u ljudi često rade prekovremeno, a mnogi to doživljavaju kao normalno, zato da bi zaradili više i nekako pokrpali mjesec, ili zato da bi osigurali napredovanje, na primjer. Hrvatska realnost je i da morate raditi prekovremeno, a da vam nitko za to neće platiti.

Stav Danaca prema tome je puno drugačji: U Danskoj se na dulji rad gleda kao na slabost, jer to pokazuje da niste u stanju odraditi ono što trebate u previđenom radnom vremenu, kaže Kay Xander Mellish, poslovna savjetnica iz Danske.

- Većina zaposlenika u Danskoj, tako, odlazi s posla oko 16 sati, jer postoji snažan osjećaj da – iako je rad važan i treba nastojati vrlo kvalitetno odraditi posao – privatni život ne smije patiti, kaže Alex Calvert, useljenik koji već sedam godina živi u Kopenhagenu, sa suprugom i dvoje djece.

S druge strane, da bi bili što učinkovitiji, Danci se zapravo ne druže na poslu i ne rade pauze radi sastančenja, dogovora, pregovora i slično, kažu stručnjaci. Dakle, na poslu ste 7,5 sati, ali cijelo to vrijeme radite. Jednako tako, slobodno vrijeme je vrlo važno i rijetko će se dogoditi da se ljudi druže s kolegama s posla izvan radnog vremena, kaže Mellish.

Također, u Danskoj je moguće fleksibilno radno vrijeme. Na primjer, Saara Alhopuro, diplomatkinja u Helsinkiju kaže da samo tri puta tjedno fizički dolazi u ured. Dopušteno joj je da radi ‘na daljinu’ jedan dan u tjednu, a ostatak slobodnog vremena provodi radeći na svom hobiju: fotografiranju gljiva.

Štoviše, zaposlenici u Finskoj imaju pravo svoj radni dan pomaknuti, tako da počnu raditi tri sata ranije ili kasnije od uobičajenih zahtjeva svojih poslodavaca.

U Danskoj je radnicima koji rade puno radno vrijeme godišnje zajamčeno pet tjedana godišnjeg odmora, bez obzira na njihov položaj ili vrstu posla. Prosječni američki radnik s pet godina iskustva ima tek 15 dana plaćenog odmora, dok je jedno istraživanje pokazalo da čak 23 posto Amerikanaca uopće nema pravo na plaćeni odmor. Ankete su pokazale i da više od 55 posto Amerikanaca ne koristi sav svoj slobodni odmor.

U Hrvatskoj, Zakonom o radu je zajamčeno 4 tjedna godišnjeg odmora, koji se povećava za po jedan dan svakih nekoliko godina staža. Pet tjedana plaćenog odmora mogu ostvariti samo ljudi s 20 ili 25 godina radnog staža. Nema relevantnih istraživanja o tome koliko radnika svoj odmor doista uspije i iskoristiti, no udio onih koji ne uspiju vjerojatno je visok.

Kako tvrdi poslovna savjetnica Mellish, to u Danskoj nije slučaj.

- Ljudi uzimaju svaki sat svog slobodnog vremena, kaže. Ako pokušate kontaktirati nekoga u Danskoj i Švedskoj krajem srpnja ili kolovoza, oni će vrlo vjerojatno biti daleko, jer uživaju u odmoru, kaže i Jeff Sachs. U Finskoj mnogi ljudi ljeto provode u vikendicama, zvanim ‘mokki’, gdje se isključuju iz svakodnevice i gase mobitele kako bi se opustili u prirodi s obitelji i prijateljima.

Christina Konig Koehrsen, studentica umjetnosti iz okolice Kopenhagena kaže da je napustila posao oglašavanja nakon samo osam mjeseci, jer je bila pod stresom, a posao je jednostavno nije usrećio.

- Nije mi omogućavao ravnotežu između radnog i privatnog života koju ovdje njegujemo. A imamo sustav koji mi je omogućio da napustim posao i imam vremena za razmišljanje i shvatim koji je moj sljedeći korak u životu, kaže. Za to vrijeme, naime, Konig Koehrsen je od danske vlade dobivala 2000 dolara mjesečno.

Mellish kaže kako ljudi koji trpe i odlaze na posao prepun stresa osjećaju posljedice na mentalno zdravlje.

- Stres može biti ubojica karijere, kaže i dodaje da to može dovesti do stanja koje se može usporediti i s određenim stupnjem invalidnosti.

Ta ‘sigurnosna mreža’ između jednog radnog mjesta na kojemu nismo zadovoljni i drugog koja postoji u Danskoj i drugim nordijskim zemljama očito je vrlo značajna. Istodobno, poslodavci mogu vrlo lako otpustiti i zaposliti ljude, dok radnici mogu plaćati osiguranje u fondu osiguranja za slučaj nezaposlenosti (oko 400 kuna mjesečno u Danskoj), što im jamči isplatu naknade za dvije godine bez plaće (s tim da postoji minimalni uvjet boravka i minimalne zarade). Vlada također osigurava edukaciju i savjetovanje kako bi ljude vratila na posao, objavio je CNBC u emisiji Make It.

U Hrvatskoj radnik koji želi napustiti posao da bi razmislio o tome što će dalje nema pravo ni na kakvu naknadu. Mogu je ostvariti samo radnici koji su postali tehnološki višak u svojoj tvrtki, s tim da prije toga moraju imati barem 9 mjeseci staža.

Naknade u prva tri mjeseca iznose do 70 posto proračunske osnovice, odnosno kreću se do 5000 kuna, no ovise, zapravo, o visini plaće koju je radnik imao do tada. Tako oni s ispodprosječnom plaćom primaju puno manje. Naknada se prima ovisno o duljini staža, pa radnik koji iza sebe ima 5 godina staža ima pravo tek na 3 mjeseca naknade, onaj s 15 godina oko godinu dana.

Sloboda je još jedna vrijednost koja je bitna u društvu i određuje nečije blagostanje, kaže Sachs.

- Možete li oblikovati svoj život onako kako želite? Ako ste zarobljeni u siromaštvu, ako ste zarobljeni dugom, odgovor će biti ne, dodaje. A to ljude čini nesretnima – objasnila je.

Bez obzira na to gdje živite, istraživanje pokazuje da pronalaženje posla koji je u skladu s vašim temeljnim vrijednostima, čovjeka čini sretnijim.

No, sreća je samo dio zagonetke, upozoravaju stručnjaci upoznati sa stanjem u nordijskim zemljama. Naime, stanovnici tih zemalja svoju sreću svakodnevno plaćaju, na više načina, kaže Mellich. Nordijske zemlje imaju vrlo visoke stope poreza u odnosu na druge zemlje u svijetu. Ljudi u nordijskim zemljama rado plaćaju te poreze jer zauzvrat dobivaju velike socijalne usluge, zaključuje savjetnica Anu Partanen.

VN:F [1.9.22_1171]
Ocijenite članak!
Rating: 0.0/5 (0 votes cast)

9 komentara za “Zašto su Skandinavci sretni, a mi ne? Rade manje i žive bolje”

  1. RH ima udrugu poslodavaca koje bi trebalo protjerati, oduzeti im sve i protjerati u niskozemsku

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 2.3/5 (3 votes cast)
  2. @Kut…čipiranje i cijepljenje, odmah! Mrš!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 4.0/5 (4 votes cast)
  3. Lažni Branitelj

    Zamislite naše “siromahe”, kad nebi ispijali kavice, kad nebi šetali svoje markirana krpice i torbice, kad nebi vozikali nove limuzine i naravno, živili poput sretnih skandinavaca.
    To nije moguće teoretski, jer smo pokvarenu roba, a predvode ju “domoljubi” (sjednici SKH-a, kao i njihovi potomci).

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 3.0/5 (2 votes cast)
  4. @haha i klon mu @kacijola izludjeli
    Nije bolest sve što boli

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 2.3/5 (3 votes cast)
  5. Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan.
    Skadinavci nemaju HDZ.

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
  6. Lažni Branitelj

    Istina, ali nemaju ni SDP, ni IDS, ni HSP, ni SDSS, ni ovoliko udruga,…. teško je i nabrajati,….

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)

Komentirajte ovaj članak

mojtv.hr - kompletan tv program