Connect with us

Arijana Baraba

ZA radnu obvezu!

Objavljeno

-

Ulazimo u prosinac. Nevezano za štrajk, do prije deset dana dio učenika u Zadru nije imao lektiru, nema veze. Ispiti su se odgađali do besmisla i evo se još nisu proveli, nema veze. O šumama se uči već petu godinu za redom, normalno. Djeca moraju naučiti sve visoravni Azije dok još nije rečeno gdje su Zagreb i Osijek, sve 5. A učitelji štrajkaju jer misle da su potplaćeni… Odlično.

U vrijeme “mira”, iza podneva je odraslu osobu nemoguće bilo susresti na školskim hodnicima. Jer, te odrasle osobe ne znaju što je prekovremeni, što radni vikend, praznik ili nedjelja… No, baš oni sada dižu glas. I, ne za neke druge, Bogu hvala ima ih. Ne u znak solidarnosti sa svima, mnogima kojima je lošije no njima. Ne. Isključivo i samo za sebe, protiv svih i unatoč svima, posebno unatoč djeci.

Uobičajeni nerad, sada samo oslužbenjen, nazivaju “borbom za djecu”, ili “za obraz”. To je možda i najluđe.

Glas ne dižu spremačice i tete u dućanima koje gule 30 dana, svece i nedjelje, za jedva 3.000 kuna, nego baš nastavnici? Oni koji su odšutjeli sve besmislene i preskočene reforme, sve zaglupljujuće gradivo i sumanute revizije povijesti, ispiranje mozgova naših najmanjih, ponižavanje najstarijih… Želim reći – očekivano je bilo odavno da se glas inteligencije čuje, ali ne na temu stražnjice iste te inteligencije – to nikako ne.

I to u vrijeme kad su trebali sjediti u razredu i tu jadnu djecu pokušati naučiti nečemu. Dati im lektire, provjeriti jesu li prepisane ili pročitane, njima je to jedino valjda što će prelistati u svom djetinjstvu.

Ne. Oni su držali prečim drati se po ulicama Zagreba i aplaudirali na vijesti da štrajk ide dalje.

Ništa nije izgubljeno, kažu!?

Ništa?!

Osim mnogo toga.

Obezvrijedili su ono malo povjerenja u (školski) sustav koji smo mi roditelji možda uspjeli usaditi u tu djecu. Poslali im poruku da nitko i ništa nije važno osim sebe samoga sebi samomu.

Uništili su im godinu, najmanje, i još se usuđuju uspoređivati to s ratom, pa se potura teza da su se “izvukle i ratne godine, pa će i ova”.

Je li to prijetnja ili važnost svojih prohtjeva “tek” uspoređuju s ratnim stanjem? Misle da su baš toliko važni, nezamjenjivi? Svu iluziju njihove važnosti održava zapravo samo Vlada premijera Plenkovića, Bog zna više zbog čega i s kojom predizbornom kalkulacijom.

To su sve redom ucjenjivači, diletanti i šminkeri.

Oni su studirali, zamislite?! Pa dosta i s tom mistifikacijom. Studirali su za sebe, valjda. Ne za mog ili Markovog i Šiminog sina? No, koliko njih je spremno reći – koliko su godina studirali? Koliko godina ponavljali? I što rade u školama i lome noge da svoje dijete zaposle u jednu takvu kad je u istoj toj školi toliko užasa?

Nema budućnosti ovoj zemlji dok se ne prestanemo dijeliti na sve osim na sposobne i nesposobne, vrijedne i zabušante. Sve drugo je promašeno.

Oni imaju božićnice, regrese, šesnaeste plaće, dodatke… Svaka čast. Zamislite, gro je nas koji to nikad u životu nisu dobili. Čak ni platnu listu. Mogu li hrvatski nastavnici to pojmiti?

Dobit će što traže, sto posto. Plenković će u zadnji čas do kampanje pronaći mala vrata kroz koja će pogurati cijenu dovoljnu da ih kupi i vrati s ulice u razrede. Jer, malo koji političar današnje Hrvatske bi se usudio posegnuti za radnom obvezom. A trebao bi. Zbog nas ostalih i zbog djece. Pa neka radi onaj tko zaista raditi želi i zna.

Primarno je valjda i u najtrulijem sustavu da prvo treba opravdati postojeću plaću, a tek potom tražiti više.

I nikako, nikako ne preko leđa djece. I to tuđe.

Sram vas bilo. Dosta je.

P.S. Dakako, najdublje i najiskrenije zahvale učiteljima koji održavaju svoje satove, pa ovo vrijeme zahvaljujući njima i nije potpuno otišlo u Honduras. Oni su jedini koji u ovoj kaši od države imaju legitimitet reći da im je stalo do djece. Ali oni šute. I rade.

 
Nastavi čitati
9 komentara

9 Comments

  1. Bravo!

    27. studenoga 2019. at 15:46

    Apsolutno se slažem sa svim napisanim.Stvarno je dosta više!Sramite se!

     
  2. Tenz

    27. studenoga 2019. at 15:58

    A zasto je dosta!? Nije dosta! Imaju se pravo boriti za svoja prava, zato nam i je ovako jer ljudi razmisljaju poput tebe “bravo”.
    Triba strajkati cila drzava

     
    • Bumbishta

      28. studenoga 2019. at 13:08

      Ne s.eri tutle…da bi ti komentar ispa zanimljiv najprin tribas razumit text, sidi 1 !

       
  3. Marina

    28. studenoga 2019. at 8:42

    Sve točno, a gdje su prava djece zajamčena ustavom?
    Pravo na obrazovanje,školovanje?
    Gdje je pravobraniteljica, niti jednim slovom se nije oglasila.
    Zaslužuju profesori veće plaće, ali onda kad se bude vrednovao njihov rad, a ne po sistemu radiš do penzije, odnosno ništa ne radiš i nitko ti ništa ne može. Mislim da ih najviše smeta reforma jer moraju početi nešto raditi. Uvijek govore da rade doma, ali to i moraju jer za to dobivaju plaću, a sad se bune kad su dobili malo više posla. Nek iskreno kažu tko od njih radi 8 sati, jer u 8 sati se može mnogo napraviti. I oni i vlada su potpuno isti i to je ono najgore.

     
  4. Strajkaci

    28. studenoga 2019. at 12:03

    Sve sto je napisano je 100 posto tocno, u njih je usao zivi nerad, neunistavajte djecu i njihovo skolovanje svojim neradom.

     
  5. Mendul

    28. studenoga 2019. at 14:08

    Po nekakvoj logici, svakom dobrom radu pripada i dobra plaća, međutim, zaslužuju li plaću oni koji u četiri godine odgoje velik broj “odlikaša” i onda na državnoj maturi samo jedna položi odličnim, ili oni koji osam godina školuju odlikaše, a više od polovice njih ni ne završi srednju, ili, koliko roditelji moraju tim istim radnicima(nastavnicim, profesorima) kako oni kažu bez dostojanstva, platiti dodatnu nastavu za pripremu ispita, posebno matura. I da završim, platiti po rezultatima a ne po pritiscima.

     
  6. xy

    28. studenoga 2019. at 14:34

    A…..ovo je zacijelo pisao glasnogovornik HDZ-a??? Ili se možda varam?

     
    • Bumbishta

      28. studenoga 2019. at 18:48

      Evo jopet…nisi razumija,-la,-lo Jeli ti lipo gdja. AB navela u text da, citiran Nema budućnosti ovoj zemlji dok se ne prestanemo dijeliti na sve osim na sposobne i nesposobne, vrijedne i zabušante. Sve drugo je promašeno..kraj citata… Dunkve ala ponavljat citanje inace moraces na popravni 😉

       
  7. @bumbi

    28. studenoga 2019. at 22:47

    Ajde, Bumbi, iziđi iz pice gospođice…

     

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Arijana Baraba

ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje

Objavljeno

-

Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.

Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.

Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.

Redom…

Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.

Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.

Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…

Dobio otkaz?

Nečastan otpust iz Policije?

Ne.

Orden, pa umirovljenje.

U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.

Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?

Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.

Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…

Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?

Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.

Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.

Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.

Opet – ne.

Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.

On – čisti!?

Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.

Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.

Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…

Ništa ne smeta.

Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.

Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.

Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.

Jedva čekamo novu epizodu.

 

 
Nastavi čitati

Arijana Baraba

Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!

Objavljeno

-

Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.

Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.

Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:

“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.

Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?

Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.

Njegova je obitelj izmaltretirana!?

Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.

Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?

I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.

Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.

Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.

Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?

Do tada je sve bilo ok?

Kakva glupost.

Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).

Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?

Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…

Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.

U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.

Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.

U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.

Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.

Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?

Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.

Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.

On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.

Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.

Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?

 

 
Nastavi čitati

Arijana Baraba

MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?

Objavljeno

-

Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.

Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.

Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…

Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.

Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.

Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?

Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.

I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?

Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.

Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.

Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.

Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.

Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.

Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.

Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.

 

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu