GORDANA BULJAN FLANDER: ‘Djeca koja su dobivala batine sklonija su drogama i depresiji’

Objavljeno: 22.9.2019. u 18:46
Autor: , e-mail: desk@znet.hr

Posljedica neadekvatnog ponašanja ne mora biti udarac. Djetetu se radije mogu uskratiti nek povlastice, koje nisu potreba djeteta već želja. To su mobitel ili recimo, nove tenisice

Fizičko kažnjavanje djeteta neprihvatljivo je i može loše utjecati na dijete, ali i roditelja. Iako je nekad bilo prihvatljivo kazniti dijete zbog nečeg lošeg što je napravilo, to danas više nije praksa te se stručnjaci ne slažu s tim.

- Od tjelesnog kažnjavanja djeca ne uče važne životne lekcije. Uče tek da su roditelji nesigurni, u jednom trenu topli, u drugom trenu strašni, a nemaju osjećaj da svojim ponašanjem mogu predvidjeti te promjene, što ih čini prestrašenima i bespomoćnima. To se osobito odnosi na djecu mlađu od tri godine, koja nemaju kognitivnu zrelost da povežu uzrok i posljedicu – kaže prof.dr.sc. Gordana Buljan Flander, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja.

Dodaje kako iz preplavljenosti brojnim zahtjevima roditelji mogu pribjeći tjelesnom kažnjavanju jer ono daje relativno brzu promjenu ponašanja – dijete prestane raditi ono što ne želimo da radi.

- No, dugoročno, dijete osjeća strah, ima potrebu skrivati stvari od roditelja, odnos je narušen i odrasta s iskrivljenim uvjerenjima o svojoj vrijednosti i vrijednostima u odnosima i ostatku života. Uči da je nasilje prihvatljiv način rješavanja problema te se može i samo ponašati nasilno ili dopuštati drugima da budu nasilni prema njemu – ističe ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

- Mnogi nam kažu da nije svaki udarac po guzi jednak zlostavljanju, što je točno. Ali gdje je granica? Djeca koja su tjelesno kažnjavana su prema istraživanjima u 11 puta većem riziku da postanu zlostavljana. Dvoje od troje djece u Hrvatskoj u tjedan dana doživljava tjelesno kažnjavanje, a polovina njih posljedično i zlostavljanje – rekla je pa dodala kako se često miješa odnos bez nasilja i odnos bez granica.

- Nekim se roditeljima čini da psiholozi kažu da djecu treba razmaziti i podilaziti im u svemu. Međutim, dijete ima pravo na granice i strukturu. Dijete koje nema vodstvo u odgoju od strane svojih roditelja, pravila ponašanja, posljedice pridržavanja i nepridržavanja tih pravila, jasno i dosljedno postavljene obveze i zadatke, dijete je kojem nedostaje regulacije i doživljaja da je nekome važno – govori dr. Buljan Flander. Dodaje kako posljedica neadekvatnog ponašanja ne mora biti udarac.

- Može se raditi o uskraćivanju nekih povlastica, koje nisu potreba djeteta (poput ljubavi roditelja), nego želje djeteta (poput mobitela ili trendovskih tenisica). Može se raditi o restitucijskim posljedicama, primjerice dijete koje svjesno uprlja tepih, mora ga i očistiti. Važno je imati i pozitivne posljedice adekvatnih ponašanja jer djetetu nema većeg potkrepljenja od roditeljske pažnje i odobravanja. To ne znači da djetetu treba kupovati skupe nagrade za dobre ocjene, pristojno ponašanje i slično. Pohvala roditelja, zagrljaj i poljubac dovoljno su dobra potkrepljenja – savjetuje.

Kaže kako se na taj način dijete ponaša ili ne ponaša na određeni način jer je integriralo određene vrijednosti i jer zaista poštuje roditeljski autoritet, umjesto da čeka kada će roditelj okrenuti glavu i onda činiti sve suprotno, iz inata, a skrivati se iz straha.

- Djeca koja se boje svojih roditelja neće im se povjeriti ni kad imaju neki problem, što može imati kobne posljedice – smatra psihoterapeutkinja.

- Većina roditelja ne vjeruje u tjelesno kažnjavanje kao metodu odgoja u dubini duše, osjećaju sram i krivnju kad udare dijete, samo ih često duboko zakopaju i racionaliziraju. Većina roditelja iz osjećaja bespomoćnosti, frustracije, umora i u nedostatku drugih ideja udari dijete. S njima je važno raditi, osim što se dijete treba zaštititi, pružiti roditeljima podršku i trening roditeljskih vještina, kako bi bili kompetentni roditelji i tako se i osjećali te ponašali prema svojoj djeci – zaključuje dr. Buljan Flander.

S praksom kažnjavanja djeteta ne slažu se niti američki znanstvenici. Psihologinja za djecu dr. Denise Cummins kaže kako bi trebalo izbjegavati praksu koja se prije upotrebljavala.

- Naši roditelji i djedovi i bake prihvaćali su mnogo toga što mi danas ne prihvaćamo. Uvidjeli smo da su njihova vjerovanja bila u krivu pa ih, sasvim razumljivo, odbacujemo. Isto tako bi trebalo biti i s fizičkim kažnjavanjem – kaže dr. Cummins.

Dodaje i kako roditelji mogu izmiči kontroli kada udaraju dijete. To ga dovodi u opasnost da postane zlostavljač.

- To se događa kada, na primjer, otac dolazi isfrustriran s posla i dijete ga kod kuće počne gušiti. On gubi strpljenje i razum te počne udarati dijete. Često se događa da tada osjeti olakšanje i to ga može potaknuti da udara više i jače. Nemojte si to nikada dopustiti – ističe.

Iako neki smatraju da batine mogu zaustaviti loše ponašanje kod djeteta, to može i dugoročno naštetiti i njihovim međuljudskim odnosima.

- Djeca koja su dobivala batine, češće se pretvaraju u ljute, isfrustrirane ljude s emocionalnim i psihološkim problemima. Istraživanja su pokazala da su djeca prkosnija, što više batina dobivaju. Veća je vjerojatnost da će kasnije udariti svog partnera, biti anksiozna, depresivna i koristiti opojne droge. Teže će suosjećati i biti moralna – rekla je dr. Cummins.

VN:F [1.9.22_1171]
Ocijenite članak!
Rating: 0.0/5 (0 votes cast)

Komentirajte ovaj članak

mojtv.hr - kompletan tv program