HRVATSKA – ENGLESKA OD 20 sati Evo kako srušiti Englesku za finale SP-a, Dalić mijenja formaciju!

Objavljeno: 11.7.2018. u 10:10
Autor: , e-mail: desk@znet.hr

Najnovije

Posljednji komentari

Marketing

Hrvatska večeras u Moskvi od 20 sati igra najvažniju utakmicu u zadnjih 20 godina! Na stadionu Lužnjiki protiv Engleske bori se za finale SP-a.

Zemlja je u euforiji, a reprezentaciju će u Moskvi bodriti oko 10 tisuća navijača.

Zlatko Dalić na posljednjoj press konferenciji pred utakmicu najavio je da Hrvatska nema namjeru stati na polufinalu.

“Nema alibija. Ovo je zadnje SP Luke Modrića, znamo da možemo više od polufinala i došli smo to napraviti”, rekao je Dalić.

Sastav za Engleze nije otkrio: upitan je Šime Vrsaljko na desnom boku, ne bude li mogao, na njegovo mjestu mogao bi Domagoj Vida, a opcija je i Tin Jedvaj. Pobjeda će se tražiti u sredini terena, gdje Englezi imaju petoricu igrača. Dalić je razmišljao da izostavi Ivana Perišića iz prvog sastava i uvede Milana Badelja kao pojačanje u sredinu.

Hrvatska bi protiv Engleske trebala zaigrati u formaciji 4-1-4-1.

Kako srušiti Englesku?

Koliko god vas nervirali engleski i svjetski mediji s krilaticom „it’s coming home“, Hrvatska se ne smije zavaravati. U polufinalu će igrati protiv najboljeg suparnika kojeg je dosad imala na prvenstvu. Kako pobijediti Englesku?

Engleska igra u 3-5-2 sustavu, atipičnom za Englesku. Pritom nastoje dominirati posjedom preko izgradnje napada iz zadnje linije. Henderson je kao središnji igrač u veznom redu zadužen za kreiranje trokuta i prilazak po loptu kako bi se izigrao eventualni suparnički pritisak. Bekovi su zaduženi da odu prilično visoko i rašire suparničku obranu te povuku krilne igrače za sobom. Suparnik tada ima manjak pomoći u sredini terena što vrhunski koriste Alli i Lingard koji igraju u liniji s Kaneom i Sterlingom, da bi se onda neki od njih naglo spustio po loptu i iskoristio činjenicu da su izvan vidnog polja suparničkih veznih igrača. „Slip“ napad označava situaciju u kojoj se dva igrača rotiraju po dužini terena, u kojem jedan povlačenjem izvlači braniča sa sobom, dok drugi to koristi ulaskom iza leđa tog braniča, u dubinu terena.

Englezi to koriste više od ikog drugog – iz toga najviše profitiraju Lingard i Rashford (kada je u igri) jer imaju dobar osjećaj za ulazak iz drugog plana. Završnicu napadaju s velikim brojem igrača i nije čudno da imaju daleko najviše udaraca iz neposredne blizine – osim zbog prekida, to je posljedica i velikog broja meta na centaršutu. Englezi nisu kvalitetni u sredini terena poput Francuske, Belgije ili Brazila, ali to nadoknađuju sjajnim rotacijama, kretnjama i opcijama u igri.

Tako visoko postavljeni bekovi često odvlače igrače za napadače koji ostaju usamljeni sa stoperom i mogu iskoristiti svoju brzinu, dok napadači stalnim kretnjama otvaraju rupe u suparničkoj obrani za Allija i Lingarda. Izrazito su opasni jer su nakon dugo godina raznovrsni u napadu. Imaju i nevjerojatno brze igrače i sjajan prekid, imaju dobre šutere i jednog od najboljih centarfora na svijetu. Englezi, u kontekstu toga koliko reprezentacije imaju vremena za uigravanje kompleksnijih sustava, igraju opasno dobar nogomet. Mladi su, neopterećeni tužnom prošlošću reprezentativnih neuspjeha i jako gladni. Kako protiv njih?

Prva lopta im je najvažnija

S obzirom da napadaju s puno igrača koji već u ranoj fazi napada igraju visoko, Englezima je distribucija iz obrane ujedno i najvažnija, jer tek ona može uključiti ostatak ekipe u igru. Hrvatska će pritom imati dva zadatka. Jedna je usmjeriti Engleze na bok, idealno lijevi – Maguire je dešnjak koji igra na „kontra strani“ i zato ima više teškoća od Walkera u izgradnji napada koji je prošao Pepovu akademiju pas igre. (Kolumbija je jedina reprezentacija koja ih je uspijevala znatno češće usmjeravati na tu stranu i dijelom su baš zbog toga bili puno bolji konkurent od ostalih engleskih suparnika i u prijateljskim susretima i na samom turniru). U toj situaciji ključno je da Mandžukiću pomaže krilo na strani gdje je lopta, a krilo sa suprotne strane mora ući sasvim u sredinu terena.

Time omogućuje veznoj liniji da se pomakne prema strani s loptom bez da gubi kompaktnost i bez da otvara međuprostor za suparnika. Jedino ako vezni red bude imao takvu fleksibilnost moći će omogućiti Striniću i desnom beku (valjda ipak Vrsaljku, ako bude spreman) da na vrijeme izađe na bočnog igrača koji je u slučaju zagušene sredine terena ključan igrač za prijenos lopte kod Engleza. Nema smisla markirati njihove prednje igrače striktno jer rade jako puno rotacija i u prosjeku su brži – takav pristup bi im samo eventualno otvorio koridore koji u kompaktnoj zoni ne postoje. Sterling je među najopasnijim igračima na svijetu kada prima loptu u for, ali kada mu se to odsiječe, postaje prosječan igrač na ovoj razini. I Lovren i Vida moraju ga pustiti da se izvlači daleko po loptu ako hoće, dok god kontroliraju dubinu terena.

Englezi nedostatak pravog playmakera (iako je Dier izvrstan, sjedi na klupi) upravo nadograđuju stoperima kao primarnim kreatorima napada. Ako ih Hrvatska natjera prema bokovima tako da onemogući pas kroz sredinu prema prednjoj četvorci i na vrijeme zatvori bočne igrače, obavila je veliku većinu defenzivnih zadataka.

Hrvatska mora defenzivno odigrati partiju kao protiv Argentine. Ako obrana bude imalo na tragu partija protiv Islanda i Danske, pa djelomično i Rusije i Nigerije, Englezi su momčad koja to konačno može ozbiljno kazniti. Čak i ako ne stvore jako puno šansi, imaju napadača koji iz pola prilike može dati dva gola. Doslovno.

Hoće li se Hrvatska konačno nametnuti u sredini terena?

Prva točka na Dalićevom dnevnom redu mora biti povratak igri s trojicom veznjaka. Eksperiment s četvrtim napadačem ne donosi ništa dobro Hrvatskoj, već je efektivno razlama na 6 „stražnjih“ i 4 „prednja” igrača koja su apsolutno nepovezana, posebno u fazi napada. Dodatni vezni igrač nije bitan samo zbog defenzivnih preuzimanja i stabilnosti, već i kao pokušaj osiguravanja viška. Engleskoj je defenzivni segment igre slabiji od obrambenog – Kane, Sterling, Lingard i Rashford igrači su vrlo upitnih defenzivnih navika, zbog čega je Henderson često na velikim mukama u fazi obrane.

To znači da jedan od trojice stopera mora znatno pomagati, ali njegov izlazak iz zadnje linije otvara suparniku nove mogućnosti. Dosadašnji problem Hrvatske bio je kvalitetan izlazak iz zadnje linije s loptom – vezni igrači su se zbog lošeg razmještaja spuštali prenisko čime se stvarala velika rupa između njih i prednjeg dijela momčadi koje je suparnik mogao efikasno zatvoriti s malim brojem igrača. Rakitić i Modrić su vrhunski kreatori, ali njihov utjecaj na znatno pada ako se u svakom napadu moraju izvlačiti ispred desetorice suparnika kako bi primili loptu. Ili bekovi, ili krila (ovisi o tome kako će Englezi zatvarati jednu ili drugu opciju), moraju u fazi otvaranja napada širokim i visokim postavljanjem „otvoriti” teren stoperima, jer samo tako mogu stvoriti neophodan prostor u sredini terena za najbolje hrvatske igrače.

U slučaju da engleski pritisak bude prejak, Rakitić se pravovremeno spušta u obranu između stopera kako bi organizirao igru. Tada se mijenja raspored brojeva na terenu, ali poanta i omjer ostaju isti.

Činjenica da se Hrvatska teško nameće u sredini terena s takvim igračima izaziva veliko čuđenje, ali stvari su prilično jednostavne. Zbog toga što Hrvatska u otvaranju napada stoji zgusnuto suparniku je relativno lako kontrolirati Modrića i Rakitića u opasnim zonama i jednostavno ih pušta da se spuste u krilo stopera po loptu jer su tada osuđeni na okolna rješenja i ne mogu predati pas kojim bi puknule suparničke linije.

Kada se u jednadžbu uvrsti i igra Perišića, Rebića i Mandžukića koji prekasno prepoznaju potrebu da priđu u sredinu kako bi se ponudili kao opcija, postaje jasnije zašto Hrvatska teško prenosi loptu tečno iz svoje u suparničku zadnju trećinu terena. Ako Hrvatska ne želi prepustiti utakmicu slučaju, već je odvesti u vode koje joj najviše odgovaraju, mora se postaviti tako da omogući protok lopte kroz suparničke linije. A to se ne može napraviti s ovako malom dozom rizika, u kojoj vlada opće nepovjerenje svakom igraču na lopti osim onih koji igraju u Barceloni i Real Madridu.

Sasvim je opravdano i shvatljivo da je reprezentacija u grču zbog straha od visokog uloga. Ali onda se možemo pripremiti na još jednu utakmicu „u blatu“, u kojoj će pobjednika odlučiti jedan incident, sjajan potez ili faktor sreće. A to Hrvatskoj u ovoj utakmici ne treba. Hrvatska je barem jednako dobra kao Engleska. Gordi albion igra vrlo dobro, ali sistem koji igraju na ovom turniru je kompleksan. I treba puno više vremena za usvojiti ga nego dosadašnje banalne i dosadne sisteme koje su igrali pod bivšim izbornicima, a to znači da u njemu rade puno grešaka.

U nekim drugim utakmicama, kao eventualnom finalu, Hrvatska će nasuprot sebe imati talentiraniju ekipu. Ali Engleska to nije. Ždrijeb je i jednima i drugima omogućio nestvarno dobru šansu za najveću utakmicu koju nogomet može ponuditi. I Hrvatska je treba hrabro prihvatiti, a ne, kao što je to slučaj bio protiv Rusije i Danske, čekati i moliti se da se okrene u njenu korist.

VN:F [1.9.22_1171]
Ocijenite članak!
Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
HRVATSKA - ENGLESKA OD 20 sati Evo kako srušiti Englesku za finale SP-a, Dalić mijenja formaciju!, 5.0 out of 5 based on 1 rating

Komentirajte ovaj članak

mojtv.hr - kompletan tv program