Connect with us

Arijana Baraba

Zašto jedna majka u mobitelu čuva broj jednog Daruvarca?

Objavljeno

-

Tristopedesetišest godina prije Krista, otprilike, upisala sam Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Tada, kao i sada vjerujem, bilo je profesora na čija si predavanja MORAO dolaziti jer nećeš dobiti potpis, i onih koji to nisu (u toj mjeri) uvjetovali. U grupi drugih, bio je profesor čije ću ime izbjeći jer sam uvjerenja da je platio dovoljan ceh za nešto što veliko je pitanje je li uopće učinio.

Sam po sebi nije bio bogznašto, ali u konkurenciji, mahom “knjiških moljaca”, bio je frajer. Mogao si izbjeći njegova predavanja, ali ih nitko nije izbjegavao. Horde studentica zainteresirano je stizalo točno na vrijeme u svojim najboljim izdanjima. Nezamislivo duboki dekoltei, svi atributi na izvolte… pitanje dana bilo je tko će stići servirati ih ravno iz prvog reda. Dvorana premala da svi stanu.

A onda tek pitanje – tko će Mu asistirati… Rat opći. Djevojka s kojom sam se tada družila je uspjela i dobila ulaz u njegov kabinet. Motivirana (i dekoltirana) preko ušiju.

Par mjeseci nakon, potpuni obrat situacije.

Ista ova iz 3. pasusa optužila ga je urbi et orbi za seksualno zlostavljanje. Ne mogu se zakleti više da li ta ili neka druga za njom vikala je da je njoj “gurnuo kemijsku olovku” u onu stvar.

Kao ovih dana u Hollywoodu, učas su svi vikali i kako to obično biva, usred galame malo se što moglo jasno razabrati. Osim da je tom profesoru karijera u Zadru završila.

Je li on u finalu zaista nešto i prema nekome skrivio ili je krivica bila ta što je preskočio skriviti, nikad nećemo zaista znati.

Skeptična sam svaki put kad se u Zadru dogodi narod. Masa je rijetko dokaz nečeg pametnog, pogotovo u malim sredinama.

Posljednji je slučaj premlaćivanja jedva punoljetne djevojke u Zadru.

Slučaj je izazvao toliko kontradiktornosti i nesuvislosti da već danima ne znam otkuda početi. Masa koja se spontano dogodila problem usmjerava uporno prema policiji, galameći da se nije događaju pristupilo dovoljno ozbiljno.

Svi neka mi oproste, ali ja ovdje vidim više od tog eventualnog jednog problema i duboko se nadam da nisam jedina?

Odmah po nemilom događaju, meni je, recimo, na pamet pala majka te nesretne djevojke. Policije se, iskreno, nisam ni sjetila.

Kasnije još gore… Pitanja na temu majke samo su se dodatno gomilala:

Ima li ta djevojka majku?

Gdje je majka bila dok joj je maloljetna kćer (pisalo je da joj je nasilnik “bivši momak”, dakle hodali su u vrijeme kad je imala najviše 17 godina!?) hodala s gotovo dvostruko starijim gospodinom, krajnje sumnjivog profila?

Zašto majka ima u svom mobitelu broj tog čovjeka?

Je li ga prvi put nazvala kobne noći?

Je li netko od službi pozvao majku na razgovor na ovu temu? Ne sada, ranije, dok su maloljetnica i 30-godišnjak “hodali”?

Cijela ta stvar, eto, meni nije najjasnija, a trebala bi nam svima biti kristalno jasna ako već ispisujemo transparente, prijavljujemo koješta i izlazimo na ulice?

Jasnije mi je, o čemu se paralelno s ovim piše, da će cijela jedna generacija najmanje ostati bez penzija. Ali o tome nitko nema što za reći, pa je i to je dio oslikavanja ove priče.

Galamili mi koliko hoćemo, i žmurili i na sve četiri ako treba, “razlika u distinkciji” ipak postoji… I kaže da je jedno ako izbjegavaš zlo, pa se zlo dogodi, a drugo ako trčiš k zlu i sudariš se s njime. I k tome imaš nedovoljan broj godina da bi bio odgovoran sam za sebe.

Ovdje imamo ovaj drugi slučaj, bojim se.

Zato, tražimo li već krivca za zlo koje se dogodilo, premda držim da to nije ničija stvar osim pravosuđa, obitelji i socijalne službe, onda se bojim da tog nećemo naći ni u gradskim službama ni policiji.

Niti Dukić može, kako je to lijepo napisao i potpisao – “staviti na raspolaganje jednoj osobi sve gradske službe” niti policija može odgajati tuđu djecu ili, još teže, roditelje te djece.

Loša je vijest da je problem dublji. I obično je tako.

U Zadru se dogodio užas – luđak je mlatio skoro dvaput mlađu djevojku punih pola sata, ako se ne varam, i pritom joj nitko nije pomogao. I tu nema ništa sporno. Luđaka treba skloniti s ulice, to je i učinjeno, i sad čekamo pravorijek suda. I to je to.

Koja je onda točno tema prosvjeda, prepucavanja, transparenata… nije baš jasno.

Zadar je prvak svijeta u toleriranju svakakvih sranja i naknadnom čuđenju, onda kad stvari završe gdje nismo zamislili da bi trebale završiti.

Koliko se dreke diglo na policiju, reklo bi se da su oni premlatili nesretnu djevojku.

Ali nisu. Pa tko je, dakle, kriv za ovaj slučaj? I što je ovdje slučaj uopće?

Istina je da smo svi zgranuti jer je netko, bilo tko, mogao takvo što učiniti jedva punoljetnoj djevojci. Ali nismo valjda toliko naivni?

Istina je da mnoge stvari u životu ne možeš izbjeći, ali i da neke možeš pokušati izbjeći.

Ako tvoja maloljetna kćer hoda s gotovo dvostruko starijim muškarcem sumnjivog karaktera, i odbija tvoje savjete, zašto se tad ne diže dreka nego se čeka da se nešto – ovo – dogodi?

Eto, to pitanje je ono koje mene cijelo ovo vrijeme jedino muči.

Uz još jedno – kako dođeš u situaciju da ti profesor gurne kemijsku olovku (ili bilo što drugo) u onu stvar, mimo tvoje volje?

 
Nastavi čitati
6 komentara

6 Comments

  1. haha

    30. lipnja 2018. at 20:42

    Bome, gospođa novinarka hoće reći slično kao i onaj policajac: neke (mame) vole takve momke? Ili sam nešto pogrešno shvatio? No, posljednja rečenica članka me osobito navodi na takav zaključak.

     
  2. Sudac

    30. lipnja 2018. at 21:26

    Zanimljiv naslov , kad sam citao neki dan clanak ovo mi je odmah zapelo za oko ona ima broj od te picke koji tuce zene bas cudno

     
  3. Ja

    30. lipnja 2018. at 23:04

    Ništa nije čudno osim kako su izginuli u ratu ljudi bolji od ni sam ne znam koga, a ova spodoba iz bih preživjela ratka mladića

     
  4. Kacijola

    1. srpnja 2018. at 7:56

    Bla, bla, bla
    Swashta

    Vrza!

     
  5. GTJ

    1. srpnja 2018. at 8:54

    Već danima se provlače razne priče o ovom,priznajmo,nemilom događaju.Svatko je nešto rekao,ali nisam nigdje pročitala ŠTO kažu ljudi iz Centra za socijalnu skrb,jer se kroz tekstove provlači podatak da je riječ o maloljetnici(budući da joj je “lik” bio bivši).Koliko ja poznajem zakon,maloljetnici moraju biti pod zaštitom imenovanog Centra,zar ne????

     
  6. Bas

    1. srpnja 2018. at 13:15

    Ljudi su pali na “maminu” pricu. Pa ta žena je takva manipulatorica da je to čudo. Ne bi me cudilo da je sve smisljeno napravila. Ej, dite ti prebiju a ti mrtva hladna zoves i snimas razgovore. A ovce popuse priču da joj je glavom razbio lavandin….bogami neki akteri ove priče mogli bi tužiti “brižnu” majku.

     

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Arijana Baraba

ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje

Objavljeno

-

Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.

Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.

Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.

Redom…

Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.

Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.

Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…

Dobio otkaz?

Nečastan otpust iz Policije?

Ne.

Orden, pa umirovljenje.

U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.

Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?

Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.

Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…

Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?

Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.

Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.

Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.

Opet – ne.

Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.

On – čisti!?

Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.

Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.

Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…

Ništa ne smeta.

Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.

Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.

Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.

Jedva čekamo novu epizodu.

 

 
Nastavi čitati

Arijana Baraba

Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!

Objavljeno

-

Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.

Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.

Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:

“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.

Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?

Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.

Njegova je obitelj izmaltretirana!?

Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.

Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?

I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.

Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.

Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.

Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?

Do tada je sve bilo ok?

Kakva glupost.

Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).

Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?

Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…

Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.

U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.

Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.

U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.

Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.

Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?

Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.

Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.

On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.

Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.

Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?

 

 
Nastavi čitati

Arijana Baraba

MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?

Objavljeno

-

Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.

Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.

Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…

Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.

Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.

Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?

Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.

I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?

Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.

Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.

Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.

Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.

Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.

Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.

Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.

 

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu