Poučak Sabljar Dračevac

Objavljeno: 12.6.2018. u 12:01
Autor: , e-mail: online@znet.hr

Najnovije

Posljednji komentari

Marketing

Reizbor Renate Sabljar Dračevac na čelo SDP-a Zadarske županije skandaliziralo je mnoge, ali osim protukandidata Gašija i Polovine – nikog u SDP-u. Sve redom politički analfabeti još ne mogu probaviti ovakvu odluku biračkog tijela SDP-a – da biraju kandidatkinju, kako tvrde, najbližu HDZ-u.

Kako smo mogli i pretpostaviti, došlo je vrijeme da se čudimo što su dva i dva četiri. Da je ishod izbora bio drukčiji, rezultat bi bio pet ili tri. Ovako je matematička računica potpuno ispravna i rezultat precizan.

Kad pojmu politike ili političkoj praksi amputiramo ideju, princip, identitet, znanje, istinu… ostaje samo (ne)popularni – klijentelizam. U klijentelističkoj politici, jasno, prolazi kandidat za kojega se procijeni da bi mogao donijeti najviše konkretne koristi.

Sva preostale nijanse potencijalne ili putem realizirane hrvatske političke scene umrle su 2000. godine. Na čelu pogrebne povorke je bio Ivica Račan.

Nakon mračnog desetljeća rata, pa poraća, pa vlasti HDZ-a koji je na svima nama vježbao s formiranjem vojske, policije, tajnih službi… Ivica Račan je konačno, uz pomoć naroda, Europe, svijeta i svemira vjerojatno, nakon siječanjskih izbora 2000. na dar dobio sve savršene okolnosti za realizaciju prvog pravog sata demokracije u odjednom iznova socijalističkoj Hrvatskoj.

Moglo je to biti novo, pravo hrvatsko proljeće. Nevladine organizacije, sloboda i angažman medija, civilni sektor… sve je bujalo i taman je još trebala smjena vlasti da stresemo prašinu 90-tih sa sebe i krenemo vježbati parlamentarizam.

Umjesto revolucije – rezignacija.

Ivica Račan pokazao se vrlo brzo kao, nema većeg klišeja u domaćoj politici, veći desničar od Franje Tuđmana, a SDP od HDZ-a. I osim su što čuvali mjesto HDZ-u do 2003. – ništa suštinski nisu napravili, promijenili.

Naizgled. Sve se promijenilo. Još maloljetni hrvatski birači, u samom startu vježbanja demokracije, naučili su da je sve svejedno.

I dobro su naučili.

Hrvatska je premala i previše nebitna zemlja s prevelikim brojem genetski predisponiranih kukavica da bi se bilo što, bilo kada i s bilo kime na čelu bitno mijenjalo.

Sve je unaprijed zadano i izbori su, kao u vrijeme druga Tita, čista formalnost.

Osim u pogledu jedne stavke. Interesa.

Jedni poznaju Marka, drugi Janka i u tom se prostoru razlikovanja nalazi sva suština domaće politike, s vrha nadolje. Hoće li na vlasti biti moj ili vaš, Marko ili Janko, i slijedom toga – hoćemo li se zaposliti, napredovati, podebljati račun, trgovati, seliti…

Suština pritom ostaje nepromijenjena. Sve što provodi i radi HDZ, radio bi, radio je i radit će i provoditi i SDP.

Finese koje u 21. stoljeću mogu razlikovati desne od lijevih, tipa položaj crkve, pitanje okoliša, ekonomskog uređenja, sloboda i prava čovjeka, pasa i drugih vrsta – nametnute su izvana, predodređene, nedodirljive, a i 85 posto katolika u zemlji od kojih 60 posto vjeruje Darwinu donekle limitiraju što se i dokle s time može ići.

Jedini preostali instrument političke borbe – za dolazak na vlast ili rušenje vlasti (anarhiju) – jest kako i povijest kaže, vojska i policija ili gerilski rat.

Prvi rade za siću i bez klime, jučer otkrivam u PU zadarskoj uz napomenu: “a da tek vidite kako je tek u USKOK-u”, a za drugo ne postoji ni kadar ni publika.

Ostaju nam HDZ i SDP i vječite smjene među njima.

Renata Sabljar Dračevac će dočekati penziju na potvrđenoj funkciji, bude li htjela. Četiri pet baba koje suvereno sjede na Pet bunara i pletu čarape ne skrivajući zadovoljstvo time što su otjerale sve pametno iz stranke najviše vole Renatu jer od Renate imaju ili mogu imati najviše koristi.

Vidjet ćete kako će Baja proći na sljedećim izborima. Uz sve svoje, kome još trebaju problemi i frustracije naprasno umirovljenog policajca koji okončanu karijeru pomišlja  nastaviti provoditi kroz politiku?

Zadarski HDZ, i HDZ uopće, to daleko bolje razumije od SDP-a, premda županijska organizacija čini se da ipak pokazuje odgovarajuću razinu shvaćanja.

U zadanim okolnostima, pred zadanim biračkim tijelom, najpoželjniji je onaj kandidat koji može ispuniti najviše najkonkretnijih obećanja. Domaćim rječnikom rečeno – koji može najviše pomoći. Ne državi, društvu, gradu i ne općini, nego Marku i Janku. I Marko i Janko tad glasuju za njega. Ovo će do daljnjega biti dovoljno mala sredina da počiva na pojedinačnoj razmjeni usluga i zasluga.

Politički trenutak u državi ne čini profil vlastodršca nego stanje svijesti naroda. A politički trenutak u Zadru je takav da mandate u oporbi osigurava nedjelovanje. A ako biramo nedjelovanje, nedjelovanje ćemo i imati. Pobjednička se shema ne mijenja.

Zato je više od pobjede Sabljar Dračevac iznenadila činjenica da je uopće imala protukandidate. Reakcije Gašija i Polovina govore da svoje kandidature nisu formalno istaknuli – prvi je u ponedjeljak prijetio napuštanjem politike, a drugi svoje birače nazvao psihijatrijskim slučajevima, dakle obojica su igrali da pobjede. S kakvom računicom, nikada neće biti jasno.

Suma sumarum – jedino političko iznenađenje koje nam se eventualno može dogoditi je da nam Europska unija imenuje gubernatora, što obzirom na sve što smo doživjeli i u što smo se pretvorili možda i ne bi bilo toliko loše.

U stampedu smo izjurili iz bivše države koja nam je pet minuta ranije bila mila i goloruki, razoružani od bilo kakvih ideja o tome kuda ćemo, s kime i kako istrčali na ledinu vlastite neovisnosti s kojom nismo znali, a sad više niti ne možemo ništa.

Dobro je netko davno rekao da nije uspješan onaj tko ima dobar plan, već onaj tko ima dobar plan “B”.

Mi ni jedno ni drugo. Pa računajte gdje smo.

 

VN:F [1.9.22_1171]
Ocijenite članak!
Rating: 5.0/5 (4 votes cast)
Poučak Sabljar Dračevac, 5.0 out of 5 based on 4 ratings

Komentirajte ovaj članak

mojtv.hr - kompletan tv program