Grad

Objavljeno: 08.6.2018. u 18:34
Autor: , e-mail: online@znet.hr

Najnovije

Posljednji komentari

Marketing

Ispada da sam s objavom o fenomenu klapskog pjevanja (ili klapskog terora, kako bi rekao Arsen) mnoge strašno uvrijedila.

Pogođeni su se našli pisanjem o tome kako bi kompleksnost stihova pjesama, glazbe i aranžmana mogla biti ne daleko od onih u Mile Kitića, na čiji se nastup obrušilo pola Zadra time mu radeći maksimalan mogući besplatan marketing.

Ima nas glupih, pametnih i genijalnih, i to nije moje mišljenje nego čista znanost.

Prve stimuliraju proste stvari, niti puno misle niti su to u stanju; drugi shvaćaju taman koliko treba; a treći i koliko ne bi trebalo.

Jedni padaju u trans na “bila vila moje snove snila”, a drugi na “Gde si bila tamo ti je mesto”. Minus ovamo onamo, meni to dođe na isto, opet ću ponoviti.

Ako u nekome može probuditi neku emociju stih “Vila moja projde, ne reče mi zdravo”, svaka mu čast. Ako je koncert Graše u nas koncert sezone, isto tako. Ako je najveći problem što 20 godina nakon drugih većih gradova u zemlji ograničavamo parking u strogom centru grada, nemam što dodati.

Mnoge su stvari nekim nesretnim spletom okolnosti dobile na važnosti u nas i nije ni čudo da smo tu gdje jesmo.

Pametni su se povukli i prepustili budalama glavnu riječ. I ništa dalje nije za čuđenje.

Neki bi rekli da su 20 godina od rata u ovome gradu manjina samo pametni, ali nije baš tako. Zadrani su i u Jugoslaviji slovili za uskogrudne, uz ostalo i zbog toga što nas je bio glas da nikad nigdje ne putujemo. Vikendom do rodne Škabrnje ili Debeljaka i tu je kraj. I nije se mnogo toga promijenilo. Nigdje se stranci nisu teže prihvaćali nego ovdje. I pritom ne mislim na Japance i Sirijce. Nego Splićane, Riječane, Sisčane… Nemaš šanse. Kako god se asimilirao, uvijek si naopak.

Ovdje možeš otvoriti najbolji na svijetu restoran neke strane kuhinje i – propast ćeš.

Možeš imati najbolju kavanu s ne-klapskom glazbom (ništa drugo ne isključujem) i nećeš raditi duže od dva mjeseca.

Možeš donijeti kofere novca za ulaganje – potjerat će te.

Bit ćeš u problemu, drugim riječima.

Pokori se ili pati.

Nedavno sam bila u Beogradu, četvrti put od rata. Prvi put 99., otprilike. Gledajući njihove filmove, čitajući vijesti i slušajući kojekakve fantazmagorije lokalnih sveznalica koji su me upozoravali da ne idem ni za živu glavu, došla sam spremna na gore od najgorega. Stigli smo kasno, iza 23 sata. Prvi susret s Beogradom – knjižara otvorena do ponoći. U njoj nekoliko ljudi, studenata pretpostavljam, i par starijih, na katu odabiru knjigu, a u prizemlju čitaju uz šalicu kave. To je kod njih normalno. Kod nas je normalno da nemamo više nijedne knjižare.

Nitko živ u pet dana nije prepoznao da dolazim iz “neprijateljskog Zadra”. Nikoga nije bilo ni briga, zapravo. Ulice prepune ljudi svih generacija i svih profila, u trenu sam mislila da je London. Spremaju se za izlazak. Jedni idu u lokal koji svira samo kubansku glazbu, i sve je u znaku Che Guevare, drugi na punk koncert (Beograd je tada imao nekoliko izdavača isključivo punk glazbe!), treći na cajke, četvrti u kazalište… I u kazalište se ide s faksa, iz škole, ne ide se doma po krinolinu od tri iljade eura, nego u martensicama, patikama, u trapericama, s ruksakom. Nitko ni živ ni mrtav nikoga ne gleda. Imaju svog posla. Boljeg posla.

Posljednji susret s Beogradom prije nekoliko mjeseci. Konačno sam otišla do Kuće cvijeća. Zadnja informacija bila je da je sve devastirano. Opet krivo. Sve sređeno, izglancano, pokošeno, posađeno cvijeće, isklesani grmovi… I onda još jedno iznenađenje. Spomen knjiga debela kakvih 500, 600 stranica, skoro popunjena. Jel moguće da se toliko ljudi potpisalo? Je, kaže nam jedan od čuvara. I to unazad nepuna dva mjeseca! Na svim jezicima svijeta valjda. “Dnevno dođe oko tisuću ljudi, iz bivše države prednjače Slovenci”, dodaje ovaj. “Bio je nedavno i neki čovjek iz Zadra, stariji gospodin, u pratnji kćeri”, sjeća se ovaj.

Otkrivamo da u Kući cvijeća još radi vrtlar koji je radio i dok je Broz bio živ. Režim je, kaže legenda, bio taj da sve mora biti uređeno do 8 ujutro, kad Broz ustaje i izlazi iz rezidencije i tada nikog od radnika ne smije naći na dvorištu. Stjecajem okolnosti, taj je lik jednom ipak sreo bivšeg predsjednika. Priča kaže da mu je ovaj prišao i pohvalio ga za odličan posao, skinuo ručni sat i poklonio mu ga.

U muzeju u sklopu Kuće cvijeća sve i svašta – rošule s kožnim remenjem iz 80-tih, novčanice s milijardama, konzerve od kave… Pravi vremeplov iz kojega za sat dva otputuješ u drugi Beograd, u gradsku vrevu i sto metara od Kubanaca – večeru uz cigansku svirku.

Nošeni zadarskim kompleksom, ostali smo razočarani. Kao sve prethodne godine – nitko nas nije napao, dapače svi su bili ili susretljivi ili potpuno nezainteresirani za naše porijeklo. Potpuno smo nebitni. A Beograd živi život grada. Zna to dobro pola Zadra koji tamo odlaze vikendima predahnuti od tereta provincije.

I sad, razlika jest što je u Beogradu četiri milijuna, a u Zadru jedva sto tisuća ljudi, ali baš tu razliku valja imati na umu: ima gradova, i u tim gradovima ima seljaka – i ima provincija u kojima ima građana.

S time da se seljaci u jednom gradu imaju gdje skriti, a građanima je u provinciji sve tješnje.

Neka se ne žale, dakle, oni što ne znaju da je uobičajeno regulirati ograničenom satnicom parkiranje u strogom centru grada, svi kojima je šok koncert bilo čiji osim klape Smokva, Graba ili Vinova loza, i koji misle da se ovdje jede najbolja riba, a Mladen Malta ima suvereno pravo prisvajati što nije njegovo. Jer njima je dobro. Jadni su i naopako je svima koji shvaćaju da stvari stoje sasvim drukčije i da je veliki problem što umjesto jednog Romana Meštrovića i Ivice Maštruka na čelu oporbe imamo Antuna Novoselovića i Antu Rubešu.

Zadar je bio veći grad prije trideset i prije petnaest godina.

P. S. Ako nekoga začeše paralela s mentalitetom i životom “agresorskog” Beograda, neka se osjeća slobodnim u zamjenu staviti Istru i život Istre. Ista meta – isto odstojanje. U banani smo. Ne zbog Mile Kitića nego zbog onih koji bi ga dekretom zabranili. Na koji li to režim podsjeća?

 

VN:F [1.9.22_1171]
Ocijenite članak!
Rating: 4.1/5 (9 votes cast)
Grad, 4.1 out of 5 based on 9 ratings

3 komentara za “Grad”

  1. Šah mat!

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 5.0/5 (1 vote cast)
  2. Ma da, ali ipak NE kili mitiću, neka on “reve” di god, šta dalje od Zadra!!!
    Sva ta NASILNA prijateljstva dok krvnici Škabrnje ne odgovaraju i objašnjenja o Beogradu velegradu su lažna, jer je to prljav grad velegrad, pun pasa lutalica, seljačina neprilagođenih tom gradu, cesta kao da ste u Afganistanu pune rupa, full ali full prljavih gradskih autobusa da dalje ne nabrajamo jer nisam bio, ali ljudi žive koji su živjeli u Zadru pa im je Zadar čist uredan, fali im tek da se zna da pate za njim, a sve to nam pripovjedaju ljudi koji su u vezama sa bivšim “kumšijama”

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 0.0/5 (0 votes cast)
  3. Ipak ste vi gospo. Afijana bili u posjeti malo većem Beogradskom poduzetniku a stime vjerujem i niste bili dalje od naselja Beogradske kreme ?

    VA:F [1.9.22_1171]
    Rating: 3.0/5 (2 votes cast)

Komentirajte ovaj članak

mojtv.hr - kompletan tv program