Daliću hvala ti što si mi ubio PMS

Objavljeno: 22.6.2018. u 18:19
Autor: , e-mail: blondie@znet.hr

Jučer dolazim s posla, mrtva umorna. Vrućina u zraku, PMS (PustiMeSada) sindrom na vrhuncu, što znači da mi se s kose cijedi mast, na licu izbijaju tri podmukla bolna prišta, stomak mi kruli toliko jačinom da skoro ne čujem dva telefona koja istodobno zvone, koja se očito natječu u najboljoj igri na svijetu – koji će prije potrošiti ionako slabu bateriju. Poslovni nema ograničenja zvoni od 0 – 24, a na privatnom nekoliko poruka na wup-u „Gdje se gleda utakmica?“.

Nigdje, idem doma, previše mi je loš dan da bih mogla sada biti raspoložena za druženje, i da nenormalno sam gladna, te upravo planiram istodobno jesti čips i linoladu ( više bijelog dijela naravno) da utješim PMS i umornu dušu.

Otvorim vrata, uđem u stan, prođem dva koraka, susretnem dvije smrdljive čarape (kakva je čar bacati  usmrđeno rublje po kući, i zašto nikada neće prestati to raditi???) u radijusu od par metara dočekaju me i hlače, na stolici remen i košulja, a na kauču anđeoski uspavan muškarac.

Niti čuje da ja „slučajno“ lupam vratima od kuhinje, i da mi „slučajno“ pada poklopac zdjele na pod, on se  samo  lagano okrenuo na drugu stranu i utonio u drugu epizodu popodnevnoga sna, izgleda kao sito dojenče, malo teže kilaže doduše:)

Suđe od doručka na pragu okamenjivanja, mrvice na tepihu posvuda, riba u akvariju anemično zbunjena, zabijena u ugao akvarija čeka mrvice s poda očito da udahne snagu za dalje.

„Zašto ležiš, treba mi pomoć, stan je u neredu?!“ – dobacim polu-ludim tonom.

„Utakmica je za pola sata, moram se pripremiti psihički, treba natući Argentince“ – dobaci muškarčina.

O.k može, nema frke, samo se ti još i psihički spremaj.

Živčano režem povrće, zahvaljujem Bogu što se mogu prikriti iza kapule i revati što sam žena i ŠTO JE SVE NA MOJIM LEĐIMA!

Stavljam povrće na ulje, dinstam meso, on se taman dignuo s kauča da uzme pivu, jer utakmica samo što nije krenula.

Volim i ja nogomet, al sve me strah što nam Messi može napraviti, istina imamo mi Luku srce naše, Raketu, Manđu, selo naše drago Vrsaljka, al oni imaju Messija – najboljeg igrača svijeta, teško mi povjerovati da neće u najmanju ruku biti teško, a i sva sam živčana tako da današnji dan može samo čudo promijeniti (jezik prigrizla).

Kreće himna, crni dresovi izgledaju moćno, dečki su ozbiljni, Dalić u crnoj vesti još ozbiljniji, držim kuhaču i ponosno stojim neovisno što mi kuća izgleda kao udruga anarhista i skupljača prljave robe.

Meso se lagano krčka, Modrić dobro dribla, Rebić se pošteno laktari, argentinski izbornik izgleda kao da sa mnom djeli PMS, skida majcu, uljeće u zabranjeno, a i stomak mu je izgledom kao moj, nadut i ružan.

Dodajem vegetu, krajem oka gledam utakmicu, muškarac mi je fokusiran, Drago Ćosić otežano diše, posjed lopte sve je više na našoj strani, sad i Messi djeluje kao da je dobio PMS, igra nekoordinirano, ima blagoteleći pogled, a Modrić ga drži kao beba zvečku.

Neloše sestro,brate kuha se nešto bolje od moje večere izgleda :)

Dvije jako dobre šanse u argentninski okvir, ali idemo na poluvrijeme s 0:0.

Atmosfera se mijenja, zrak je teži, euforija sve jača, večera pri kraju, a osjećaji u neredu. Ribica su sam u međuvremenu nahranila pa sad pliva u ritmu pjesme sa radija ” Bijelo crvena moja Hrvatska!!”.

Sjedimo, brzo jedemo, čak se i ne svađam oko toga tko će prati suđe, progovorili smo bez režanja, komentiramo kako se naši drže bolje nego ikada, kako bi tu moglo biti svega. Kladimo se da naši moraju dati barem jedan gol i da treba oprezno s Rebićem, možda čak i van s njime da ne napravi glupost ja pametno zaključujem ( i ponovo će se potvrditi da žena u PMS-u ne odlučuje mudro).

Taman na zadnjem zalogaju počinje drugo poluvrijeme. Već me nekako drži dobro raspoloženje, sjedam do svog muškaraca, ubacuje mi čips u usta ( ja sretna jer sam uvijek gladna :) ) gledamo skupa, tu i tamo mu dopustim da me podraga (mala hijenica je u hormonalnom poremećaju pa želi pažnju i svađu istodobno).

Prvo 53´, pa 80` minuta, ja vrištim, bacam se na pod, mušarac mi je ispred tv-a ljubi Rebića, Modrića, grlimo se, ljubimo, veselimo! Kvart je na nogama, rafali u zraku, navijačke pjesme dolaze iz svake kuće, opraštam mu sve, ma sve mu opraštam, PMS se stopio sa nogometnim ludilom, ma ima li što bolje?!?

Pa da 2:0!! Bravoo, koji ponos, kako se čovjek obraduje, kako jedna obična lopta promjeni raspoloženje cijele nacije.

Nije prošlo niti deset minuta kad evo Rakete zabija za 3:0 GOTOVO JE SVE STAJE, NEMA DALJE.

Sjećanja me vrata u školske dane, Luka i ja smo dijelili  zajedno školske hodnike, a vidi gdje je on danas, legendarno – na vrhu nogometnog carstva!

Drago Ćosić baca rime kao od šale, ne može govoriti, glas mu nestaje, vraćaju ga iz mrtvih. ORI SVE! GOTOVO SMAK SVITA!

Ja i muškarac skačemo po kući, sve mu opraštam, odjednom je svijet ljepše mjesto, nema veze što je nered oko nas, što je suđe još na stolu, što su se mrvice od jučer pomiješale s mrvicama iz čipsa od danas, neka se raduju mrvice, neka su ludeeeee!!! HRVATSKA JE PREBILA ARGENTINU, svi se volimo, svi smo na nogama, nema spavanja.

Malo nama Hrvatima treba za sreću, 1 lopta i 11 igrača uveseli 4 miliona ljudi :)

Hvala ti Daliću što si složio momčad tako dobro da je i sam PMS umuknuo. Obukla sam ga u kockice i on se obradovao i nestao :)

P.s ona moja tri prišta s početka priče su bili ZNAK :)

 

VN:F [1.9.22_1171]
Ocijenite članak!
Rating: 4.1/5 (9 votes cast)
Daliću hvala ti što si mi ubio PMS, 4.1 out of 5 based on 9 ratings

Komentirajte ovaj članak

mojtv.hr - kompletan tv program