Connect with us

Arijana Baraba

SILOVANJE

Objavljeno

-

Koliko vas je otvorilo ovaj tekst samo zbog „sugestivnog“ naslova? Evo o čemu se radi… Pravila novinarske struke do prije koju godinu nalagala su da se sukus pisanja stavi u naslov. Ratovala sam s Nedom Jusupom… Kako je taj znao napisati naslov, nitko nije. Deset puta bi nas vraćao iz kuće u grad da nas nauči. Što li kaže na današnje trendove, pitam se. Sad padamo na: “Evo kad će snijeg…”; “Zamislite što je Ella Dvornik pitala mamu…”… Sve čekam da ugledam naslov: “Pogodite o čemu pišemo…” Takvo je vrijeme, od zamki i trikova. Evoluirali smo, iz ljudi u ribe. Pa se tako lako nasučemo…

Na sudu, ako novinar (autor nekog teksta, urednik, nakladnik…) dokaže da je tema njegova pisanja, odnosno detalji iste, od općeg interesa, onda više manje nema brige. Uz istinitost informacije, naravno, javni interes je prije svega. Osim ako novinara tuži „trojanski konj Akcije mladih“ u redovima SDP-a, Antun Novoselović Baja. On može toliko cviliti pred sucem (što je primarno, ako nekoga tužite za uvredu, klevetu…) da ovaj nema druge nego presuditi u njegovu korist. On jedva čeka da netko napiše da mu nije jasno zbog čega je časno (?) umirovljen u naponu životne snage i ambicija, pa da ga tuži. Ali on sada nije tema. Riječ je o tome da ako imate točnu informaciju i ako je njezina objava od javnog interesa, praktički je možete odmah objaviti, ma o čemu da je riječ. I tu dolazimo do onog što je sporno:

Koji je javni interes u objavljivanju crne kronike? K tomu, i najsitnijih detalja iz crne kronike?

Neiscrpna izvješća o monstrumu iz Pule koja je ubila svoje dijete sve koje znam proganja na javi i u snu već deset dana najmanje. Jedni sanjaju nju, drugi jadno dijete, treći susjede, pa Centar za socijalnu skrb… Nismo više normalni od iskaza svjedoka, od pronalaženja tobož krivca u društvu i oko njega, od intervjua lude rodbine koja se hvali da će dječaka “dostojanstveno sahraniti”… Sačuvaj Bože, sve u svemu.

Pitanje glasi: Koji je javni interes, što smo točno dobili od objave podatka da je neki monstrum ubio svoje dijete? Jesmo li bolji ljudi jer to čitamo, jer plačemo i zgražamo se, izmišljamo goru od najgore kazne za počinitelja zločina? Teško i nikako. Moguće, prije, da smo još i gori.

Jedino što je proizašlo iz objave vijesti iz Pule jest da su bolesnici dobili ideju, a zdravi (?) ljudi izgubili san. Treće nema. Ništa dobra od toga.

Baš kao što ništa dobro ne proizlazi iz svakodnevnog iživljavanja medija nad redovitim policijskim izvješćem koje ujutro primamo, a o tome kako su se N.K. i Š.Ž. pobili zbog živice, kako je 54-godišnja Š.K. izbila oko 21-godišnjoj ljubavnici bivšeg muža… Hrana za bolesnike.

Pa mi pada na pamet da, kao u vrijeme Broza, izvještavanje o crnoj kronici naprosto treba dekretom zabraniti. Protiv sam mnogih zabrana. Vjerujem da treba dopustiti svim dobrim ljudima da imaju djecu (svoju, surogat, tuđu..) pa ma u kakvoj zajednici živjeli, drogu mislim da treba prodavati na kioscima i uvjerena sam da bi se prvi dan prepolovio broj „buntovnika bez razloga“; ali pisanje o crnoj kronici… za to nema opravdanja.

Sjećam se slučaja iz Britanije, sličnog ovome iz Pule, od prije kakvih desetak godina. Nesretnog dvogodišnjaka ubili su očuh i „majka“. Danima se pisalo o tome i svi smo samo to komentirali. Je li moguće da postoje takvi monstrumi. Svi smo bili konsternirani. Kod nas toga nema.

Evo nam ga sad.

Prijateljica koja je radila u pogrebnom poduzeću kaže kako su njeni kolege, nakon objave medija o vješanju XY-a, znali reći: “Do kraja tjedna će još netko.” Tako je i bilo, kaže. Je li se jedan objesio, ide najmanje još jedan kroz koji dan.

Monstrumima tipa ove iz Pule nije nikakva kazna javljati o njoj u prilogu prije izvješća s koncerta Beyonce, a preminulom anđelu najmanje to treba.

I sad famozno pitanje – tko je zakazao. Ljudski rod, zaboga. Nije izgovor zbog te “dileme” kao neku perverznu žvaku razvlačiti medijima morbidni pulski scenarij cijelo stoljeće, ili do sljedećeg sličnog slučaja!?

Zakazali su roditelji monstruma, najvjerojatnije. Najvjerojatnije i njihovi roditelji, prije toga. Pa susjedi tih djedova i baka, onda roditelja, pa dječakovi, pa policija, pa Centar za socijalnu skrb, pa rodbina, pa prijatelji… Svi mi smo zakazali i ne treba nam valjda slika dječaka iz Pule da bismo to shvatili? Jedan od dokaza je i ovo silovanje crne kronike.

Tobožnja sloboda medija (još jedna draž demokracije) ništa nam dražesno nije donijela. Ono nad čime smo se opravdano zgražali do prije dvadeset godina, danas je naša rutina.

U osamdesetima, sedamdesetima, imali smo dva narkomana i tri luđaka u gradu i vrhunska ekspresija njihova ludila bila je dati šamar slučajnom prolazniku. Crna kronika nije postojala. Dvadeset i pet godina demokracije i gle dokle smo stigli.

Sve teže pronalazim valjane argumente zbog kojih nam Tito nije odgovarao. Osim ako za cilj nismo imali upravo ovo i ovakvo ludilo?

 

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Arijana Baraba

ONLINE (Na)opaki svijet Antuna Novoselovića Baje

Objavljeno

-

Životni put našeg prijatelja Antuna Novoselovića Baje, privremenog podstanara u Zrinsko frankopanskoj 20, nadnaravna je priča s elementima misterije i znanstvene fantastike koja će gledatelja u neizvjesnosti držati prikovana za stolac sve do samoga kraja.

Kod njega ništa nije onako kako se čini, sve je drukčije od onoga u što bi se čovjek zakleo, ono što jest, ustvari nije, i na kraju je sve isto, osim stalnih obrata u svemu i ničemu.

Mnoge smo situacije i ljude do sada uspoređivali sa kultnim američkim serijalom „Zona sumraka“, ali nikad ovoliko osnovano.

Redom…

Koliko god se to danas činilo nevjerojatnim, Baja je nekad bio šef zadarske Krim policije.

Kao i sada, u medije je češće dospijevao zbog skandala, no zbog rezultata posla.

Slučajno ili ne, usred mnogih skandala o kojima se iscrpno pisalo, Baja je…

Dobio otkaz?

Nečastan otpust iz Policije?

Ne.

Orden, pa umirovljenje.

U naponu snage, u ranim četrdesetima, tek što je u rujnu 2009. dobio nagradu MUP-a zbog “iznimno visoke profesionalnosti i predanosti poslu”, u ljeto 2010. naš je Baja – prijevremeno umirovljen.

Tako “predan” policajac, netko bi pomislio, iscrpljen je od “posvećenosti” poslu pa će ostatak će života uživati u miru i tenisu, recimo?

Ne. Ovaj “profesionalni” policajac odlazi istog časa u – SDP.

Otamo grmi protiv nepotizma i raznoraznih društvenih nepravdi, tvrdi da se bez stranačke iskaznice HDZ-a ne može ništa…

Ali samo dotle dok u javnost nije procurila informacija da upravo on, točnije njegova obiteljska tvrtka, bogato posluje s državnim – HEP-om!?

Novoselović se povlači sa javne scene, nema više ništa reći ni o nepotizmu, ni o pogodovanju, još manje o javnim tvrtkama, zapošljavanju i natječajima. Nestaje sa lokalne i nacionalne političke scene i iz Gradskog vijeća, s Trga 5 bunara… Nema ga nigdje.

Ako ga tko traži, sad je u Zrinsko frankopanskoj 20. Izbacio je kamere pred ured obiteljske “Lav zaštite” i, piše na stranicama iste, bavi se zaštitom ljudi i imovine, odnosno detektivskim poslovima.

Točno kako i priliči nagrađenom, pa prijevremeno umirovljenom policajcu.

Opet – ne.

Policajac Baja niti koga štiti niti osigurava, koliko je poznato niti ne uhodi i ne provjerava.

On – čisti!?

Sa pola gradskog SDP-a, da ne zaboravimo, i očitava brojila potrošnje električne energije stanovnicima Zadra, a s metlom je došao i do Ploča, Bjelovara, Koprivnice… Do danas moguće da je pokrio i Sloveniju, nismo provjeravali neko vrijeme.

Ured od cca 20 kvadrata, zaposlenih malo i ništa, poslovno iskustvo nula, klijentela uglavnom policija i DORH… Kao da ništa nije.

Policajac Baja se reklamira kao detektiv, a u praksi čisti, na natječaje izlazi sa jednom, pobjeđuje sa desetom brojkom, direktor firme mu je sin, ali za sve se zove tatu…

Ništa ne smeta.

Inspektor prerušen u spremačicu, službeno je, ne zna proste radnje dijeljenja i množenja, ali sasvim dobro uspijeva.

Dapače. Dok se domaće gospodarstvo uslijed pandemije strmoglavo srozava, Bajina Lav zaštita doživljava poslovno proljeće.

Kako smo uvodno rekli, Baja je oživotvorena Zona sumraka.

Jedva čekamo novu epizodu.

 

 
Nastavi čitati

Arijana Baraba

Župan nije jedini. Svi se trebaju bojati Marka Pupića Bakrača, odavno!

Objavljeno

-

Najveća laž koju je Sotona prosuo jest ta da – ne postoji. Baš kao što je najveća laž koju je izrekao Marko Pupić Bakrač ona da se “njega nitko ne treba bojati”.

Kako pogrešno. Markom Pupićem Bakračem trebali smo biti užasnuti svi, odavna.

Tu je, međutim, jedna moguće još i gora njegova izjava:

“Shvaćaš li da mi je zbog tvog idiotizma izmaltretirana cijela obitelj?” – kazao je obraćajući se putem medija županu Longinu, istom onomu kojemu je par dana prije i ozbiljno zaprijetio.

Njemu je izmaltretirana cijela obitelj!?

Istom onome koji od ženinog otkaza naovamo ništa drugo ne radi ni na radnom mjestu ni kod kuće ni u krevetu, osim što maltretira i smišlja kako izmaltretirati svakog za koga mu se pričini da je korisno.

Njegova je obitelj izmaltretirana!?

Tko točno? Punica, radnica iz Maraske koja je nakon umirovljenja (prema njegovom iskazu) “u dva dana” digla zgradu sa osam apartmana na Pagu? Ili žena? Smijenjena direktorica javne tvrtke sa milijunima eura vrijednim nekretninama? Sin i nevjesta zaposleni u Bolnici dan nakon što su izašli s fakulteta? Svaki u svojoj vili s bazenom ispred, iznad i oko svakog apartmana… Sve ih vidimo kako shrvani i izmaltretirani plaču nad svojom sudbinom uz tropske koktele i roštilj okupljeni na krovnom bazenu najnovije, treće obiteljske vile u Josipa Kosora.

Kakve li nesretne sudbine. Da namakneš milijune eura, nabiješ ih svima na nos, ponosno, kao da si ih nakon 45 godina muke i znoja donio iz Njemačke, pa u istoj ulici nanižeš čak tri vile jer tebi nitko ništa ne može. Zar to nije svima jasno?

I, taman kad si mislio da je gotovo, da si prošao “lišo”, da te nitko ništa neće pitati – ni kako ni odakle, ono puna kuća policije. Ispada da ne smiješ ni prijetiti!? Kakve li nesreće.

Marko Pupić Bakrač već osam godina ne radi ništa drugo osim što maltretira, zlostavlja i nasrće na sve moguće načine na random odabrane adrese, sve sa samo jednom premisom, prvom i zadnjom koju je zapamtio iz djetinjstva – “reci joj dok ti ne kaže”.

Galami, provocira nerede i sukobe, vrijeđa, kleveće, podmeće i rovari sa sve redom sličnima sebi kao neka neuka i podla baba kakvu svijet nije vidio. Pod platformom, dakako, “drž’te lopova”.

Hoće li ga netko pitati konačno – gdje su lopovi bili prije 2013., kad je “izmaltretirana obitelj Pupić Bakrač” nogom u dupe izbačena sa Zračne luke Zadar?

Do tada je sve bilo ok?

Kakva glupost.

Jednaka onoj da je “kineski ražanj” nakon policijske posjete sve sem ražnja na kojem Kinezi okreću pse (a pas sa slike je zadarski župan).

Sad je “kineski ražanj” – “sintagma“, “vic”, “stari narodni izraz”… Ni prijetiti ne zna kako treba. Što je donekle i u skladu sa svim ostalim aspektima njegova života. Na terorističkim (nikako ne političkim!) tiskovnima se predstavlja kao inspektor RH, na radnom mjestu ga nema, kod kuće je rogonja… Pa jasno da na kraju nije niti onaj tko bi prijetio?

Istovremeno, MPB je jedini sudionik političkog života u Zadru otkad pamtim, a koji je u kratkom periodu više puta “imao posla” s oružjem. Te mu je bačena bomba, te prodaje oružje, te mu je u kući pronađen cijeli arsenal…

Učinak sudjelovanja MPB u društvenopolitičkom životu Zadra ravan je savezničkom bombardiranju grada. Trebat će desetljeća da nakon ove predstave ovdje izraste opozicija vrijedna slušanja, rasprave i komentiranja.

U pravu je Longin kada kaže da čak niti nije pitanje vlastitog straha kad prijavljuje prijetnju Marka Pupića Bakrača na čijem je Facebooku i dan danas “obećanje” da će biti nabijen na kolac.

Marko Pupić Bakrač je možda bio nebitan, pa je možda poželio postati bitan, možda je u nekim trenucima to i mogao biti, ali danas je krajnje opasan, suočen sa drugom starom narodnom – “dabogda imao, pa nemao”.

U jednom je trenutku imao sve – gradilišta, stanove, punu kesu i medijski mir.

Danas je obrnuto. Žena je bez posla, njemu se ozbiljno trese stolica u Ministarstvu poljoprivrede, pod povećalom je čak i opravdanost bolovanja na kojemu je skoro tri mjeseca, na zadnjim je izborima potvrdio biračko tijelo u težini 128 glasova. Umjesto pilota s aerodroma, horde turista i građevinskih radnika, kućama mu sad šetaju DORH, porezni inspektori i policija.

Sad je pravi trenutak za ispeći kokice, zavaliti se i gledati. Tko mu je sljedeći kriv i tko će platiti?

Jedini je problem što se komedija s elementima krimića naglo pretvara u ratni film.

Neugodna poruka svih predstava u režiji Marka Pupića Bakrača jest – “mene ne dirajte jer ćete požaliti” i vrlo brzo će to biti jasno svima.

On stoji na prvoj crti obrane krajnje sumnjivo stečenog obiteljskog bogatstva i ni metar dalje. Do sada mu je sve pošlo za rukom, pa misli da će i prijetnje.

Na potezu je Ivica Škara i ODO Zadar.

Može li Marko Pupić Bakrač što nitko ne može?

 

 
Nastavi čitati

Arijana Baraba

MADE IN KLOKOČEVCI Je li Glasovac zadarska Slavonka, slavonska Zadranka ili – zagrebačka karijeristica?

Objavljeno

-

Netko je strašno zamjerio jer je u zadnjoj kolumni o rasulu u SDP-u Zadar kao krivo napisano da je Sabina Glasovac “sa sjevera Hrvatske”.

Jer da Slavonija nije na sjeveru nego na istoku. Toliko smo veliki. Da nam je malo i četiri strane svijeta.

Uz duboke isprike, dopuštamo da je Glasovac i sa samog zenita iznad Slavonije, Dalmacije i Zagreba, pa da je to predisponira za političko čudo koje je danas kandidat za gradonačelnicu Zadra, sutra za saborskog zastupnika iz Slavonije, dogodine za međimursku županicu (?)…

Najpreciznije moguće, aktualni glas Slavonaca u Saboru i članica Predsjedništva socijaldemokrata u Zadru nije ni sa sjevera ni sa juga nego – iz Klokočevca.

Selo je to površine 33,58 km², sa oko 160 kuća. Je li presudno jesu li Klokočevci na jugozapadu, sjeveroistoku, sjeveru ili nadiru Republike Hrvatske… čini se da i nije.

Bitnije pitanje jest kako je žena iz Klokočevca uspjela postati članicom Predsjeništva SDP-a Zadar 2020. godine?

Tri dana nakon što je dospjela u Sabor zahvaljujući glasovima “rodne” Slavonije.

I kako je došla u poziciju da žica glasove “svojih” Slavonaca tri godine nakon što se nudila za gradonačelnicu – Zadranima?

Istina, nije da ne odgovara smjeru kojim zadarski SDP tone već godinama.

Članica Predsjedništva iz Slavonije ustvari se sjajno uklapa u vodstvo koje čine fetivi Zadrani Radeta, Mrčela i Gaši.

Radi se o tome da se još od mandata Antuna Novoselovića Baje Slavonci dobro zabavljaju sa zadarskom političkom scenom, sa SDP-om Zadar i sa samim biračima.

Baja je izgradio milijunski biznis na plećima poreznih obveznika, a Glasovac saborsku plaću i mirovinu.

Krajnje je pogrešno nazivati je i zadarskom Slavonkom i slavonskom Zadrankom. Nakon svega viđenog, sa sigurnošću se može reći tek to da je njena prava adresa – Zagreb, a jedina domovina – matična banka.

Zadar se i bez navedenih od neovisnosti zaista nagledao kojekakvih igrokaza na sceni koju zovemo političkom, ali ova se čini posebno iskarikirana.

Ovo nisu političke igre u SDP-u. Prije igre gladi.

 

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu