Oprostit ću ja tebi, ali…

Objavljeno: 27.10.2016. u 17:38
Autor: , e-mail: blondie@znet.hr

Najnovije

Posljednji komentari

Marketing

“Oprostite što kasnim?” Zakasnio mi je bus pa ja kasnim Vama na sastanak. Opravdano, simpatično i ako je ukomponirano s malo šarma prolazi.

“Oprosti što sam te povrijedio.” Teže za shvatiti, teže za probaviti ali da se i to preživjeti i shvatiti ako je prekršaj manjeg kalibra i s manjim ranama na duši, srcu, ekranu mobitela i sl.

Opraštanje je sastavni dio življenja. Jedan dan ti opraštaš nekome, drugi dan si ti onaj koji moli drugoga da oprosti tebi. Dvosmjerna problematika s dosta popratnih elemenata.

Problem se javlja u onom trenutku kada se praviš da si oprostio (ili nesvjesno odglumiš da si baš kul), pa onda nečiji „prekršaj“ iz prošlosti „zalipiš ko budali trisku“ i sav odvažan misliš da si učinio pravu stvar jer on/ona je tebe tada povrijedila, prevarila, lagala, učinila nešto što očito (iako si mislio da si oprostio) – gle čuda nisi.

Nisi ne, jer to u tebi lagano kuha, i samo čeka trenutak da izleti vani, kao vatromet emocija samo ne nekom neko lijepom  aranžmanu. Uvijek je tu, njeguješ ti te traumice jer nisi ti kriva nego ON. On je tebe povrijedio, pa nije to mala stvar. Džumbus od emocija.

- E pa što je on mislio da ću ja to tek tako oprostiti, jesmo mi to riješili, ali mora on znati što je učinio.

Pa jesi li ti onda oprostila ili nisi? Što glumiš poštenje kad se hraniš boljkama i traumama. Da li je tebi dobro? Zašto želiš stalno živjeti u svađama, prepirkama, narušenim odnosima?

- Pa kako te nije sram sad me ovdje javno napadati, kažu u glas svi povrijeđeni ljudi ovog svijeta jer možda misle da su samo oni povrijeđeni.

Ima nas na sve strane, vjeruj mi.

Možda ti, za početak, nisi nikada nekome oprostio/oprostila?

Vrlo jednostavno, najplastičnije to možemo prikazati na slavnim muško-ženskim odnosima.

Uvjerena sam da smo svi jednom u životu nekome prilijepili grijeh iz prošlosti na neku svježu situaciju. Time  smo ga najčešće pokušali dotući i uvjeriti da je on taj koji griješi i čini nama loše, a mi smo mali anđelići koji su na svom hard disku spremili sve te situacije, jer možda nam zatrebaju, nikad ne znaš što će se dogoditi.

„Draga, ali nisam te sinoć htio uznemiravati i zato ti se nisam javljao, pustio sam te da spavaš“, reče jedan muškarac ženi koju uistinu voli i s kojom želi koračati kroz život. U prošlosti ju je povrijedio (i to gadno) i sad se trudi biti ok.

Ali na drugom kraju svijeta spava (ili ne spava?) povrijeđena jedinka koja – unatoč tome što je mislila da je oprostila – očito nije.

„Je li, pustio si me da spavam?! Naravno da jesi, mislio si ti često da ja spavam usred bijelog dana i da zatvaram oči kraj onog što ti radiš. Nemoj ti meni ‘nisam te htio uznemiravati’! Uznemirio si ti mene dovoljan broj puta!!!! Da li si možda otišao poslije do svoje bivše da joj se izjadaš kako ti je sve u životu stres. Nju uvijek ‘uznemiriš’, znam ja tebe. Ma znaš što – ti si jedan običan idiot, gubi se!”

Od možda skroz bezazlene i isitnite priče do ratnog stanja u rangu ’91.

Mogućnost da je ona mogla posumnjati dala je prostora otvaranju nekih priča iz prošlosti koje su očito zauvijek aktualne na tržištu emocija.

„Pa zar opet to, pa milijun puta sam rekao oprosti, što da radim da ti dokažem da mi je žao i da toga više nema??? Očito ništa jer se ti uvijek na to vraćaš….“ doda on s vrlo nedefiniranim pogledom u njihovu budućnost.

Teško je biti pravedan, teško je opraštati i teško se ne vraćati u prošlost. Jer svi ti navedeni povratci u loše trenutke nikad nisu urodili prilikom za bolje sutra, nažalost pokopali su i ono što je moglo biti lijepo.

Nije dobro praštati reda radi, jer time ne činiš dobro ni sebi ni njemu.

Koliko puta sam samu sebe uhvatila u razmišljanjima da se često vratim na nešto što me povrijedilo i, iskreno, nije da lako zaboravljam. Baš sam ustvari neka onako okrutna oštrokondža koja to vrlo lijepo složi u svoje sjećanje i po potrebi vadi (pogotovo ako je u pitanju pms).

Vadi i lijepi jer ja sam dobra osoba, a ti si GAD.

Koliko sam puta svjedočila da nepraštanje dovodi do toga da ti ustvari nikad njemu ne vjeruješ, jer si uvjerena da će on ponovno učiniti isto.

I tko je onda tu lud? Ti ili on? Na što to sliči? Na lažan odnos prepun loših trenutaka.

Nije ni nama ženama lako, nije. Opečemo se (naravno i vi također, ali mi stvorimo dramatičniji pristup ranama) i onda, što se kaže, i na hladno pušemo.

Nije to pravilo samo za ljubav, to je pravilo za sve, ali imam osjećaj da se najviše zloupotrebljava u muško-ženskim odnosima.

Očito da nije lako biti povrijeđen, i očito je da rane nisu mala stvar. Nije lijepo bolne trenutke vaditi kad god poželiš kako bi zadovoljio svoj ego, jer što si ti bez grijeha? Ti nisi nikada nikoga povrijedio ili lažno optužio?

Naravno da nisu sve situacije iste, ali za tvoje zdravlje nije dobro da se vraćaš u loše trenutke.

Ako praštaš po pravilima pravog praštanja, onda se moraš držati sljedećih pet pravila. (Netko mora oprostiti, netko mora presjeći sve rane i krenuti naprijed. Jer ako se to ne dogodi – onda nemoj ni pokušati opraštati.)

1. Što je oprošteno više se ne stavlja u uporabu. Nikad više, niti u bezazlenim situacijama.

2. Nema poluopraštanja (jer ništa napravljeno na pola nije napravljeno do kraja) koje odradiš klimanjem glave, polusmiješkom.

3. Ne možeš jednom oprostiti pa za dva mjeseca to isto ne oprostiti. Odluči se što ćeš, uvijek imaš opciju DA  i NE.

3. Moraš jasno i glasno izustiti OPRAŠTAM.

4. Kad sve to učiniš, možda i sebi oprostiš što nisi praštala baš po pravilima igre.

Sve je to OK, ljudi smo i učimo. Na greškama najčešće. :-)

 

VN:F [1.9.22_1171]
Ocijenite članak!
Rating: 5.0/5 (4 votes cast)
Oprostit ću ja tebi, ali..., 5.0 out of 5 based on 4 ratings

Komentirajte ovaj članak

mojtv.hr - kompletan tv program