Na današnji dan navršava 17 godina od kada je u Baltimoreu (SAD) prestalo kucati srce velikana zadarske, hrvatske i svjetske košarke, našeg Krešimira Ćosića.

Osvojio je gotovo sve što se može osvojiti u amaterskoj košarci, a ostavio je trag i u sveučilišnoj američkoj košarci. Poznat po eleganciji, vrhunskoj tehnici i taktici igre, plijenio je i svojim prijaznim karakterom i dobrotom, te je mnogima nakon njega služio kao sportski i osobni uzor. Uvršten je među 50 osoba koji su najviše pridonijeli Euroligi.

Karijeru je započeo u KK Zadar 1965., nastupao i za Cibonu, igrao i u Sloveniji i Italiji. Za europsku reprezentaciju igrao 6 puta, proglašen najboljim igračem europskih prvenstava 1971. i 1975. Državno prvenstvo osvojio 6 puta, košarkaški kup 4 puta. S Cibonom je osvojio Kup pobjednika kupova (1982.). S državnom reprezentacijom, za koju je nastupio 303 puta, osvojio na europskom prvenstvu prvo (1973., 1975., 1977), drugo (1969., 1971., 1981.) i treće mjesto (1979.), na svjetskom prvenstvu prvo (1970., 1978.) i drugo mjesto (1967., 1974.), a na Olimpijskim Igrama zlatnu (1980. u Moskvi.) i srebrnu medalju (1968. u Mexico Cityju., 1976. u Montrealu).

Prema ostvarenim rezultatima riječ je o vjerojatno najboljem košarkašu bivše Jugoslavije, ali i jednom od najboljih košarkaša Europe u povijesti.

Uspješan i kao trener državne reprezentacije osvaja srebro na Olimpijskim igrama u Seoulu 1988. Uvršten 1996. u prestižnu Kuću slavnih košarkaša (Basketball Hall of Fame), i to kao tek treći ne-amerikanac, čime je američka javnost priznala veličinu i trag koji je ostavio na kontinentu koji je ujedno i kolijevka košarkaške igre.

Umro je prerano, od raka limfoma, s nepunih 47 godina života, a sahranjen je na zagrebačkom Mirogoju pod arkadama, 2. lipnja 1995. godine.

Posthumno je za životno djelo dobio Državnu nagradu za šport “Franjo Bučar” 2002. godine.