Otkuda početi?

Zapitao sam se to, kada sam dobio u zadatak pokušati ući u neki od tunela u zadarskom bedemu.

Sjetih se odmah Cvikovog slučaja iz 1989. godine kada je tadašnji milicioner Milorad Dobre ubio na Relji svog kolegu Juru Čulinu, a lažno optužen bio je Stanko Lukić Cvik.

Siguran u svoju nevinost Cvik se odbio predati i pobjegao je. Nikada do kraja ispričana Cvikova priča kaže kako se on gotovo dva mjeseca skrivao po Zadru, između ostalog i u tunelima u bedemu koje je navodno poznavao kao vlastiti džep, tako da mu policija nije mogla ući u trag dok se nije odlučio predati.

Ta mi je priča pala na pamet dok smo jutros stajali na vratima jednog od tunela.

Djelatnik Nasada otključao nam je stara vrata ulaza u jedan takav i kazao kako je nedavno napravljena deratizacija. Utješno nema što. Pred nama mrak. Ne vidi se prst pred nosom.

-Koliko je dug ovaj tunel, pitam ga. Odgovara mi da je dug otprilike kakvih osamdesetak metara. Okej. Krećem prvi i svijetlim put fotografu koji ide iza mene. Tunel je na početku visok i širok, da bi se poslije sve više sužavao. Sa stropa i zidova visi paučina. Mrak! Stara roba odavno pretvorena u prah. U jednom usjeku u zidu naletjesmo na crveni madrac. Zar je netko tu živio!!

Scena kao u kakvom niskobudžetnom hororu trenutak prije nego se treba pojaviti maskirani ubojica. međutim ispred nas pojavio se zid. Tunel su djelatnici Nasada donekle očistili, ali vonj truleži i ustajalosti ni oni ne mogu uništiti. Vraćamo se.

-Ima još jedan tunel, tu malo dalje, kaže nam djelatnik Nasada i odvede nas nekoliko desetaka metara dalje, nasuprot parkingu u Foši. Velika siva vrata otključana. Odgurne ih nogom.

-Izvolite, kaže. Opet krenem prvi svijetleći put ispred sebe. Sa jedne i druge strane cijelom dužinom unutarnjeg zida tunela posloženi veliki sivi blokovi na koje su stavljene neobrađene daske. Ovo je služilo kao sklonište u Domovinskom ratu.

Na jednom zidu urezane tri sotonske šestice i potpisi, vjerojatno autora: Duško, File, Nikola. Datum: 11. 11. 2004. Nedaleko ispod toga posvuda perje raščerupanog goluba.

Na kraju tunela nailazimo na dvije pregrade. Vraćamo se natrag, prema drugom kraju. Jednako mračno. Daske na blokovima s jedne i druge strane iz cijelu dužinu jednog i drugog unutarnjeg zida. Male četvrtaste rupice u zidu bedema, dovodi zraka, bacaju malo vanjskog svjetla unutra. Stajemo. Dalje se ne može. Odnosno moglo bi se da netko nije zatrpao prolaz hrpom zemlje i kamenja. Tko zna do kuda bi nas odveo put?