Prošlu nedjelju sam išao na selo vidjeti majku, da je kao pravi sin pitam je li što treba ako već ne živim s njom. E sad, doći u rodno selo vidjeti staru majku a ne otići u seosku birtiju bilo bi kao posjetiti Egipat a ne vidjeti Keopsovu piramidu.

Smjestio sam se na staro mjesto pokraj prozora te čekajući konobaricu Anđu promatrao neku muhu kako neumorno pokušava proći kroz staklo između bijelih točkica sasušene ljudske pljuvačke.

U mom rodnom selu žive ljudi koji znaju sve počevši od politike, ekonomije, mode, nuklearne fizike, unutarnje i vanjske trgovine, pa na kraju krajeva i odgovor na pitanje nad pitanjima. Tko smo, i što ovdje radimo ? I eto tako, dok krezubi stručnjaci žustro raspravljaju s ne istomišljenicima, dio njihovog DNK-a završi na prozoru.

No, tu nedjelju, valjda preumorni i premamurni od prošlovečernjeg pijanstva, u lokalu je vladala manje-više tišina. Čulo se tek tiho komentiranje par seljaka o lošem skijanju Ivice Kostelića na Svjetskom Kupu u Bad Kleinkirchheimu.

Srčući smeđkastu tekućinu s jučerašnjim mlijekom, te povlačeći dim cigarete iz petnih žila kao da više nikad neću zapaliti drugu, pao mi je mrak na oči vidjevši da gazda Ivo ulazi u lokal te sjeda za moj stol ( mislim stol je njegov, ali ako već plaćam to sranje od kave onda barem zaslužujem birati s kime ću sjediti ).

Nakon pola sata gazdinog pljuvanja ( njemu fali gornja jedinica i donja trica ) po stolu, kavi, mojim cigaretama, mojem licu, te usputnog, on bi rekao nenasilničkog, potezanja rukama za rukav jakete kad bi mi poželio nešto podrobnije objasniti, uspio sam pobjeći nakon što mu je zazvonio mobitel s melodijom zvuka ” Vjetre s Dinare”.

Bježeći poput kakvog kriminalca bez sigurnog alibija, izletio sam iz gostionice koliko su me noge nosile te se na parkingu zbog okretanja iza sebe sudario sa starim prijateljem.

- Di si Marko, kaš se ženit, pa makar i na silu kao neki oko nas ?! – reče neoženjeni Grga bez pardona, kao što i uvijek govori što su mu mnogi u selu uzimaju za zlo.

Vozeći se automobilom prema gradu kroz gustu borovu šumu utonuo sam u razmišljanje o toj velikoj istini.

Na pamet su mi prvo pali primjeri stupanja u brak na silu, kao što su : kada majka stalno tjera sina da se ženi pa njemu dosadi nježno kvocanje, kada je u pitanju podjela imovine dvojice braće, a otac misli dati više onome koji se prvi oženi, kada i samom neženji dopizdi biti sam jer su mu se svi prijatelji poženili, ili kad je djevojka iz siromašne obitelji pa joj dosadi spavati u istoj sobi s trojicom braće, ona se naravno, uda.

E sada, što je u tome najžalosnije ? Pa upravo to na što taj, nazovimo ga brak, izgleda kad se prašina nakon narodnog veselja slegne. Oni bi se svi najradije da ih nije strah što će reći rodbina, susjedi i prijatelji (neprijatelji) rastavili. Rek’o bi naš narod ” Sam pano,sam se ubio “.Da, dragi moji, eto tako oni umjesto u braku počnu živjeti u mraku.

On prvo u svojoj glavi ustanovi da je stan premalen, to jest, da nema dovoljno mjesta za manevar s protivnikom u hodniku. Nakon kraćeg ili dužeg vremena, zavisi od pojedinca do pojedinca, on počinje obnavljati staru kuću na selu jer mu to daje savršen izgovor da nije s njom. A ona, ona je vječno u ” peemesu”, i čak joj odgovara to što njega nema doma jer želi na miru gledati niskobudžetne sapunice te s prijateljicama preko telefona kovati planove kako od njega izvući što više novca, jer one su starije i u tome imaju više iskustva. Muškarac, nakon što obnovi ognjište s kojeg je pobjegao iz tko zna kojeg razloga, započinje svoju alkoholnu karijeru, a žena se logira na Facebook te postaje osoba s najbrojnim depresivnim statusima.

Upravo tako izgleda jedan od brakova na silu, a sad zamislite onaj brak, ( a ja znam da ih ima, ne mislite valjda da oni postoje samo na filmskom platnu) koji je nastao na pravim temeljima i bez skrivenih namjera. Dakle, nešto predivno, skupa leže na starom kauču ( može biti i novi ) i jednostavno uživaju u zajedničkom trenutku tišine povezani tom čudesnom energijom zvanom ljubav.

Što se mene tiče, ja sam odlučio da ne neću ženiti na silu i pod svaku cijenu.Dobro je meni za sada i ovako…