Sabina Glasovac, SDP-ova gradska vijećnica, potpredsjednica GO SDP Zadar, te članica Glavnog odbora SDP-a, u javnosti bi vjerojatno trebala biti prihvaćena kao mlada i uspješna političarka, žena 21. stoljeća koja svojim radom i političkim uvjerenjima može biti primjer svima ostalima. Kažemo vjerojatno, jer Sabina, iako jest zgodna cura, još nije došla do prethodno spomenutih visina. Treba tu još puno rada, nije sve u ponavljanju jednih te istih fraza i prodavanja jeftine filozofije pod strašno pametna rješenja. Evo samo nekih minusa kod ove gradske vijećnice…

Kao i kod svih mladih, iako 33 godine više nisu pubertet, kod Sabine se može primijetiti zanesenost tehnologijom. To, složit ćete se nije ništa loše, no problem nastaje kada vas ta tehnologija zaokupira do te mjere da utječe na vaš rad. Vjerojatno je i Sabina, ako ovo čita, zbunjena i misli o čemu sada ovi pišu. Pa ovako. Ako ste već plaćeni gradski vijećnik, čak štoviše trudite se ostaviti dojam aktivnog vijećnika – vijećnika zabrinutog za stanje u gradu, tada vam dio vremena nikako ne može otići na igranje s vašim mobitelom. U redu, može se dogoditi hitni poziv ili poruka, ali hitno je jedna stvar, a konstantno tipkanje druga stvar. Zbog čega sve ovo navodimo? Pa stoga što se Sabina Glasovac redovito na aktualnim satima javlja s pitanjima i kritikama, a da ne spominjemo kako ju pitanja i kritike drugih vijećnika apsolutno ne zanimaju jer uvijek ima posla – sa svojim mobitelom. Zbog čega to radi, još nam nije jasno, no postoji nekoliko teorija.

Prva teorija je da joj možda putem poruka dolaze pitanja i upute što da kaže. No to treba odmah u startu isključiti. Kao što smo rekli, Sabina je mlada i moderna političarka koja vjerojatno ne bi pristala na tako nešto. Ipak, možda joj dolaze SMS-ovi od građana koji znaju da je sjednica, pa žele da nešto pita u njihovo ime.

Druga teorija se odnosi na čisto modni trik. Naime, Sabina je atraktivna i moderna žena, koliko smo primijetili i mobitel joj je poprilično moderan, pa možda ima jednostavni tik da ga svako malo izvadi i pohvali se.

Iskreno, mislio sam kako će vrijeme čitanja novina i boravljenja na sjednici samo radi dizanja ruku izumrijeti do 2010. godine, no stvari su se očito samo modernizirale.

Također, treba spomenuti i kako je Sabina Glasovac, za razliku od nekih njezinih stranačkih kolega, očito u stranci zadužena za izmaranje protivnika dosadnim i nekreativnim pitanjima i izjavama. Sabina u svojim govorima pokazuje i dozu agresivnosti, koja bi doduše i trebala postojati kod oporbe, ali uz to nema ništa drugo. Izjave i pitanja poput, kada ćete gradonačelniče dati ostavku, ne služe ničemu. Naime, za takvo pitanje potrebni su čvrsti argumenti, koje Sabina ako i ima – ne iznosi. Također, takva pitanja nakon vrlo kratkog vremena postaju kontraproduktivna. To je rasprava koja se svakodnevno vodi po kafićima, ali nitko ju ne želi slušati i u vijećnici. Tu se ipak očekuje malo viši nivo konverzacije, a ovo je i savjet Sabini. Takvo jednoteisto ponavljanje iritira.

Sabina je imala i problema s iznošenjem istinitih činjenica. Na primjer, 2007. godine uoči parlamentarnih izbora, Sabina je htjela poentirati i zaraditi glasove kritizirajući jeftinu prodaju zemljišta Hrvatskih šuma, odnosno bivšeg Rasadnika nasuprot parka Vruljica, veličine od čak 20 hektara. Tada je zabila autogol, budući da su je demantirale Hrvatske šume, koje su izašle s podatkom kako je veličina bila samo – 2 hektara.

Budući da su nam izbori ponovo pred vratima, tako je i Sabina pojačala svoje aktivnosti. U zadnjih nekoliko mjeseci pojavljuje se posvuda i vjerojatno se nada dobrim rezultatima na izborima. U svibnju ove godine u njezinoj stranci osnažen je projekt sastajanja s građanima kako bi doznali njihove probleme. Sabina je tada izjavila kako vjeruje u uspjeh ovog projekta i kako je upravo to primjer politike. Sastanci građana i gradskih vijećnika, dakle i Sabina Glasovac, trebali bi se održavati svakog prvog četvrtka u mjesecu od 18 do 20 sati.

E, pa, Sabina – imala si pravo. To jest politika i to je još jedan autogol, puno gori od neupućenosti u veličine zemljišta. Otvoriti konverzaciju s građanima samo jednom mjesečno, pomalo je ponižavajuće. Ako netko mora čekati mjesec dana da bi nešto rekao, onda ni ne mora ništa reći. Izjavom “to je politika”, Sabina je priznala kako uopće ne razmišlja o svojim djelima i radi samo ono što joj se kaže. Ona, kao gradska vijećnica, trebala bi znati da je komunikacija s građanima potrebna svaki dan, a ne jednom mjesečno. Da je i malo razmišljala, mogla je reći kako se će se raditi na tome da sastanci postanu što češći, kako i unatoč ovim terminima građani mogu poslati pitanja mailom ili sms-om (ipak je tehnološki osviještena), mogla je reći svašta… Ali nije.